Iako doskora seoce, Bubanj se u 15. veku pominje u obliku dva odvojena napredna sela: Gornji Bubanj i Donji Bubanj. Prvi je u popisu 1498. godine iskazan sa 109 kuća i sa prihodom od 11.131 akče, a drugi sa 37 kuća, 5 rajinskih vodenica koje rade cele godine i sa prihodom od 4.389 akči. Sudeći prema ovim podacima, Gornji Bubanj je jedno od najvećih sela u niškoj okolini u 15. veku. Ako je njegova pozicija odgovarala sadašnjoj poziciji sela, čini se da je pozicija Donjeg Bubnja sa 5 vodenica bila u ataru današnjeg Novog Sela (Naselje 9. maj), u potesu zvanom Bubanj. Prema turskom popisu nahije Niš iz 1516. godine, mesto je bilo jedno od 111 sela nahije i nosilo je naziv Gornji Bubanj, a imalo je 81 kuća, 15 udovička domaćinstva, 13 samačka domaćinstva.[1]
Pred oslobođenje od Turaka današnjim selom Bubanj gospodario je Mustafa Emir, aga iz Niša. U selu je imao kulu i držao harem. Po isterivanju Turaka postepeno gubi naturalne karakteristike, orijentišući se ka tržišnoj i prigradskoj poljoprivredi. Godine 1878. Bubanj je selo sa 15 domaćinstava i 100 stanovnika, a 1930. godine ima 38 domaćinstava i 302 stanovnika. Razvoj posle 1945. godine izazvao je, s jedne strane, iseljavanje stanovništva u Niš, dok je blizina grada, s druge strane, privukla doseljavanje pridošlica iz drugih sela. Broj stanovnika ispoljio je, na toj osnovi, tendenciju blagog porasta, dok se broj domaćinstava udvostručio. U ovome se ogleda tendencija odumiranja proširene porodice i njeno svođenje na malu porodicu (domaćinstvo), s malim brojem članova.
Do Bubanj Sela se može doći linijama 35 PAS Niš - Bubanj - Gornje Međurovo - Bubanj Selo - Ledena Stena - PAS Niš i linijom 35 PAS Niš - Ledena Stena - Bubanj Selo - Gornje Međurovo - Bubanj - PAS Niš.
U naselju Bubanj živi 441 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 45,4 godina (45,6 kod muškaraca i 45,2 kod žena). U naselju ima 173 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,03.
Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.
- Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
|
|
Stanovništvo prema polu i starosti[4]
|
|
m |
| |
|
? |
0 |
|
|
2 |
80+ |
4 |
|
|
6 |
75—79 |
7 |
|
|
7 |
70—74 |
8 |
|
|
10 |
65—69 |
14 |
|
|
14 |
60—64 |
13 |
|
|
14 |
55—59 |
23 |
|
|
16 |
50—54 |
17 |
|
|
25 |
45—49 |
23 |
|
|
22 |
40—44 |
10 |
|
|
9 |
35—39 |
20 |
|
|
17 |
30—34 |
18 |
|
|
18 |
25—29 |
19 |
|
|
22 |
20—24 |
16 |
|
|
16 |
15—19 |
17 |
|
|
19 |
10—14 |
10 |
|
|
11 |
5—9 |
17 |
|
|
20 |
0—4 |
18 |
|
|
14 |
Prosek : |
38,4 |
|
|
38,9 |
|
- ^ „Istorijski arhiv Niš: „DETALjNI POPIS NAHIJE NIŠ IZ 1516. GODINE“”. Arhivirano iz originala 15. 03. 2012. g. Pristupljeno 15. 07. 2010.
- ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9.
- ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9.
- ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7.
- Enciklopedija Niša: Priroda, prostor, stanovništvo; izdanje Gradina - Niš, 1995.g. pp. 13.