Branko Jovanović

српски и југословенски генерал,

Branko Jovanović (Beograd, 14. decembar 1868Beograd, 29. april 1921) bio je srpski i jugoslovenski general, komandant Konjičke divizije u Prvom svetskom ratu, predavač na Vojnoj akademiji i petostruki ministar vojske i mornarice Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca od 1920. do 1921. godine.

Branko Jovanović
Branko Jovanović
Lični podaci
Datum rođenja(1868-12-14)14. decembar 1868.
Mesto rođenjaBeograd, Kneževina Srbija
Datum smrti29. april 1921.(1921-04-29) (52 god.)
Mesto smrtiBeograd, Kraljevina SHS
ObrazovanjeVojna akademija u Beogradu
Vojna karijera
VojskaKraljevina Srbija
Kraljevina SHS
RodKonjica
Čin General
JedinicaKonjička divizija
OdlikovanjaOrden Karađorđeve Zvezde sa mačevima

Orden Karađorđeve zvezde sa mačevima 4. reda

Orden Karađorđeve zvezde sa mačevima 3. reda

Orden Belog orla sa mačevima 4.reda

Orden Belog orla sa mačevima 3. reda

Orden Belog orla sa mačevima 2. reda

Legija časti 3. red

Ratni krst (grčki)

Ratni krst (čehoslovački)

Orden Svetog Mavrikija i Lazara 2. reda (italijanski)

Orden Svetog Spasitelja 1. reda (italijanski)

Spomenice za učešće u ratovima 1885, 1912. i 1913. godine

Biografija uredi

Branko Jovanović se rodio 14. decembra 1868. godine u Beogradu, kao sin načelnika ministarstva građevina Nikole Jovanovića i Stanke iz porodice Baba-Dudić. Završio je Prvu mušku realnu gimnaziju 1885. godine i upisao Nižu školu Vojne akademije. Borio se u Srpsko-bugarskom ratu 1885. godine kao pitomac. Akademiju je završio 1888. godine i dobio čin potporučnika.

Nastavio je školovanje na Višoj školi Vojne akademije, koju je završio 1892. godine. Naredne godine je postavljen za ađutanta konjičkog puka, a od 1894. do 1897. godine je boravio na generalštabnoj obuci u petrogradskoj vojnoj akademiji.[1]

Kao major je preveden u generalštabnu struku i dobio komandu nad pešadijskim bataljonom u 6. pešadijskom puku. Između 1900. i 1901. godine je bio načelnik štaba prvo Timočke a zatim i Dunavske divizije, a potom postaje komandant 1. konjičkog puka o načelnik štaba Konjičke divizije. Istovremeno je na Vojnoj akademiji bio nastavnik predmeta Vojna geografija.

Učestvovao je u Majskom prevratu 1903. godine i ubistvu kralja Aleksandra Obrenovića i kraljice Drage. Jedno vreme je bio ađutant kralja Petra I Karađorđevića, do 1904. godine. Ipak, ostao je nastavnik prestolonaslednika Đorđa Karađorđevića.

Od 1907. godine je komandovao konjičkom brigadom. Na početku Prvog balkanskog rata 1912. godine, postavljen je za komandanta Konjičke divizije. Usled teškog zdravstvenog stanja nije preuzeo dužnost, te je umesto njega komandant postao knez Arsen Karađorđević.

U Prvom svetskom ratu je komandovao Konjičkom divizijom, do januara 1918. godine, kada je upućen na lečenje.

Nakon rata je komandovao Moravskom divizijskom oblašću od 1918. do 1919. godine.

Ministar vojske i mornarice je postao 19. februara 1920. godine i obavljao je tu funkciju u drugoj vladi Stojana Protića, prvoj i drugoj vladi Milenka Vesnića, trinaestoj i četrnaestoj vladi Nikole Pašića. Tokom ministrovanja je obnovio izdavanje vojnog časopisa Ratnik a u novembru 1920. godine je pokrenuo i list "Vojnički glasnik".

Preminuo je na Veliki Petak 29. aprila 1921. godine u Beogradu, u svom stanu u Strahinjića Bana 79, od srčanog udara.[2]

Odlikovanja[3] uredi

Unapređenja u činove uredi

Datum Čin
1888. potporučnik
20. oktobar 1912. pukovnik
29. jun 1916. general

Reference uredi

  1. ^ „Branko Jovanović”. 
  2. ^ "Politika", 30. aprila 1921
  3. ^ „Đeneral Branko Jovanović, nekrolog”. Ratnik. sveska VI, godina 1921: 176—179.