Večernjaci[1] (lat. Vespertilionidae) su porodica običnih ili glatkonosih slepih miševa. Pripadaju podredu malih ljiljaka (lat. Microchiroptera), a odlikuju se time što što u osnovi ušne školjke imaju kožni izraštaj. Na nosu nemaju kožne nabore. Vješti su letači. Neki migriraju na jug.

Večernjaci
Vremenski raspon: eocen – danas
Veliki mišouhi večernjak
(Myotis myotis)
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Podred:
Porodica:
Vespertilionidae

Gray, 1821
Potporodice

Kerivoulinae
Miniopterinae
Murininae
Myotinae
Vespertilioninae

Karakteristike uredi

Sve vrste večernjaka su mesojedi tj. hrane se insektima izuzev rodova Myotis i Pizonyx koji se hrane ribom i većih vrsta Nictalus roda koje hvataju male ptice. Za lov i uopšteno orentaciju koriste eholokaciju pomoću koje dobijaju informacije o spoljašnjoj sredini a pri obradi tih informacija od velike su koristi veoma dugačke i široke uši. Uši su velika prednost ovih vrsta jer pomoću njih razlikuju razne tipove signala ili iz izvlače. Zbog proširenih krila do donjih udova, mogu da koriste razne tehnike letenja. Rep im je upakovan u patagium ( interfemoralnu membranu ) koja im ustvari pomaže da postignu podizanje krila prilikom leta. [2] Naseljavaju razna mesta, kao što su npr. šupljine drveća, pukotine stena, pećine ili bilo kakav oblik skloništa koji je malo zavučen ili skriven. Po pitanju grupacija koje stvaraju, mogu da žive i kao same individualne jedinke ili u kolonijama koje su mnogobrojne čak i do nekoliko miliona jedinki. Da bi izbegli u umerenim predelima hladne zime koriste vid hibernacije a u tropskih delovima estivaciju koja je slična hibernaciji samo se ovde izbegavaju previsoke temperature i odvija se leti.[2]

Sistematika uredi

Spadaju u podred Microchiroptera te su time i odvojeni od letećih lisica koje spadaju u Megachiroptera. Prema molekularnim podacima, Vespertilionidae su se odvojile od Molossidae još u periodu ranog eocena.[3] Porodica Vespertilionidae je podeljena u 4 podfamilije : Vespertilioninae, Myotinae, Kerivoulinae i Murininae. Smatra se da su svi međusobno objedinjeni nekim zajedničkim karakteristikama, ali opet postoje male nijanse u kojima variraju i prema kojima su vrste raspoređene u ove podfamilije.[4]


Izvori uredi

  1. ^ „Pravilnik o proglašenju i zaštiti strogo zaštićenih i zaštićenih divljih vrsta biljaka, životinja i gljiva - Prilog I Strogo zaštićene divlje vrste biljaka, životinja i gljiva” (PDF). carina.rs. 
  2. ^ a b Macdonald, D., ur. (1984). The Encyclopedia of Mammals . New York: Facts on File. str. 807. ISBN 0-87196-871-1. 
  3. ^ Miller-Butterworth, C. M., Murphy, W. J., O'Brien, S. J., Jacobs, D. S., Springer, M. S. & Teeling, E. C. (2007). „A family matter: conclusive resolution of the taxonomic position of the long-fingered bats, Miniopterus. Molecular Biology and Evolution. 24 (7): 1553—1561. PMID 17449895. doi:10.1093/molbev/msm076 . 
  4. ^ Sudman, P. D; Barkley, L. J; Hafner, M. S (1994). „Familial Affinity of Tomopeas ravus (Chiroptera) Based on Protein Electrophoretic and Cytochrome b Sequence Data”. Journal of Mammalogy. 75 (2): 365. JSTOR 1382555. doi:10.2307/1382555. 

Spoljašnje veze uredi