Bojan Jovanović

српски антрополог, књижевник и синеаста

Bojan Jovanović (Niš, 18. februar 1950) srpski je antropolog, književnik i sineasta.[1]

Bojan Jovanović
Datum rođenja(1950-02-18)18. februar 1950.(74 god.)
Mesto rođenjaNiš
 NR Srbija, FNR Jugoslavija

Biografija uredi

U rodnom gradu je završio osnovnu školu, gimnaziju i Tehnički fakultet.

Na grupi za etnologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu diplomirao je 1975. godine, magistrirao 1981. godine sa tezom Uloga i značaj animizma u srpskoj narodnoj religiji i doktorirao 1988. godine sa tezom Magija u obredima prelaza u Srba. Tokom redovnih i postdiplomskih studija, na osnovu visokog proseka ocena, bio je stipendista Univerziteta u Beogradu.

U statusu slobodnog umetnika — književnika bio je do 1984. godine kada se zaposlio na mestu urednika naučnog programa Doma kulture Studentski grad u Novom Beogradu gde je radio do prelaska u Balkanološki institut SANU 16. decembra 1993. godine. Na osnovu objavljenih radova izabran je 1991. godine za naučnog saradnika, 1997. godine za višeg naučnog saradnika, a 2001. godine dobio je i zvanje naučnog savetnika. U Balkanološkom institutu je bio angažovan na projektima Narodna kultura Srba u slovensko—balkanskom kontekstu i Srpska narodna kultura između Istoka i Zapada.

Javni nastupi i tekstovi u svim važnijim listovima i časopisima obeležavaju njegovo višedecenijsko prisustvo u našoj kulturi. Učestvovao je u brojnim razgovorima povodom knjiga, tematskih tribina i održao više predavanja u našim najznačajnijim institucijama, a kritičke tekstove, komentare i kolumne objavljivao je u najuglednijim domaćim listovima i nedeljnicima:

Glavne teme Jovanovićevog naučnog interesovanja su: tradicionalna duhovna kultura Srba i balkanskih Slovena, pagansko nasleđe, magijska praksa, predstave o smrti, etnopsihologija, teorija obreda, urbana antropologija, antropološko proučavanje zla, istraživanje snova i prevrednovanje dosadašnjeg etnološkog i antropološkog nasleđa. Rezultati njegovih istraživanja ugrađeni su u pristupe savremenih naučnih proučavanja.

Osim naučne, Jovanović se bavi i književnom i filmskom aktivnošću, objavivši dvanaest zbirki poezije i snimivši preko četrdeset alternativnih filmova.

Pokrenuo je i uređivao edicije „Otkrivanja“, „Treći milenijum“, „Duša i kultura“ i „Slovenska riznica“. Bio je član redakcija Književnog lista i časopisa Gradina, Kultura i Istočnik. Redaktor je Srpske enciklopedije za oblast etnologije i antropologije.

Delo uredi

Antropologija uredi

Osim brojnih naučnih i stručnih radova, Bojan Jovanović je autor i sledećih antropoloških dela:

