Brusnica (Gornji Milanovac)

насеље у Србији у општини Горњи Милановац у Моравичком округу

Brusnica je naselje u Srbiji u opštini Gornji Milanovac u Moravičkom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 742 stanovnika.

Brusnica
Crkva Svetog Nikole u Staroj čaršiji
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugMoravički
OpštinaGornji Milanovac
Stanovništvo
 — 2011.Rast 742
Geografske karakteristike
Koordinate44° 01′ 00″ S; 20° 26′ 00″ I / 44.016666° S; 20.433333° I / 44.016666; 20.433333
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina346 m
Brusnica na karti Srbije
Brusnica
Brusnica
Brusnica na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj032
Registarska oznakaGM

Nalazi se na nadmorskoj visini od 300 do 580 m, a površina mu je 2.285 ha.[1]

Selo je razbijenog tipa i deli se na dva velika kraja u kojima kuće pojedinih rodova obrazuju razređene grupe. U selu ima svega 218 domaćinstava.

Seoska crkva je Pokrovica posvećena Svetom Nikoli, do crkve je Porta. Sabori se skupljaju na Bogorodičin Pokrov, Preobraženje i Mladence, a seoska preslava je Bela Subota, prva posle praznika Duhova. Na Belu Subotu se litijom obilaze zapisi, kojih ima 45. Glavni vašar u selu je u Belu Nedelju pred Poklade.

Kroz Brusnicu prolazi lokalni put Gornji Milanovac-Pranjani , a u blizini je magistralni put Beograd-Čačak. Postoje i ostaci nekadašnje železničke pruge Beograd-Čačak.

U selu ima veliki broj lokaliteta zvanih mađarska, turska i srpska groblja i spomenika, veliki broj legendi i predanja.[1] Ovde se nalaze Perov grob u Brusnici, Nadgrobni spomenik-usamljenik u Brusnici i Stari spomenici na seoskom groblju u Brusnici.

Istorija uredi

Brusnica pod Rudnikom se pominje još u dobu Nemanjića.[2] Kada je car Dušan 1354. pošao sa vojskom da protera Ugare koji su zauzeli Beograd i Mačvu, on 14. avgusta potpisuje jednu hrisovulju, što je prvi pomen jednog od naselja takovskog kraja u srednjem veku.[3]

Dolaskom Turaka stanovnici su se iselili iz sela, sve dok nisu stigli nosi doseljenici u 18. veku i to iz Crne Gore, Starog Vlaha, Bosne, Hercegovine, Kosova Polja i Užica. Selo se u turskim popisima pominje 1525. godine kao Žarkovac, kako se danas naziva jedan zaselak Brusnice.[1]

Po jednoj priči, Brusnica je dobila ime po kamenu od koga se prave brusevi za oštrenje alatki, a čiji se kamenolomi nalaze u selu. Po drugoj, selo je ime dobilo po biljci brusnici čiji se plodovi jedu.[1]

U selu je za vreme osmanlijske okupacije bilo sedište turskih begova sve do Prvog srpskog ustanka, kao i sedište muselima. Nakon toga, tu je bilo sedište Rudničke nahije, a od uspešnog završetka Drugog srpskog ustanka pa sve do stvaranja varoši Despotovice (danas Gornji Milanovac) sedište Rudničkog okruga.[2]

Iz Brusnice je poreklom dinastija Obrenovića. Za vreme Prvog srpskog ustanka u Brusnici je bio domaćin kuće Milan Obrenović. Tu su početkom 1807. godine venčani Miloš Obrenović i Ljubica, kći Radosava Vukomanovića, pred kumom Karađorđem.[4] U Brusnici je tokom 1822. godine boravio i Dimitrije Davidović, jedan od pionira srpskog novinarstva, diplomata i ustavopisac dok je bio u nemilosti kod kneza Miloša Obrenovića. Godine 1829. domaćin kuće Gospodar Jovan Obrenović je ugostio putopisca Ota Dubislava plem. Pirha.[5]

U selu se nalazi crkva svetog Nikole koju je 1836. godine podigao Jovan Obrenović, rođeni brat kneza Miloša Obrenovića.

Prva škola u Brusnici radila je počev od 1825. godine u konaku Jovana Obrenovića.[1] Osnovna škola se pominje 1882. godine; država je plaćala učitelja sa 100 talira.[6] Godine 1836. u toj školi je radio učitelj Jeftimije Kosirović rodom iz Srema, iz Banovaca.

U Brusnici je, kao sin načelnika okruga Rudničkog Mladena M. Žujovića (18111894) i Jelene, rođene Danić, rođen Jovan Žujović – srpski geolog, osnivač geološke nauke u Srbiji, profesor Beogradskog univerziteta, predsednik Srpske kraljevske akademije i prvi predsednik Srpskog geološkog društva.

U ratovima u periodu od 1912. do 1918. godine selo je dalo 147 ratnika. Poginulo ih je 80 a 67 je preživelo.[1]

Galerija uredi

Demografija uredi

U popisima selo je 1910. godine imalo 1057 stanovnika, 1921. godine 919, a 2002. godine taj broj se smanjio na 691.[1]

U naselju Brusnica živi 532 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,9 godina (38,5 kod muškaraca i 43,3 kod žena). U naselju ima 199 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,27.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Brusnica je pre osnivanja grada Gornjeg Milanovca bila sedište opštine; danas je veći deo sela postao deo prigradske zone, tako da je broj stanovnika ustaljen.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[7]
Godina Stanovnika
1948. 1.271
1953. 1.304
1961. 1.191
1971. 1.056
1981. 613
1991. 667 663
2002. 650 674
2011. 742
Etnički sastav prema popisu iz 2002.‍[8]
Srbi
  
632 97,23%
Crnogorci
  
1 0,15%
Albanci
  
1 0,15%
nepoznato
  
14 2,15%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference uredi

  1. ^ a b v g d đ e Đuković, Isidor (2005). Rudničani i Takovci u oslobodilačkim ratovima Srbije 1912-1918. godine. Gornji Milanovac: Muzej Rudničko-takovskog kraja. str. 114. 
  2. ^ a b Živadin M. Stevanović: Postanak i razvitak Gornjeg Milanovca, 1968; izdanje pisca.
  3. ^ Gornji Milanovac i Takovski kraj, NIRO Dečje novine, 1987.
  4. ^ "Zvezda", Beograd 16. mart 1900.
  5. ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1. maj 1900.
  6. ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 15. novembar 1882.
  7. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  8. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  9. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura uredi

Milenko S. Filipović: Takovo, Srpski etnografski zbornik, 1960.

Vidi još uredi

Spoljašnje veze uredi