Borik

Borik je gradska četvrt u Banjoj Luci, Republika Srpska, BiH. Podijeljen je na dvije mjesne zajednice:

• Borik I i
• Borik II.

Borik
Pogled na Borik 2007. godine
Administrativni podaci
Grad	Banja Luka
Stanovništvo
— 1991.	11.862
Geografske karakteristike
Koordinate	44° 46′ 12″ S; 17° 12′ 17″ I
Borik Borik na karti Banje Luke

Nalazi se istočno od centra grada, na lijevoj obali rijeke Vrbas. Vrbas svojim tokom na ovom mjestu pravi luk kojim je odredio južne i istočne granice ovog naselja.

Naseljeno mjesto Banja Luka

Borik je izgrađen nakon razornog zemljotresa koji se desio u Banjoj Luci 1969. godine. Moderne višespratnice su pravljene prije svega za one stanovnike koji su nekon zemljotresa ostali bez svojih domova, ali i mnoge druge koji su se tek doselili.

U ovom dijelu grada je smještena istoimena sportska dvorana, u kojoj utakmice igraju RK Borac, KK Borac Nektar i mnogi drugi sportski klubovi iz Banje Luke.

Istorija

Prije razornog zemljotresa u oktobru 1969. godine na prostoru današnjeg naselja nalazio se neizgrađeni prostor sa grupacijom borova i obrađivanim zemljištem, dijelom nazivan "Kupusište".

Nakon zemljotresa, prioritet je bila izgradnja stanova, škola i privrednih kapaciteta, zbog čega je na tom prostoru predviđeno veliko stambeno naselje sa pratećim sadržajima.

Izgradnja naselja

Glavnom saobraćajnicom u naselju, koja nosi naziv Bulevar vojvode Živojina Mišića (stari naziv Ulica Rade Vranješević) sa obostranim biciklističkim i pješačkim stazama naselje je u pravcu zapad-istok podijeljeno na sjeverni i južni dio. Saobraćajnica je svojim zapadnim dijelom sa drugom, desnom obalom Vrbasa spojena Mostom KAB-a (Venecija mostom) a na istočnom kraju Rebrovačkim mostom.

U izgradnji naselja učestvovalo je više građevinskih preduzeća - "Krajina" iz Banje Luke, "Vranica" iz Sarajeva, "Tehnika" iz Tuzle.

U prvoj fazi grade se slobodnostojeći objekti pretežno u sjevernom dijelu naselja. Građevinsko preduzeće "Vranica" izgradilo je nekoliko tipskih osmospratnih nebodera i nekoliko četvorospratnica. "Vranicine" zgrade su prepoznatljive po bijeloj fasadi sa sivim dijelovima između plavih prozora, a koji su sada najvećim dijelom zamijenjeni zbog dotrajalosti, dok je fasada ostala ista. Tokom devedesetih godina HH vijeka većina "Vranicinih" zgrada su nadograđene sa još po jednim spratom. U ovoj fazi izgrađena je i stambeno-poslovna zgrada "Titanik". Takođe, u ovoj fazi Građevinsko preduzeće "Krajina" gradi 5 slobodnostojećih dvanaestospratnih solitera u južnom dijelu naselja u montažnom "IMS sistemu" te GP "Tehnika" iz Tuzle gradi nekoliko četvorospratnica.

U drugoj fazi, prema projektu arhitekte Nebojše Balića iz Projektnog biroa "Plan", grade se stepenasto oblikovane stambene cjeline, poznate kao "lamele". "Lamele" su predstavljale nove urbanističko-arhitektonske pretenzije izražene u snažno strukturalnim, horizontalno i vertikalno razuđenim blokovima, kao i u fasadnoj plastici. Ovi objekti izgrađeni su u montažnom, prednapregnutom armiranobetonskom "IMS-sistemu", poznatijem kao "Sistem Žeželj". Ovaj sistem se sastoji iz montažnih armiranobetonskih stubova i kasetiranih tavanica, koji se međusobno utežu u oba horizontalna pravca. Primjenom ovog sistema, ne samo na konstruktivne elemente nego i na fasadne ploče, proces gradnje je znatno ubrzan.

Pored stambenih zgrada, takođe su se gradili i prateći objekti sa sadržajima primjerenim veličini naselja. Na sjevernom dijelu izgrađen je vrtić "Plavi čuperak" i Osnovna škola "Branko Ćopić" a u južnom dijelu Osnovna škola "Vuk Stefanović Karadžić" (stari naziv "Mirko Višnjić"), poznata i kao "Skopska škola" jer je predstavljala poklon Grada Skoplja nakon zemljotresa. U centralnom dijelu naselja, južno od glavne ulice, planirana je izgradnja objekta sa robnom kućom, bibliotekom, društvenim domom i ostalim sadržajima, za koji je projekat uradio arhitekta Hamdija Salihović, profesor iz Sarajeva. Ovaj objekat nikada nije realizovan, ali je u zamjenu realizovan objekat robne kuće koji je i danas tu, sa supermarketom u prizemlju i prodavnicom neprehrambene robe (danas teretanom) na spratu. Projekat je uradila arhitekta Emina Kolonić.