  • Srpska knjiga mrtvih, Gradina, Niš 1992. Drugo izdanje „Prometej“, Novi Sad 2002, treće Službeni glasnik, Beograd 2015.
  • Magija srpskih obreda, Svetovi, Novi Sad 1993. Drugo izdanje 1995, treće (sa pogovorom Žarka Trebješanina), Prosveta, Niš 2001, četvrto Narodna knjiga, Beograd 2005, peto Službeni glasnik, Beograd, 2014.
  • Tajna lapota — tradicionalni i naučni mit o ubijanju starih, Prometej i Balkanološki institut SANU, Novi Sad, Beograd 1999. Drugo izdanje Službeni glasnik, Beograd, 2013.
  • Duh paganskog nasleđa, Svetovi, Novi Sad 2000. Drugo izdanje Narodna knjiga, Beograd 2006, treće (sa pogovorom Vladete Jerotića) Dereta, Beograd 2015.
  • Karakter kao sudbina, Biblioteka „Stevan Prvovenčani“, Kraljevo, 2002. Drugo izdanje Narodna knjiga, Beograd 2004.
  • Klopka za dušu, Anahronike I, Stylos, Novi Sad 2002. Drugo izdanje Narodna knjiga, Beograd 2007.
  • Govor pećinskih senki, Anahronike II, Stylos, Novi Sad 2004.
  • Bliskost dalekog, Anahronike III, Stylos, Novi Sad 2005.
  • Sudbina i magija, Prosveta, Beograd 2007.
  • Prkos i inat, Zavod za izdavanje udžbenika, Beograd, 2008.
  • Rečnik javašluka, Prometej, Novi sad, 2009.
  • Ljubav i opraštanje, Ars libri, Partenon, Beograd, 2011.
  • Čitanje proročanstva (sa M. Demićem), Službeni glasnik, Beograd, 2011.
  • Igranje s ništavilom, Službeni glasnik, Beograd, 2011.
  • Okolni put, Adresa, Novi Sad, 2013.
  • Pamćenje i samozaborav, Orpheus, Novi Sad, 2014. Drugo izdanje (sa pogovorom Đorđa Malavrazića), Dereta, Beograd, 2018.
  • Svetovi antropološke imaginacije, Hesperia edu, Beograd, 2014.
  • Antropologija zla, Hera edu, Beograd, 2016.
  • Tajni interes: pesničko i antropološko iskustvo, Zavod za izdavanje udžbenika, Beograd, 2017.
  • Onirički kod: uvod u antropologiju snova, Hera edu, Beograd, 2017.
  • Kraj ambisa, Ars Libri, Zadužbina Vladete Jerotića, Beograd, 2018.
  • Putovanje zaboravljenim brodom, Niški kulturni centar, Niš, 2019.
  • Novo varvarstvo, Adresa, Beograd, 2022.[2]
  • Manconijevo zaveštanje, Dereta, Beograd, 2022.[3]

II Priređene knjige uredi

  • Pisma Nori, Gradina, Niš 1982. Sledeća izdanja: 1988, 1990, 1991, 1993 (Brajevo pismo), 1998, 2003. 2005. je postavljena na sceni Teatra poezije i izvođena pod nazivom „Strasna ljubav velikog pisca“.
  • O magiji i religiji, (izbor iz dela Veselina Čajkanovića), Prosveta, Beograd 1985, 355.
  • Iščekivanje mesije, Panpublik, Beograd 1988.
  • Frojdov antropološki pesimizam, Dom kulture Studentski grad, Beograd 1990.
  • Etnopsihologija danas, Dom kulture Studentski grad, Beograd 1991.
  • Otkriveni bog, Gradina, Niš 1991.
  • Karakterologija Srba, Naučna knjiga, Beograd 1992.
  • Tamna strana ljudske prirode, Dom kulture Studentski grad, Beograd 1992.
  • Srpska Vizantija, Dom kulture Studentski grad, Beograd 1993.
  • Muškarac i žena — žena i muškarac, Gutenbergova galaksija, Beograd 2001.
  • Sabrane pesme Branka Miljkovića, (prir. sa D. Jevtićem), Prosveta, Niš, 2001.
  • Srpska etnomitologija — izabrana dela Slobodana Zečevića (sa B. Zečevićem), Službeni glasnik, Beograd 2008.
  • Jedinstvo narodnog duha, izbor iz dela Sime Trojanovića, Službeni glasnik, Beograd 2008.
  • Detinjstvo naroda, izbor iz dela Vojina Matića, Službeni glasnik, Beograd, 2010.
  • Antologija snova, Službeni glasnik, Beograd, 2012.

Priređeni temati časopisa uredi

  • „Poetika sažetosti“, Gradina 2, Niš, 1980.
  • „Alternativna znanja“, Delo, br. 8, Beograd, 1981.
  • „Britanska antropologija“, Gradina, br. 5—6, Niš, 1983.
  • „Negativna utopija“, Gradina, br. 1—2, Niš, 1984.
  • „Magija“, Gradac, br. 63, Čačak, 1985.
  • „Religija i mitologija“, (o delu Mirčea Elijadea), Književna kritika, br. 6, Beograd, 1986.
  • „Čitanje rituala“, Gradina, br. 10, Niš, 1986.
  • „Tihomir Đorđević“, Balcanica, XXV—2, Beograd, 1994.

