Vikarni episkop remezijanski

Vikarni episkop remezijanski je titula koju nosi vikarni arhijerej u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Počasna je titula pomoćnom episkopu patrijarha srpskog.

Apsida bazilike, otkrivena pored moderne stambene zgrade u Beloj Palanci

Titula se vezuje za Remezijanu koja je bila sjedište eparhije u periodu od 366. do 614. godine.[1] Najpoznatiji episkop koji je u njoj stolovao bio je Sveti Nikita Remezijanski. Danas njena teritorija administrativno pripada Eparhiji niškoj.[2]

Dana 26. maja 2011, odlukom Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve na redovnom zasjedanju, za episkopa remezijanskog je izabran Andrej (Ćilerdžić), dotadašnji arhimandrit iz manastira Kovilj.[3] Episkop Andrej rekao je u intervjuu „Episkopija remezijanska bila je inače od prvih vekova Hrišćanstva spona između jedinstvenog, jednodušnog i istovernog pravoslavnog Zapada i pravoslavnog Istoka. U činu moje episkopske hirotonije 18. septembra u Beogradu vidim divnu Promisao i nameru Božju, da i ja, svojim snagama i pomoću Božjom, produžim ovu lepu tradiciju mostogradnje Zapada i Istoka”.[4]

Zatim, odlukom Svetog arhijerejskog sabora od 24. maja 2014. vikarni episkop Andrej je imenovan za eparhijskog arhijereja Eparhije austrijsko-švajcarske,[5] a dužnost remezijanskog episkopa bila je upražnjena do 9. maja 2018. kada je Sveti arhijerejski sabor na ovu dužnost izabrao arhimandrita Stefana (Šarića), starješinu Hrama Svetog Save.[6]

Episkopi uredi

Reference uredi

  1. ^ Jocić, Života. Episkopija remezijanska od 366. do 614. g. Pristupljeno 1. 9. 2014. 
  2. ^ „Vidovdanska razmišljanja o Bogu i čoveku u savremenom svetu”. Novo videlo. 8. 8. 2012. Pristupljeno 24. 6. 2019. 
  3. ^ „Životopis izabranog Episkopa remezijanskog G. Andreja (Ćilerdžića)”. Srpska pravoslavna crkva. 14. 9. 2011. Arhivirano iz originala 06. 01. 2019. g. Pristupljeno 24. 6. 2019. 
  4. ^ O., Marko (28. 10. 2011). „Intervju: Episkop remezijanski G. Andrej”. Crkvena opština Kasel. Pristupljeno 24. 6. 2019. 
  5. ^ „Saopštenje za javnost Svetog Arhijerejskog Sabora”. Podvorьe Serbskoй Pravoslavnoй Cerkvi. 26. 5. 2014. Pristupljeno 24. 6. 2019. 
  6. ^ „Saopštenje za javnost Svetog Arhijerejskog Sabora”. Srpska pravoslavna crkva. 10. 5. 2018. Arhivirano iz originala 21. 02. 2020. g. Pristupljeno 24. 6. 2019.