Vera (ijek. vjera) označava uverenje u istinitost neke tvrdnje bez njene provere, odnosno bez logičkog rasuđivanja i zaključivanja.[1][2]

Luis Salvador Carmona, Alegorija vere (1752–53). Veo simboliše nemogućnost neposredne spoznaje.

U svakodnevnom životu, čovek funkcioniše verujući u mnoge stvari, ideje, ljude, i razne verovatne ili neverovatne događaje. U teologiji, pod verom se obično misli na veru u Boga.

Psihologija uredi

U psihološkom smislu, vera može da znači odnos poverenja između dve osobe ili odnos poverenja pojedinca prema svetu.

Religija uredi

Čovek koji veruje u spasenje ili u izgledniju budućnost ne dolazi do takvog stava racionalnim putem. Motivacija je ili spoljašnja, pod uticajem nekog autoriteta ili unutrašnja; potreba, osećanje, subjektivni stav.[3]

Za razliku od teologa, vernik može da veruje u Boga i bez naročitog znanja iz oblasti teologije. Ipak, to mnoge vernike ne sprečava da u svojoj veri budu fanatični. Takođe, vera pojedinca se razlikuje od vere u religijskom smislu i po tome što vera pojedinca, takozvana filozofsko-utopijska, ne mora da bude usmerena isključivo ka Bogu, već ka nekim drugim idealima. Crkva, međutim, pruža organizovanu i institucionalizovanu veru. Ona predstavlja posrednika između ljudi i božanstva, što postiže na različite načine, recimo preko verskih obreda i ceremonija. Uloga crkve je i da razmatra značajna pitanja vere, ali i odlučuje o svojim članovima, ko i na koji način može da postane njen član, ali i da prestane to da bude usled kršenja nekog moralnog kodeksa koji je sama crkva propisala.[3] U Svetom pismu, vera je definisana kao proizvod ljudskih nada, ali koji je nedostupan čulima[4]. Za Apostola Pavla, vera je spasenje svakog čoveka[5], a za Jevanđelistu Jovana, vera je jednaka ljubavi prema Hristu, ali i prema svima onima koji su od Boga potekli[6].

Logika uredi

U klasičnoj logici, vera se smatra tvrdnjom, jer iznosi neku tvrdnju ili očekivanje o stvarnosti za koju se pretpostavlja da je istinita ili lažna (čak i ako to ne može praktično da se proveri, kao što je vera u postojanje nekog božanstva). Istorijski gledano, filozofske analize naravi vere proučavale su je kroz pojam suda. U tome se posebno ističu Dejvid Hjum i Imanuel Kant.

Reference uredi

  1. ^ „Definition of faith in English”. Oxford Living Dictionaries. Oxford University Press. Arhivirano iz originala 25. 09. 2016. g. Pristupljeno 1. 3. 2019. 
  2. ^ „Meaning of faith in English”. Cambridge Dictionary. Cambridge University Press. Pristupljeno 1. 3. 2019. 
  3. ^ a b Mitrović, M. & Petrović, S. (1994) Sociologija. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva: Beograd
  4. ^ „Poslanica Hebrejima 11:1”. Arhivirano iz originala 03. 07. 2008. g. Pristupljeno 17. 07. 2009. 
  5. ^ „Poslanica Rimljanima 1:17”. Arhivirano iz originala 21. 07. 2009. g. Pristupljeno 17. 07. 2009. 
  6. ^ „Ivanova Poslanica 5:1-2”. Arhivirano iz originala 05. 01. 2010. g. Pristupljeno 17. 07. 2009. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi