Veliki Zimbabve

разрушени град у југоисточним брдима Зимбабвеа у близини језера Мутирикве и града Масвинго, некада је био главни град Краљевине Зимбабвеа

Veliki Zimbabve je ime dato ruševinama drevnog grada na Jugu Afike koje se nalaze u današnjem Zimbabveu.[1] Grad je bio centar imperije poznate kao Munhumutapa Imperija (takođe se koristi ime Monomatapa Imperija) koje se prostirala na teritorijama današnjih država Zimbabvea i Mozambika.[2] Nalazi se 27 km jugoistočno od Mašvinga. Ime je izvedeno od Šona reči dzimba dza mabwe i znači „kuće od kamena“. Gradnja grada je počela u 9. veku i nastavila se sve dok nije napuštena u 15. veku.[3][4] Veruje se da je građevine podigli preci Šona.[5] Kameni grad se prostire na površini od 7,22 square kilometres (2,79 square miles) u kojoj je na vrhuncu moglo da živi do 18.000 ljudi, što daje gustinu naseljenosti od približno 2.500 po kvadratnom kilometru. Unesko je priznao ovu lokaciju kao svetsku baštinu.

Veliki Zimbabve
Veliki Zimbabve, konična kula

Stanovnici Velikog Zimbabvea poštovali su duše preminulih predaka, i njima u čast su na obredima prinosili meso teladi u posudama koje su postavljali na posvećena mesta na kompleksu brežuljka. Arheološki nalazi ukazuju da je Zimbabve takođe imao trgovačke veze sa srednjovekovnom Kinom i Arabijom. Radiokarbonsko datiranje najstarije artefakte smešta na početak 13. veka. Iz dandanas nepoznatih razloga je napušten 1450. godine. Prvi Evropljani koji su videli ruševine bili su portugalski istraživači na početku 16. veka. Nekoliko britanskih ekspedicija je preduzeto polovicom 19. veka kada se smatralo da su Zimbabve sagradili Feničani ili Arapi, odnosno da je predstavljao repliku dvora Kraljice od Sabe. Prva organizovana iskopavanja su započela 1905. godine, nakon čega je prihvaćen stav kako su Veliki Zimbabve sagradili lokalni Bantu narodi. Taj je stav službeno cenzurisala rasistička rodezijska vlast do 1980. godine.

Najranije poznato pisano pominjanje ruševina Velikog Zimbabvea bilo je 1531. godine od strane Visentea Pegada, kapetana portugalskog garnizona Sofala, na obali današnjeg Mozambika, koji ga je zabeležio kao Symbaoe. Prve potvrđene posete Evropljana bile su u kasnom 19. veku, a istraživanja ovog lokaliteta su počela 1871. godine.[6] Kasnije su studije spomenika bile kontroverzne u arheološkom svetu, uz politički pritisak koji je vlada Rodezije vršila na arheologe da negiraju njegovu izgradnju od strane domorodaca Afrike.[7] Veliki Zimbabve je od tada usvojen kao nacionalni spomenik od strane vlade Zimbabvea, i moderna nezavisna država je dobila ime po njemu. Reč veliki razlikuje ovo mesto od mnogih stotina malih ruševina, sada poznatih kao „zimbabve“, raširenih širom Zimbabvea.[8] Postoji 200 takvih lokacija u južnoj Africi, kao što su Bumbusi u Zimbabveu i Manjikeni u Mozambiku, sa monumentalnim zidovima bez maltera; Veliki Zimbabve je najveći od njih.[9]

Name uredi

 
Konusni toranj unutar Velikog ograđenog prostora u Velikom Zimbabveu

Zimbabve je šonsko ime za ruševine, koje je prvi put zabeležio 1531. godine Visente Pegado, kapetan portugalskog garnizona Sofala. Pegado je primetio da „Domoroci ove zemlje zovu ova zdanja Symbaoe, što na njihovom jeziku znači 'dvor'”.[10]

Ime sadrži dzimba, šonski izraz za „kuće”. Postoje dve teorije o etimologiji imena. Prvi predlaže da je reč izvedena iz Dzimba-dza-mabwe, što je prevedeno sa kalanškog dijalekta na šonski kao „velike kuće od kamena” (dzimba = množina od imba, „kuća”; mabwe = množina od bwe, „kamen”).[11] Druga sugeriše da je Zimbabve skraćeni oblik dzimba-hwe, što znači „poštovane kuće” na zezurskom dijalektu Šona, što se obično primenjuje na kuće ili grobove poglavica.[12]

Opis uredi

 
Pregled Velikog Zimbabvea. Velika zidana konstrukcija je veliko ograđeno okruženje. Ispred nje se vide ostaci kompleksa doline.

