Boro Drašković

српски режисер, сценариста и професор универзитета

Boro Drašković (Sarajevo, Kraljevina Jugoslavija, 29. maj 1935) srpski je režiser i scenarista i profesor univerziteta.

Boro Drašković
Drašković 2011.
Lični podaci
Datum rođenja(1935-05-29)29. maj 1935.(88 god.)
Mesto rođenjaSarajevo, Kraljevina Jugoslavija
ObrazovanjeAkademija za pozorišnu i filmsku umetnost
Veza do IMDb-a

Biografija uredi

Diplomirao je režiju na Akademiji za pozorišnu i filmsku umetnost, u klasi profesora Huga Klajna. Do 1959. godine radio je kao novinar u sarajevskom "Oslobođenju". Zatim prelazi u sarajevsko Narodno pozorište, da režira pozorišne predstave. Postaje 1965. godine stalni reditelj u Jugoslovenskom dramskom pozorištu u Beogradu. U Novom Sadu od 1976. godine je profesor režije na tamošnjoj Akademiji umetnosti. Šef je Katedre za režiju i izvodi multimedijalnu nastavu glume i režije.[1]

Kao profesor na mnogim univerzitetima (SAD, Indija, Kuvajt, Irak, Mađarska, Norveška…), jedan od retkih reditelja koji su se, sa podjednakim uspehom bavili raznim medijima (radijom, televizijom, filmom), autor više knjiga o glumi i režiji (Promena, Lavirint, Ogledalo, Paradoks o reditelju, Kralj majmuna…). U pozorištu je tumačio najznačajnija dela, u širokom luku od Eshila do Beketa, uz Šekspira, Molijera, Čehova, i naše klasike Domanovića, Petra Kočića, Danila Kiša... Objavio je knjigu-putopis Pogled prolaznika. Piše kratke priče, scenarija, radio-drame i drame. Bora Drašković je nagrađivan u zemlji i inostranstvu. Dobitnik je nagrada gradova Beograda, Sarajeva, Novog Sada, pečata grada Orlean, Nagrade filmskih gledalaca (Moskva), Sterijine nagrade za teatrologiju, Statuete Joakim Vujić 2011. godine.[2] Draškoviću je pripala i nagrada mediteranskih filmskih festivala za mir i toleranciju (Jerusalim), Nagrada Ekrani Ljubavi za najbolji umetnički doprinos (Verona), Nagrada za životno delo Univerziteta u Novom Sadu, Nagrada Udruženja filmskih radnika Srbije za životno delo, odnosno za sveukupno stvaralaštvo i doprinos srpskoj kinematografiji... Bio je i laureat Tiveriopoljske filmske alijanse na Asterfestu.[3]

Supruga Maja Drašković (scenarista, kostimograf, scenograf), stalni mu je saradnik u svim projektima i medijima.[4]

Mislim da je iz mnogo razloga današnji svet veoma teško mesto za život. Toliko različitih energija je stalno u sukobu. Čoveku je veoma teško da izabere pravi put i njemu ostane dosledan. Svega je previše na svetu, a čoveku neprestano nedostaje baš ono najvažnije - ljubav, hleb, vino, spokojstvo, posao, nepogrešiv pogled u budućnost... Iskustva kroz koja smo prolazili omogućavaju nam da ako ništa drugo, shvatimo šta bi trebalo da činimo. I ako nam se pruži prilika sigurno nećemo pogrešiti u izboru. Mislim da smo za to zreli.

— Boro Drašković

On je član i počasni doktor Evropske Filmske Akademije ESRA, kao i član Srpskog PEN centra.[5]

Dobitnik je nagrade „Pogled u svet: Vojislav Vučinić" Festivala autorskog filma, za 2023. godinu.[6]

Dela uredi

Filmovi uredi

Godina Naziv
1969. Horoskop
1971. Nokaut
1979. Usijanje
1985. Život je lep
1994. Vukovar - jedna priča

Dokumentarni filmovi i TV drame uredi

  • Promena
  • Peta kolona
  • Žena
  • Žad
  • Nešto sasvim lično
  • Prizori iz Kine 1,2,3
  • Ježi Kavalerovič
  • Haldor Laksnes
  • Pohvala Islandu, 1973.
  • Ubijanje kitova
  • Paradoks o šahu, 1973.
  • Prva žena dirigent
  • Nedelja popodne na Grenlandu, 1973.
  • Kuhinja, 1976.
  • Moderni izraz u umjetnosti
  • Čudo iz Bruklina,
  • Film o filmu: Seobe
  • Sasvim lično

Knjige uredi

Galerija uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Boro Drašković Archives - Prometej
  2. ^ „Dobitnici Statuete Joakim Vujić, www.joakimvujic.com”. Arhivirano iz originala 22. 10. 2008. g. Pristupljeno 12. 2. 2011. 
  3. ^ Boro Drašković među laureatima na Asterfestu
  4. ^ Boro i Maja Drašković
  5. ^ „Srpski PEN centar”. Arhivirano iz originala 07. 11. 2011. g. Pristupljeno 12. 10. 2011. 
  6. ^ „Reditelj Boro Drašković primio nagradu „Pogled u svet: Vojislav Vučinić". Politika Online. Pristupljeno 2023-11-26. 
  7. ^ Đerić, Zoran (2009). Poetika srpskog filma. Banja Luka: Besjeda. str. 378. 
  8. ^ „Joakimovi potomci, www.joakimvujic.com”. Arhivirano iz originala 8. 7. 2013. g. Pristupljeno 10. 2. 2013. 

Spoljašnje veze uredi