Književnost uredi

Objavio je knjige pesama:

  • Bacanje kamenčića (1973).
  • Kost između obala (1981).
  • Dušolovac (1989).
  • Propoved mrava (1993).
  • Peščana majka (1996),
  • Odlomci božanstva (1997).
  • Kuća iza oblaka (1999).
  • Nazivi dolazećeg (2005).
  • Senke u tami (2006).
  • Govor prozorljivog (2009).
  • Sastojci vremena (2012).
  • Ponovna rođenja — izabrane i nove pesme (2015).
  • Spasonosne nevolje (2017).

Važan aspekt njegovog književnog rada čine tematski eseji i tekstovi o domaćim i inostranim piscima. Pesme su mu prevođene na engleski, francuski, nemački, italijanski, mađarski i slovenske jezike. Zastupljen je u više antologija.

Film uredi

Bojan Jovanović je snimio je preko četrdeset alternativnih filmova[4] od kojih su najvažniji:

  • TV je bioskop u koji odlazim sedeću u dvorištu (1974),
  • Teleteka (1975),
  • Pronađeni kanal (1975),
  • Egzodus (1976),
  • Početak (1978),
  • Razmišljanje oka (1979),
  • Lenon (1981),
  • Previranje (1982),
  • Devičanski dar (1982),
  • Praznik (1983),
  • Prizori koji su pojeli sebe (1984),
  • Proces (1986),
  • Emisija (1986–87),
  • Otkucaji tempiranog vremena (1988).

U okviru produkcije TV Novi Sad režirao je filmove Život je san (o Andreju Tarkovskom) i Kolektivno nesvesno (o Karlu Gustavu Jungu).

Knjiga Branislava Miltojevića Celuloidni zalogaji Bojana Jovanovića, objavljena u izdanju Doma kulture „Studentski grad“ 2008. godine ukazuje na značaj njegovog filmskog opusa.

Izbor njegovih filmova na DVD objavljen je u izdanju Arhiva alternativnog filma Doma kulture „Studentski grad“, a tim povodom snimljena je na RTS i posebna emisija „Svet prožet ekranima“ o njegovom filmskom stvaralaštvu.

Odrednice o njegovom radu objavljene su u opštim i specijalizovanim enciklopedijama: u Enciklopedija srpskog naroda, u Filmskoj enciklopediji, u Enciklopediji filmskih reditelja.

Knjiga njegovih izabranih intervjua Mehuri zapenušanih godina (priredila Anđelka Cvijić), objavljena je u izdanju beogradskog Partenona 2013.

Nagrade i priznanja uredi

  • Vukova nagrada 2012. godine — za izuzetan doprinos razvoju kulture i ostvarene naučne rezultate.
  • Povelja povodom 55 godina postojanja Drugog programa Radio Beograda 2013. — za dugogodišnju uspešnu saradnju.
  • Nagrada „11. januar“, najviše priznanje grada Niša 2017. godine — za postignute rezultate u oblasti nauke i književnosti.
  • Nagrada „Dejan Medaković”, za knjigu Srpsko kulturno blago, 2023.[5]

Reference uredi

  1. ^ Portreti savremenika: Bojan Jovanović, Projekat Rastko, 24. 1. 2020.
  2. ^ Vulićević, Marina. „Današnji čovek nije ni svestan svog varvarstva”. Politika Online. Pristupljeno 2022-05-06. 
  3. ^ Vulićević, Marina. „Današnji čovek nije ni svestan svog varvarstva”. Politika Online. Pristupljeno 2022-05-06. 
  4. ^ Bojan Jovanović, Srpsko književno društvo
  5. ^ „ODA SRPSKOJ KULTURI: Bojanu Jovanoviću nagrada „Medaković“ za delo „Srpsko kulturno blago. NOVOSTI (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-01-01. 

Spoljašnje veze uredi