Istočno od Borika, na prostoru poznatom kao Filipovića polje, prema projektu arhitekte Ljiljane Niketić, izgrađena je i gradska Toplana, kojom je čak omogućeno snabdijevanje naselja toplom vodom. Takođe, pored toplane, izgrađeni su objekti "Autoservisa" (danas "Audi centar Banja Luka") "Elektrokrajine" (poznatiji kao Elektrodistribucija) i sektora održavanja "Vodovoda". Snabdijevanje naselja toplom vodom iz Toplane nije u funkciji od posljednjeg rata.

Sredinom sedamdesetih godina, na krajnjem sjeveru naselja, izgrađena je Sportska dvorana "Borik".

Tokom narednog perioda na području Borika vršene su nadogradnje pojedinih zgrada, kao i izgradnja novih stambeno-poslovnih objekata na mjestima ranijih praznih prostora ili individualnih stambenih objekata, čime se naselje značajno proširilo u odnosu na prvobitni obuhvat.

Stanovništvo

Prema posljednjem službenom popisu iz 1991. godine, Borik je imao 11.862 stanovnika.

Nacionalnost	1991.
Srbi	5.001
Muslimani	2.333
Jugosloveni	2.677
Hrvati	1.246
ostali i nepoznato	605
Ukupno	11.862

Obrazovanje

Na području naselja Borik nalaze se dvije osnovne škole:

• OŠ "Vuk Stefanović Karadžić"
• OŠ "Branko Ćopić"

Na području naselja takođe se nalaze četiri državna vrtića:

• "Plavi čuperak"
• "Nataša"
• "Pinokio"
• "Leptirić"

U ovom naselju nalazi se i Spomenik parkovske arhitekture "Univerzitetski grad" sa sljedećim fakultetima Univerziteta u Banjoj Luci:

• Arhitektonsko-građevinsko-geodetski fakultet
• Šumarski fakultet
• Filološki fakultet
• Filozofski fakultet
• Fakultet političkih nauka
• Fakultet fizičkog vaspitanja i sporta
• Poljoprivredni fakultet
• Akademija umjetnosti
• Farmaceutski i stomatološki odsjek Medicinskog fakulteta
• trećim i četvrtim paviljonom Studentskog centra "Nikola Tesla"

Saobraćaj

Borik se nalazi na nepun jedan kilometar udaljenosti od centra grada, a sa Starčevicom i Obilićevom povezan je preko Rebrovačkog mosta i Mosta KAB-a, poznatijeg kao "Venecija most".

Kroz naselje Borik, preko Rebrovačkog mosta prolazi magistralni put prvog reda M-I 108 (stara oznaka M-4), danas poznat i kao Istočni tranzit, a koji nosi ime Bulevar vojvode Petra Bojovića. Istočni tranzit je jedna od najfrekventnijih saobraćajnica u gradu i glavna poveznica ne samo ovog dijela grada, nego i opština Čelinac i Kotor Varoš sa gradovima Prijedor i Gradiška, što stvara česte gužve na dionici u ovom naselju, a koje će u dogledno vrijeme biti riješene izgradnjom obilaznice od naselja Vrbanja, preko naselja Česma do postojećeg kružnog toka kod Nove pijace u Lazarevu.

Kroz naselje Borik prolaze sljedeće autobuske linije:

• linija 9B (Česma - Medeno polje – Centar)
• linija 14 (Starčevica - Centar – Starčevica)
• linija 14B (Autobuska stanica - Borik – Starčevica)
• linija 17A (Starčevica – Nova bolnica)
• linija 20 (Incel - Centar – Paprikovac)

Reference

• Popis po mjesnim zajednicama 1991.
• https://issuu.com/savezbl/docs/seher_30

Spoljašnje veze

• Zvanična strana Grada Banje Luke (jezik: srpski)
• Javna ustanova sportski centar Borik (jezik: srpski)
• Satelitska mapa (Wikimapia)

Galerija

• 
  "Lamele" po kojima je ovo naselje prepoznatljivo
• 
  "Lamele" uz glavnu saobraćajnicu
• 
  Titanik zgrada, najduža stambena zgrada u gradu
• 
  Dvanaestospratni soliteri
• 
  Noćni pogled na solitere u Boriku
• 
  Stambena četvorospratna zgrada u Boriku
• 
  Stambena četvorospratna zgrada
• 
  "Vranicine" osmospratne zgrade
• 
  Robna kuća u Boriku, poznata kao "supermarket"
• 
  Osnovna škola "Branko Ćopić"
• 
  Vrtić "Plavi čuperak"
• 
  Sportska dvorana "Borik"
• 
  "Pentagon" zgrade, sa stanovima za vojna lica