Vazodilatacija je proces širenja krvnih sudova, što dovodi do povećanja njihovog prečnika i smanjenja otpora protoku krvi. Ovaj mehanizam igra ključnu ulogu u regulaciji krvnog pritiska i dotoka krvi do različitih tkiva i organa u organizmu.

Mehanizmi vazodilatacije

uredi

Vazodilatacija može biti izazvana različitim mehanizmima, uključujući:

  • Humoralni mehanizmi: Hormoni kao što su adrenalin i noradrenalin mogu djelovati na β2-adrenoreceptore, uzrokujući vazodilataciju. Takođe, prostaglandini i bradikinin su poznati vazodilatatori koji se oslobađaju u određenim fiziološkim i patološkim stanjima.[2]
  • Lokalni mehanizmi: Povećana metabolička aktivnost tkiva dovodi do akumulacije metabolita kao što su ugljen-dioksid, vodonikovi joni i adenozin, koji direktno uzrokuju širenje krvnih sudova kako bi se povećao dotok krvi u aktivno tkivo.[3]

Fiziološka uloga

uredi

Vazodilatacija je od suštinskog značaja za održavanje homeostaze u organizmu. Ona omogućava prilagođavanje dotoka krvi u skladu sa potrebama tkiva, reguliše tjelesnu temperaturu putem povećanog protoka krvi kroz kožu i učestvuje u održavanju optimalnog krvnog pritiska.[4]

Patofiziologija

uredi

Poremećaji u mehanizmima vazodilatacije mogu dovesti do različitih zdravstvenih problema. Prekomjerna vazodilatacija može izazvati hipotenziju (nizak krvni pritisak), dok nedovoljna vazodilatacija može doprinijeti razvoju hipertenzije (povišen krvni pritisak) i smanjenom dotoku krvi do tkiva, što može rezultirati ishemijom.[5]

Terapijska primjena

uredi

Mnogi lijekovi koriste mehanizme vazodilatacije za liječenje različitih stanja:

  • Antianginozni lijekovi: Nitrati izazivaju vazodilataciju koronarnih arterija, poboljšavajući dotok krvi do srčanog mišića i ublažavajući simptome angine pektoris.[1]
  • Erektilna disfunkcija: Inhibitori fosfodiesteraze tipa 5, kao što je sildenafil, promovišu vazodilataciju u penisu, olakšavajući postizanje i održavanje erekcije.[5]

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ a b Guyton, A.C.; Hall, J.E. (2006). Textbook of Medical Physiology. Elsevier Saunders. 
  2. ^ a b Rang, H.P.; Dale, M.M.; Ritter, J.M.; Flower, R.J. (2007). Rang and Dale's Pharmacology. Elsevier Churchill Livingstone. 
  3. ^ Levick, J.R. (2010). An Introduction to Cardiovascular Physiology. Hodder Arnold. ISBN 978-0-340-94204-8. 
  4. ^ Brashers, V.L. (2006). Clinical Applications of Human Anatomy and Physiology. Mosby. 
  5. ^ a b Klabunde, R.E. (2011). Cardiovascular Physiology Concepts. Lippincott Williams & Wilkins. 

Spoljašnje veze

uredi
 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).