Бухач
Buhač (lat. Pyrethrum cinerariaefolium; njem. Dalmatinische insektenpulverpflanze) je višegodišnja, aromatična biljka iz porodice glavočika (lat. Asteraceae, Compositae). Ova biljka spada u endemične biljke bivše Jugoslavije i Albanije i zbog visokog kvaliteta droge (droga: lat. Flores Pyrethri) njegovih cvjetova prenesen je u mnoge evropske zemlje, te SAD, Japan, Australiju i dr.
| Buhač | |
|---|---|
| |
| Pyrethrum cinerariaefolium | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Divizija: | |
| Klasa: | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Rod: | |
| Vrsta: | Pyrethrum cinerariaefolium
|
| Sinonimi | |
| |
Stanište i rasprostranjenost uredi
.JPG)
Buhač raste u Dalmaciji, primorskim dijelovima Crne Gore i Hercegovine. Odatle je u XIX i XX vijeku prenesen na sve kontinente. Najčešće raste u području kamenitih pašnjaka. To su kamenita staništa sa oskudnim dijelovima zemlje. Nalazimo ga i u svijetlim primorskim šumama, u maslinjacima, zapuštenim vinogradima.
Opis uredi
Biljka buhača se razvija u moćan grm visok od 30 do 70 centimetara i širok do 50 centimetara. Na vrhu brojnih stabljika nalazi se po jedna cvjetna glavica. Lišće je duboko dijeljeno i veoma kitnjasto. Svi nadzemni dijelovi buhača su obrasli srebrnastozelenim dlačicama, pa cijela biljka upravo zbog obilja dlačica, ima srebrnast izgled. Korjenov sistem je vrlo razvijen sa jakim, dubokim i razgranatim korijenom iz koga svake godine izbija mnoštvo jednogodišnjih zeljastih stabljika. Pupoljci su oko 8 milimetara u prečniku. Cvjetne glavice su krupne, oko 5 centimetara u promjeru. Imaju bijele jezičaste latice poređane kao crijep na krovu. Sredinu cvijeta čine žuti petozubi cvjetići, tako da cvjetna glavica liči na cvijet margareta (lat. Chrysanthemum leucanthemum) ali ona nema insekticidnih svojstava. Drška cvijeta je kratka i uzduž prugasta. Slabog je mirisa i draži sluzokožu nosa kada se droga melje. Ukusa je gorkog i naljutog. Biljka izdržava dugotrajne suše primorskog krša.
Insekticidna svojstva uredi
Najčešće se koristi u obliku vrlo sitnog praška žućkasto-sivkaste boje. Insekticidna svojstva buhača potiču od četiri estra: piretrin I, piretrin II, cinerin I, cinerin II. Droga ima još i etarskog ulja, smole, jedan heterozid i alkaloid. Zbog toga se buhač već više od 100 godina upotrebljava kao odlično insekticidno sredstvo (lat. Flores Pyrethri). Insekticidno svojstvo je uočeno 1840. godine, u Dalmaciji se gaji od 1850.[1]
Uticaj na čovjeka uredi
Veliku prednost, pred drugim insekticidima, buhaču daje činjenica što nije otrovan za čovjeka, toplokrvne životinje i biljke. Djeluje veoma brzo i efikasno. Smrtonosan je za hladnokrvne životinje. Ne izaziva otpornost i navikavanje, te imunost bilo koje forme insekata. Piretrin, estar koji se nalazi u buhaču, spada u grupu kontaktnih otrova. To je neuromuskularni otrov izuzetno brzog dejstva. Kao insekticid, prašak buhača se miješa sa nekim od sintetskih insekticida čije se osobine dopunjuju. Posljednjih godina, estri buhača, se počinju upotrebljavati protiv šuge i kao anthelmintik (sredstvo protiv crijevnih parazita).
Slične vrste uredi
- Pyrethrum carneum (lat. Chrysanthemum roseum) je biljka od koje se dobija kavkaski ili ruski buhač. Raste na visini od 1500 do 2500 metara nadmorske visine, na Kavkazu.
- Pyrethrum roseum (lat. Chrysanthemum marchallii) je biljka poznata još kao persijski buhač. Pronalazi se od Kaspijskog mora, Jermenije do Persije ali mu je dejstvo mnogo slabije od običnog buhača.
Narodna imena uredi
U narodu je biljka buhač poznata i pod ovim nazivima: buvač, dalmatinski buhač, dalatinska hrisantema, divlji pelin, berića trava, brminja, bubarica, buvara, buvarica, buhara, buharica, vratić, divlja barutica, matrikolda, osjenač.
Literatura uredi
- Šilić, dr Č. 1988. Endemične biljke II izdanje. Svjetlost, OOUR Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. Sarajevo. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. Beograd.
- Tucakov, dr J. 1984. Lečenje biljem. Izdavačka radna organizacija "Rad", Beograd.
