Vatikanski rukopis

Vatikanski rukopis, označavan sa B ili 03 (Gregory-Aland), je rukopis Starog zaveta i Novog zaveta[1]. Jedan od najstarijih i najznačajnijih rukopisa je Novi zavet, napisan na grčkom jeziku, i datira sa početka 4. veka. Vatikanski rukopis je napisan na tankom pergamentu, dimenzija 27×27 cm[1].

Stranice kodeksa

OpisUredi

Nedostaje: 1 Moj 1,1-46,28; Ps 105,27-137; Jev 9,14-fin[1].

Grčki tekst rukopisa odražava aleksandrijski tip teksta[2][1].

Rukopis je napisan u Aleksandriji[3].

Prvo celovito fototipsko izdanje je objavljeno 1889. godine[4].

Od 1475. čuva se u Vatikanskoj biblioteci[1].

 
Stranice kodeksa

Vidi jošUredi

ReferenceUredi

  1. ^ a b v g d Aland & Aland 1989, str. 1118
  2. ^ Metzger, Bruce M.; Ehrman, Bart D. (2005), The Text of the New Testament: Its Transmission, Corruption, and Restoration. New York, Oxford: Oxford University Press, pp. 68.
  3. ^ F. C. Burkitt, Texts and Studies, p. VIII-IX.
  4. ^ C. Vercellonis, J. Cozza, Bibliorum Sacrorum Graecus Codex Vaticanus, Roma 1868.

LiteraturaUredi

  • Constantin von Tischendorf, Novum Testamentum Vaticanum. Lipsiae 1867.
  • Frederic G. Kenyon, Our Bible and the Ancient Manuscripts (4th ed.), London 1939.
  • Bruce M. Metzger, Manuscripts of the Greek Bible: An Introduction to Palaeography, Oxford University Press, Oxford 1981.
  1. Ph. B. Payne – P. Canart, The Originality of Text-Critical Symbols in Codex Vaticanus, Novum Testamentum, Vol. 42, Fasc. 2 (Apr., 2000), ss. 105-113.
  2. T. C. Skeat, The Codex Vaticanus in the 15th Century, JTS 35 (1984), 454-465.

Spoljašnje vezeUredi