Boris Lajner
Boris Lajner (hrv. Boris Leiner; Čakovec, 28. januar 1957) je hrvatski rok bubnjar. Pored muzike bavi se i vajarstvom.
| Boris Lajner | |
|---|---|
 | |
| Lični podaci | |
| Datum rođenja | 28. januar 1957. |
| Mesto rođenja | Čakovec, FNRJ |
| Muzički rad | |
| Aktivni period | 1978—danas |
| Žanr | rok, novi talas |
| Instrument | bubnjevi |
Biografija uredi
Bubanj svira od svoje petnaeste godine. Po dolasku u Zagreb na studije, upoznao se sa Branimirom Štulićem koji je 1978. stvorio Azru. Lajner se priključio Azri 1979. godine, nakon čega je usledilo zlatno razdoblje benda. U to vreme je svirao i u Haustoru. 1983. godine je osnovao rege bend Naturalna mistika. Iste 1983. godine je s Džonijem krenuo put Holandije. Tamo je upisao studije vajarstva i na akademiji je napravio Štulićev portret. Kasnije je u svom zagrebačkom ateljeu napravio Džonijevu bistu.[1] Nakon izlaska albuma „Krivo srastanje“, koji je doživio loše kritike, krenuli su na turneju po SFRJ i pokušali neuspeli izlazak u Evropu. Posle koncerta u zagrebačkom Domu sportova 1987. na kojem je snimljena „Zadovoljština“ Boris Lajner e napustio Azru. Od 1987. godine zajedno sa Maksom Juričićem i Srđanom Saherom svirao je u hrvatskoj grupi Vještice.
1990. je otišao solo s bubnjevima u Prag, a nakon toga u Kopenhagen i Berlin. Svirao je u nekoliko belgijskih i danskih grupa. U Evropi je snimio dva albuma s sastavima "Freedom Lovers" i "Love Sister Hope". 1992. Lajner je u Berlinu organizovao manifestaciju "Rock Against The War" (Rok protiv rata), s podnaslovom „Tko to tamo peva?", na koju su bile pozvane najbolje rok grupe iz svih republika bivše Jugoslavije. Održana su dva koncerta u Pragu i jedan u Berlinu. Na koncertima su nastupili EKV, Vještice, Električni orgazam, Partibrejkersi i Rimtutituki, dok su LET 3 i Zabranjeno pušenje svoj nastup otkazali. Koncerti su prošli veoma posećeno. Prenosio ih je MTV, a u Zagrebu OTV.[2]
Od sredine 1990-ih je bio aktivan u mnogim hrvatskim bendovima. Sa Darkom Rundekom je snimio dva albuma. 2000. godine je objavio svoj album „Bioritam“ i postao član „Diva-Dodola Folk Orkestra“.
20. oktobra 2001. je svirao u beogradskom KST-u na koncertu pod nazivom Pozdrav Azri. 3. novembra 2002. u zagrebačkoj Tvornici je održan koncert "Tribute to Azra" pod nezvaničnim nazivom „Džoni, vrati se“ na kojem je Lajner izložio bistu Džonija Štulića. Džoni je to prokomentarisao: „Leiner je taj koji je postavio onu bistu na pozornicu, jer bi on i htio da budem mrtav." A Lajner je na to odgovorio: „Mi pravimo kult njegove ličnosti, a ne želimo ga pokopati“.[3]
Diskografija uredi
- Azra (LP), Jugoton, 1980.
- Haustor (LP, Album), Moja Prva Ljubav, Jugoton, 1981.
- E, Pa Što / Sloboda (7", Single), Jugoton, 1982.
- It Ain't Like In The Movies At All (2xLP + 7"), Marginal Face Production, 1986.
- Između krajnosti (LP, Album), Jugoton, 1987.
- Filigranski pločnici (2xCD, Album), Ne prodajem nasmiješenog psa, Jugoton, 1990.
- Bioritam, 2000.
- Umri'ću od bonace (CD, Album), Aquarius Records, 2001.
- Gego & Picigin Band (CD, Album), Aquarius Records, Spona, 2005.
- Otoče, Volim Te - Best Of (CD + DVD-V), Aquarius Records, 2006.
- 15 Slanih - The Best Of Otočki Val 1999 - 2007 (CD), Aquarius Records, Spona, 2007.
Izvori uredi
- ^ „azraweb.com - azraweb Resources and Information. This website is for sale![[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 23. 04. 2008. g. Pristupljeno 20. 03. 2008. Sukob URL—vikiveza (pomoć)
- ^ „Lajnerov Intervju, Rock Express #32, novembar 2001.”. Arhivirano iz originala 14. 03. 2008. g. Pristupljeno 14. 03. 2008.
- ^ Večernji list, 08. 11. 2002.
Literatura uredi
- Janjatović, Petar (2003). Ex YU rock enciklopedija. Beograd: Čigoja štampa. COBISS.SR 137175308.
