Brestovačka banja

бања у источној Србији

Brestovačka banja je banja u istočnoj Srbiji. Nalazi se blizu sela Brestovac kod Bora. Banja se nalazi na nadmorskoj visini od 385 metara.[1] Klima je umereno-kontinentalna. Nekadašnja vulkanska aktivnost i složen geološki sastav terena uslovili su pojavu termomineralnih izvora.

Brestovačka banja
Kolaž slika Brestovačke banje (Konak kneza Miloša, Tursko kupatilo, Knežev dvorac, Kupatilo kralja Petra I, restoran Srpska kruna)
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugBorski
GradBor
Geografske karakteristike
Koordinate44° 03′ 37″ S; 22° 02′ 38″ I / 44.06026° S; 22.043879° I / 44.06026; 22.043879
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina385 m
Brestovačka banja na karti Srbije
Brestovačka banja
Brestovačka banja
Brestovačka banja na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj19229
Pozivni broj030
Registarska oznakaBO

Temperatura vode je 32—40 °C. U vodi ima kalijuma, kalcijuma, natrijuma, magnezijuma, hlora, joda, sulfata, karbonata i dr. Prirodne oligomineralne lekovite vode Brestovačke banje uspešno se koriste na više načina: pijenjem, ispiranjem, orošavanjem, aerosolom, kupanjem, a u fizikalnoj terapiji služe i kao pomoćna lekovita sredstva medikamentima.

U banji se nalazi konak Kneza Miloša, iz 1837. godine, turski hamam tj. restaurirano staro kupatilo.

Tradicionalno se u avgustu mesecu svake godine (od 2007. godine) održava turistička manifestacija Dani Brestovačke banje[2].

Istorija

uredi
 
Dvorac kneza Aleksandra Karađorđevića

Brestovačka banja spada u najstarije banje u Srbiji, s obzirom da su za nju znali još Vizantinci i stari Rimljani. Koristili su je i Turci kao ilidžu – banju.

Svojevremeno hemijsku analizu uzoraka vode Brestovačke banje obradio je u Beč doktor Hrušauer. O lekovitim svojstvima vode ove banje nadaleko se pročulo. Sigmund August Volfgan Herder je vodu u Brestovačkoj banji upoređivao sa daleko poznatim banjama Švajcarske i Tirola.

Godine 1834. napravljen je zapis u steni o boravku kneginje Ljubice Obrenović nazvan još i „Ljubičin kamen“. Ona je često posećivala banju sa svojim sinovima. Banju su još posećivali: Jevrem Obrenović, brat kneza Miloša i Milutin Petrović, brat hajduk Veljka Petrovića.

Između 1835. i 1837. godine gradi se konak koga podiže knjaz Miloš. Bila je to skromna zgrada pravougaonog oblika, krov pokriven „ćeramidom“, sa gredama od hrastovine na uglovima. U osnovi, izuzetno jednostavna građevina. Knez Miloš je dolazio povremeno u konak radi lečenja reume. Jedino na čemu je insistirao, bili su mir i tišina. Voleo je duge šetnje do okolnih izora[3].

Konak kneza Miloša je restauriran 1970. godine kada postaje muzej pod nazivom „Brestovačka Banja u doba kneza Miloša“[4].

Godine 1856. knez Aleksandar Karađorđević podiže „Knežev dvorac“ u blizini Miloševog konaka i turskog kupatila. Dvorac je građen u raskošnijem stilu od konaka kneza Miloša. Bila je to dvospratna zgrada zidana po uzoru na gradsku arhitekturu. Imala je salu sa balkonom i četiri sobe na gornjem spratu. Knez je u banju dolazio isključivo leti, kada bi vreme provodio u kupanju, odmoru i lovu na divljač kojom je banja tada bila bogata. Način života u dvorcu je bio uređen po ugledu na evropske dvorove tog vremena.

Pored građevina koje su podigli srpski vladari, bilo je i građevina namenjenih besplatnom boravku i lečenju siromašnih bolesnika. Prvi banjski lekar bio je Stevan Mačaj[5]. Treba reći da se 1905. godine u banji lečio i kralj Petar I Karađorđević, koji je sagradio kupatilo koje se i danas koristi.

Prema Herderu, pet izvora koji ističu iz pukotina u stenama daju u jednoj minuti 9,5 kubnih metara vode. Izvori su svaki za sebe bogati sumporom i magnezijumom, solima ugljenične kiseline itd. Po svom bogatom hemijskom sadržaju, profesor Pančić stavlja izvore u Brestovačkoj Banji ispred svih srpskih i odmah iza karlsbadskih izvora.

Turizam

uredi
 
Predsednik Tito u poseti Brestovačkoj banji

Turizam u Brestovačkoj banji počeo sa dolaskom Miloša Obrenovića odnosno vladarske dinastije Obrenović u ove krajeve. Miloš u Brestovačkoj banji gradi svoj konak, koji će služiti njemu i članovima porodice za odmor. Nakon dolaska ustavobraniteljske vlade i ponovnog povratka Karađorđevića na presto, u knez Aleksandar Karađorđević gradi svoj mali letnji dvorac koji će služiti za izlete i odmor. Na posletku, još će i kralj Petar I ovde dati novac da se izgradi banjski kompleks sa bazenima, sobama, lečilištem i sl. Na taj način Brestovačka banja postaje kraljevska banja, obe kraljevske dinastije.

Turizam u banji nikada nije bio namenjen širokim narodnim masama, već zbog privatnosti, lekovitosti i lepote prirode biva namenjena elitnim posetiocima iz kruga kraljevske porodice. Danas banja, ima potpuno otvoren karakter, i namenjena i dostupna svim turistima i posetiocima. U njenim lepotama najviše uživaju lokalni građani koji su upoznati sa njenim lekovitim sumpornim izvorima. Banja još uvek beleži skroman broj turista, što u velikoj meri otežava finansiranje ovog lokaliteta ali čuva njegove najlepše prirodne lepote.

Dani banje, koji se održavaju u avgustu mesecu, menjaju tu sliku, i veliki broj gostiju iz grada i okoline na taj dan poseti Brestovačku banju. Ovakve manifestacije, daju banji pored medicinskog i kulturni karakter, koji se još uvek pažljivo neguje, čuvajući ovu kraljevsku banju od kulturološke degradacije.

Galerija

uredi

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Brestovačka Banja, Pristupljeno 27. 10. 2016.
  2. ^ „Dani Brestovačke banje”. Pristupljeno 12. 2. 2022. 
  3. ^ Brestovačka banja (1997), Zbornik radova sa naučnog skupa priroda Brestovačke banje (Urednik Stevan M. Stanković), Bor, Turistička organizacija.
  4. ^ Brestovačka Banja balneološki centar duge tradicije od Kneza Miloša do danas (1999), (Urednik Stevan M. Stanković), Bor, Turistička organizacija. 
  5. ^ Brestovačka banja od dr. Stevana Mačaja, Srpski arhiv za celokupno lekarstvo (odeljak prvi knjiga deseta). Beograd, elektronska obrada Zavičajni fond Narodne biblioteke Bor: Srpsko lekarsko društvo. 1888. 

Spoljašnje veze

uredi