Bruto nacionalna sreća

Bruto nacionalna sreća je koncept koji je nastao 1972. godine u Butanu kao ideja tadašnjeg butanskog kralja. Butan je tada još bio zatvorena zemlja na padinama Himalaja. Ideja predstavlja protivtežu bruto nacionalnom proizvodu kao indikatoru razvoja koji ukazuje samo na ekonomsku komponentu razvoja. Bruto nacionalna sreća je koncept i potencijalni indikator u okviru koga se vrše istraživanja kvalitativnog tipa u vidu upitnika. U tim upitnicima se ispitanicima postavlja mnoštvo pitanja u vezi njihovog zadovoljstva životom, a rezultate je moguće kombinovati i sa kvantitativnim indikatorima. Postoji nekoliko varijanti indeksa sreće koji su predmet istraživanja i međunarodnih konferencija na ovu temu.

Bruto nacionalna sreća

Indeks sreće uredi

Bruto nacionalna sreća spada u grupu alternativnih indikatora razvoja. Složeni indikatori se nazivaju indeksi, kao što je indeks ljudskog razvoja ili indeks siromaštva. Ovi indeksi su prilikom nastanka već imali zadatak da nadoknade nedostatke bruto nacionalnog proizvoda. Indeks stvarnog napretka ima isti zadatak, ali je suviše složen pošto se njegova jednostavnija varijanta sastoji iz tridesetak komponenti. Ideja o sreći kao razvojnom cilju čoveka je izuzetna sama po sebi, ali se suočava sa poteškoćom definisanja sreće s obzirom da ona u monogome zavisi od kulturnog konteksta, zbog čega se kulturnoj dimenziji i raznolikosti pridaje posebna pažnja. Uprkos ovim poteškoćama postoje pokušaji da se izračuna indeks sreće - u Holandiji postoji Svetska baza sreće,[1] a u Velikoj Britaniji postoji organizacija pod imenom Nova fondacija za ekonomiju koja je izračunala indeks sreće za skoro sve države sveta i rangirala ih po nivou sreće.[2]

Ideja bruto nacionalne sreće uredi

Koncept bruto nacionalne sreće je potekao iz Budizma, ali se posmatra kao univerzalna ideja i na međunarodnim konferencijama koje se održavaju i na kojima su prisutni učesnici iz svih delova sveta, prisutna je i ideja o univerzalizaciji bruto nacionalne sreće.

Istraživanja Centra za butanske studije uredi

Određene su četiri osnovne komponente bruto nacionalne sreće:

  • kulturna dimenzija
  • ravnopravan ekonomski razvoj
  • dobro upravljanje
  • zaštita životne sredine

I devet oblasti istraživanja relevantnih za sreću stanovništva:

  • psihološko blagostanje
  • zdravlje
  • upotreba vremena i sklad
  • obrazovanje
  • kulturna raznolikost
  • dobro upravljanje
  • život u zajednici
  • ekologija
  • životni standardi

Međunarodne konferencije o bruto nacionalnoj sreći uredi

Dosada je održano pet međunarodnih konferencija o brutno nacionalnoj sreći sa sledećim temama:

  • 2004. godine u Butanu - Operacionalizacija bruto nacionalne sreće[3]
  • 2005. godine u Kanadi - Preispitivanje društvenog razvoja[4]
  • 2007. godine na Tajlandu - Ka globalnoj transformaciji: različitost pogleda[5]
  • 2008. godine u Butanu - Praksa i merenje bruto nacionalne sreće[6]
  • 2009. godine u Brazilu - Bruto nacionalna sreća u praksi[7]

Nakon pet održanih međunarodnih konferencija Butan je predložio rezoluciju Ujedinjenih nacija 65/309 sa nazivom "Sreća: ka sveobuhvatnom pristupu razvoju" (Happiness: Towards a Holistic Approach to Development) koju je podržalo 68 drugih država članica UN. Rezolucija je usvojena na 65. sednici Generalne skupštine Ujedinjenih nacija 19. jula 2011. godine.[8] U aprilu 2012. je održana međunarodna konferencija pod okriljem Ujedinjenih nacija na kojoj je bilo oko 800 učesnika, među kojima i generalni sekretar UN.[9]

Reference uredi