Vestminsterska opatija

Saborna crkva Svetog Petra u Vestminsteru, poznatija kao Vestminsterska opatija (engl. Westminster Abbey ili engl. The Collegiate Church of St Peter at Westminster), crkva je koja se smatra katedralom, a izgrađena je u prestižno gotičkom stilu. Nalazi se u londonskom središnjem distriktu Vestminster, zapadno od Vestminsterske palate. To je tradicionalno mjesto krunisanja i pokopa vladara Ujedinjenog Kraljevstva.[1]

Fasada opatije

Istorija uredi

Prema legendi, godine 616. na tom mjestu je, tada poznatom kao Ostrvo Torni, podignuta crkva posvećena ukazanju Svetog Petra od strane ribara na reci Temzi zbog čega je vekovima postojala tradicija donošenja lososa kao poklona u crkvu. Iako priča o crkvi nije dokazana, činjenica je da je Edgar potpomogao komunu benediktinskih redovnika koja je na tome mjestu postojala oko 970. godine. Crkvu je gradio kralj Edvard između 1045. i 1050. godine. Crkva je prosvećena 28. decembra 1065. neposredno pre Edvardove sahrane i krunisanja kralja Harolda II.

Opat i redovnici Vestminsterske opatije, koja se nalazila neposredno uz Vestminstersku kraljevsku palatu, nakon normanskih osvajanja Engleske postali su snažna sila. Često su obavljlali razne poslove za kraljla pa su zbog toga postali veoma uticajni.

Kralj Henri III naredio je 1245. preuređenjne crkve u gotičkom stilu u čast i kao svetište pokojnog kralja Edvarda III i kao svoju vlastitu grobnicu. Rad na preuređenju trajao je od 1245. pa sve do 1517. i dovršena je za vlasti kralja Ričarda II. Henri VII dodao je kapelu posvećenu Devici Mariji.

Iako je opatija, kao i svi drugi samostani odlukom kralja Henrija VIII bila zatvorena, Henrik VIII ju je, zbog njene važnosti i istorije, izuzeo i stavio pod svoju direktnu kontrolu. Kraljica Elizabeta I ju je takođe držala pod vlastitom kontrolom i nazvala ju sadašnjim imenom Univerzitetskom crkvom Svetog Petra.

Tokom četrdesetih godina 17. veka crkva je doživela velika oštećenja koja su počinili puritanci, ali zaštićena je ponovo za vreme Olivera Korvela koji je tamo sahranjen 1658, da bi 1661. bio iskopan i obešen na vešala.

Dva zapadna tornja opatije izgrađena su između 1722. i 1745. Nacrt za njih napravio je Nikolas Havksmor. Izgrađeni su u gotmčkom stilu. Sledeće preuređenje odvijalo se u 19. veku pod vodstvom ser Džordža Žilberta Skota.

Do 19. veka Vestminsterska opatija je bila treća najbolja škola u Engleskoj, uz Oksford i Kembridž. Baš tu je prevedena trećina Starog zaveta i druga polovina Biblije kralja Džejmsa. Takođe, u opatiji je sastavljena Novoengleska biblija u 20. veku.

Krunisanja uredi

Henrik je postao kralj Engleske sa samo devet godina i vladao je od 1216. do 1272. godine. Od krunisanja kralja Harolda II Vilijama Osvajača (1066), svi engleski kraljevi, osim Džejn Grej, Edvarda V i Edvarda VII, krunisani su u opatiji. Nadbiskup kenterberijski bio je uvek važna karika u krunisanju. Kraljevska stolica kralja Edvarda I, koja se i sada nalazi u opatiji, stolica je na kojoj su krunisani svi vladari.

Reference uredi

  1. ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. V-Đ. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 44. ISBN 86-331-2112-3. 

Spoljašnje veze uredi