Naselje uredi

Većina naučnika veruje da su ga izgradili pripadnici kulture Gokomere, koji su bili preci modernih Šona u Zimbabveu.

Oblast Velikog Zimbabvea bila je naseljena u 4. veku nove ere. Između 4. i 7. veka, zajednice kultura Gokomere ili Ziva uzgale su useve dolini, kopale i obrađivale gvožđe, ali nisu gradile kamene građevine.[9][13] Ovo su najranija naselja iz gvozdenog doba na ovom području identifikovana arheološkim iskopavanjima.[14]

Izgradnja i rast uredi

 
Pogled iz vazduha na kompleks Velikog ograđenog prostora i doline, pogled na zapad.

Gradnja kamenih građevina počela je u 11. veku i trajala preko 300 godina.[4] Ruševine u Velikom Zimbabveu su neke od najstarijih i najvećih građevina koje se nalaze u južnoj Africi, i druge su najstarije posle obližnjeg Mapungubvea u Južnoj Africi. Njihovo najstrašnije zdanje, koje se obično naziva Veliko ograđeno okruženje, ima zidove visoke i do 11 m (36 ft) koji se protežu oko 250 m (820 ft). Dejvid Bič veruje da su grad i njegova predložena država, Kraljevina Zimbabve, doživeli procvat od 1200. do 1500. godine,[3] iako je nešto raniji datum njenovog nestanka impliciran opisom prenetim početkom 1500-ih Žoaou de Barosu.[15] Njihov rast je povezan sa padom Mapungubvea od oko 1300. godine, usled klimatskih promena[16] ili veće dostupnosti zlata u zaleđu Velikog Zimbabvea.[17]

Tradicionalne procene su da je Veliki Zimbabve na svom vrhuncu imao čak 18.000 stanovnika.[18] Međutim, novije istraživanje je zaključilo da populacija verovatno nikada nije prelazila 10.000.[19] Ruševine koje su preživele izgrađene su u potpunosti od kamena; prostiru se na 730 ha (1.800 acres).

Karakteristike ruševina uredi

 
Pogled iz vazduha prema jugoistoku, kompleks brda u prvom planu
 
Pogled na zapad sa istočnog ograđenog kompleksa brda, koji pokazuje granitnu stenu koja podseća na pticu Zimbabvea i balkon.
 
Detalj zida sa lišajevima, 1975.

Godine 1531, Visente Pegado, kapetan portugalskog garnizona Sofala, ovako je opisao Zimbabve:[10]

Među rudnicima zlata unutrašnjih ravnica između reka Limpopo i Zambezi nalazi se tvrđava sagrađena od kamena čudesne veličine, a čini se da nema maltera kojiim se spajaju ... Ovo zdanje je skoro okruženo brdima, na kojima se nalaze druga slična u obliku kamena i uz odsustvo maltera, a jedna od njih je kula visoka više od 22 metra. Urođenici ove zemlje zovu ova zdanja Simbaoe, što po njihovom jeziku označava dvor.

— Visente Pegado

Ruševine čine tri različite arhitektonske grupe. Poznati su kao kompleks brda, kompleks doline i veliki ograđeni prostor. Kompleks Brda je najstariji, a bio je zauzet od 9. do 13. veka. Velika ograda je bila zauzeta od 13. do 15. veka, a kompleks doline od 14. do 16. veka.[9] Značajne karakteristike kompleksa brda uključuju istočno ograđeno okruženje, u kojem se smatra da su stajale ptice Zimbabvea, visok balkon koji gleda na istočni ograđeni prostor, i ogromna stenu u obliku sličnom onom kod ptica Zimbabvea.[20] Veliko ograđeno okruženje se sastoji od unutrašnjeg zida koji okružuje niz struktura i mlađeg spoljašnjeg zida. Konusna kula, prečnika 5,5 m (18 ft) i visine 9 m (30 ft), izgrađena je između dva zida.[21] Kompleks doline je podeljen na ruševine Gornje i Donje doline, sa različitim periodima okupacije.[9]

Postoje različita arheološka tumačenja ovih grupa. Pretpostavlja se da kompleksi predstavljaju delo uzastopnih kraljeva: neki od novih vladara su osnovali novu rezidenciju.[3] Fokus moći se pomerio sa kompleksa brda u 12. veku, u Veliko ograđenje, Gornju dolinu i konačno u Donju dolinu početkom 16. veka.[9] Alternativno „strukturalističko“ tumačenje smatra da su različiti kompleksi imali različite funkcije: kompleks brda kao hram, kompleks doline je bio za građane, a Veliki ograđeni prostor koristio je kralj. Strukture koje su bile razrađenije verovatno su građene za kraljeve, iako se tvrdi da datiranje nalaza u kompleksima ne podržava ovu interpretaciju.[22]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. V-Đ. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 32. ISBN 86-331-2112-3. 
  2. ^ Pikirayi, Innocent (2013). „Great Zimbabwe in Historical Archaeology: Reconceptualizing Decline, Abandonment, and Reoccupation of an Ancient Polity, A.D. 1450–1900”. Historical Archaeology. 47: 26—37. S2CID 59380130. doi:10.1007/BF03376887. hdl:2263/59176. 
  3. ^ a b v Beach, David (1998). „Cognitive Archaeology and Imaginary History at Great Zimbabwe”. Current Anthropology. 39: 47—72. S2CID 143970768. doi:10.1086/204698. 
  4. ^ a b „Great Zimbabwe (11th–15th century) – Thematic Essay”. The Metropolitan Museum of Art. Pristupljeno 12. 1. 2009. 
  5. ^ „Great Zimbabwe: African City of Stone”. Live Science. 10. 3. 2017. 
  6. ^ Fleminger, David (2008). Mapungubwe Cultural Landscape. 30 Degrees South. str. 57. ISBN 978-0-9584891-5-7. 
  7. ^ Frederikse, Julie (1990) [1982]. „(1) Before the war”. None But Ourselves. Biddy Partridge (photographer). Harare: Oral Traditions Association of Zimbabwe with Anvil Press. str. 10—11. ISBN 0-7974-0961-0. 
  8. ^ M. Sibanda, H. Moyana (1992). The African Heritage. History for Junior Secondary Schools. Book 1. Zimbabwe Publishing House. ISBN 978-0-908300-00-6. 
  9. ^ a b v g d Chirikure, Shadreck; Pikirayi, Innocent (2008). „Inside and outside the dry stone walls: revisiting the material culture of Great Zimbabwe”. Antiquity. 82 (318): 976—993. doi:10.1017/S0003598X00097726 . 
  10. ^ a b Newitt, M. D. D. (2002). East Africa. 2. Ashgate. str. 39. ISBN 0754601811. 
  11. ^ Lafon, Michel (1994). „Shona Class 5 revisited: a case against *ri as Class 5 nominal prefix” (PDF). Zambezia. 21: 51—80. . See also Vale, Lawrence J. (1999). „Mediated monuments and national identity”. Journal of Architecture. 4 (4): 391—408. doi:10.1080/136023699373774. 
  12. ^ Garlake 1973, str. 13
  13. ^ Pikirayi 2001, str. 129
  14. ^ Summers 1970, str. 163
  15. ^ McCall-Theal, G. (1900). Records of South-eastern Africa. VI (book 10). Cape Town: Cape Colony Printers. str. 264—273. 
  16. ^ Huffman, Thomas N. (2008). „Climate change during the Iron Age in the Shashe-Limpopo Basin, southern Africa”. Journal of Archaeological Science. 35 (7): 2032—2047. doi:10.1016/j.jas.2008.01.005. 
  17. ^ Pwiti, Gilbert (1991). „Trade and economies in southern Africa: the archaeological evidence” (PDF). Zambezia. 18: 119—129. 
  18. ^ Kuklick, Henrika (1991). „Contested monuments: the politics of archaeology in southern Africa”. Ur.: George W. Stocking. Colonial situations: essays on the contextualization of ethnographic knowledge. University of Wisconsin Press. str. 135—170. ISBN 978-0-299-13124-1. 
  19. ^ Chirikure, S.; et al. (2017). „What was the population of Great Zimbabwe (CE1000 – 1800)”. PLOS ONE. 12 (6): e0178335. Bibcode:2017PLoSO..1278335C. PMC 5470674 . PMID 28614397. doi:10.1371/journal.pone.0178335 . 
  20. ^ Garlake 1973, str. 27
  21. ^ Garlake 1973, str. 29
  22. ^ Collett, D. P.; Vines, A. E.; E. G. Hughes (1992). „The chronology of the Valley Enclosures: implications for the interpretation of Great Zimbabwe”. African Archaeological Review. 10: 139—161. S2CID 162352596. doi:10.1007/BF01117699. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi