Википедија:Transkripcija sa portugalskog jezika

Transkripcija imena iz portugalskog u srpski jezik većinom je jednostavna i ujednačena. Fonetski sistem portugalskog jezika, pak, znatno se razlikuje od onog srpskog. Naime, portugalska fonetika jedna je od najsloženijih evropskih, sa glasovima veoma različitim i sa velikim varijacijama izgovora, zavisno od naglaska, odnosno nenaglašenosti, zatim položaja u reči, glasovnog susedstva i dodira reči u složenim imenima.

Osobenosti uredi

Što se tiče osobenosti, u portugalskom jeziku, kako je već napomenuto, postoji veliki jaz između pisma i izgovora. Usled velikih varijacija izgovora, ni najsloženija pravila ne bi osigurala da srpski izgovor za portugalsko uho zvuči kao blizak i dobro pogođen. Međutim, on u pismu ostavlja utisak ujednačenosti, slične španskom ili italijanskom jeziku. Jedini način da pravila srpske transkripcije ostanu jednostavna, te da se stvori norma koja se može lako i postojano zadržati, jeste odlučan oslonac na pismo. Doduše, ovaj postupak, sličan kao i za ruska imena, neizbežno znači i zanemarivanje niza pozicionih i drugih varijacija izgovora.

Treba paziti i na izuzetke, nastale u ranijoj praksi, što prati opštu pravopisnu napomenu da pravila ne treba primenjivati strogo retroaktivno. Tako će se, recimo, u srpskim tekstovima pisati o moreplovcima Fernandu Magelanu i Žilu Janešu, mada bi nazivi skovani prema pravilima bili Fernao de Magaljais i Žil Eanes. Isto će i glavni grad Portugalije biti Lisabon, a ne Lizboa. Ipak, radi doslednosti, valja predložiti dve izmene izražajnih navika — za gradove Belo Orizonte (umesto „Belo Horizonte“) i Sao Paulo (umesto „Sao Paolo“).

Opis sistema uredi

Većina glasova prenosi se onako kako je zapisana. Izuzetak od prenosa „glas za glas“ jesu sledeće grafeme:

  • AE, ÃE — trans. ai (port. Caetano — Kaitano)
  • ÃO — trans. ao (port. Falcão — Falkao)
  • C — trans. k (port. Copacabana — Kopakabana)
    • pred E, I trans. s (port. Recife — Resife)
  • CH — trans. š (port. Funchal — Funšal)
  • Ç — trans. s (port. Lourenço — Lorenso)
  • E — trans. e (van digrafa AE, ÃE, ÕE)
  • G — trans. g (port. Grosso — Groso)
    • pred E, I trans. ž (port. Gerais — Žerais)
  • GU — trans. gv (port. Guarda — Gvarda)
    • pred E, I trans. g (port. Miguel — Migel)
  • H — trans. (port. Henrique — Enrike)
    • u digrafima CH, LH, NH kao š, lj, nj
  • I — trans. i (port. Carioca — Karioka)
    • intervokalsko j (port. Correio — Korejo)
  • J — trans. ž (port. Joaquim — Žoakim)
  • LH — trans. lj (port. Ramalho — Ramaljo)
  • NH — trans. nj (port. Agostinho — Agostinjo)
  • ÕE — trans. oi (port. Camões — Kamois)
  • OU — trans. o (port. Mourinho — Morinjo)
  • O (ostalo) — trans. o (port. Porto — Porto)
  • QU — trans. kv (port. Quadros — Kvadros)
    • pred E, I trans. k (port. Quental — Kental)
  • S (up. SS) — trans. s (port. Santos — Santos)
    • intervokalsko z (port. Cardoso — Kardozo)
    • zvučno z (port. Dausdado — Deuzdado)
  • SC — trans. sk (port. Cascais — Kaskais)
    • pred E, I trans. s (port. Nascimento — Nasimento)
  • U — trans. u (van digrafa OU)
  • X (obično) — trans. š (port. Baixa — Baiša)
  • Z — trans. z (port. Azevedo — Azevedo)
    • bezvučno s (port. Vazquez — Vaskez)

Portugalsko duplo ss uvek se prenosi kao s (bez obzira na poziciju), za razliku od običnog s, koje se katkad prenosi i kao ozvučeno z. Pojedine grafeme, kako je naznačeno, posebno se prenose ispred vokala prednjeg reda (i, e).

Predloženi transkripcioni sistem uglavnom je saglasan sa dosadašnjim izražajnim običajem, mada postoje tendencije da se srpsko pisanje u većoj meri ravna prema govoru. Preciznije govoreći, sadašnji sistem predviđa tri glavna uprošćavanja. Prvo, za samoglasničke zamene uzete su one koje odgovaraju izgovoru pod naglaskom, zanemarivši pozicione promene vokalske boje (npr. Porto Alegre za Porto Alegre umesto „Portu Alegri“).

Drugo, zanemarena je nazalnost samoglasnika obeleženih nadrednim znakom. Otuda Gimarais za Guimarães umesto „Gimarains“ ili Sao Paulo za São Paulo umesto „San Paulo“, eventualno „Saun Paulo“. Na kraju, poštujući jezičko i normativno jedinstvo portugalskog jezika, nije u pogledu prenošenja s, z predviđena razlika za portugalska i brazilska imena (npr. Santoš, Santos za Santos), već jedno rešenje, oslonjeno na pismo i brazilski izgovor.

Napomena: Ne treba misliti da ćemo pogoditi portugalski izgovor ako napišemo npr. „Doš Santoš“ ili „Duš Santuš“ (DOS SANTOS). Ovo često ime, svejedno da li mu je nosilac iz Portugalije, Brazila, Angole ili Mozambika, Portugalci izgovaraju približno „Du-Santuš“, a Brazilci „Du-Santus“. Slično tome će GOMES DA CRUZ u brazilskom izgovoru biti „Gomiz-da-Krus“, a u portugalskom „Gomiž-da-Kruš“. Treba se, dakle, odlučiti za transkripciju nešto bližu portugalskom ili brazilskom i u određenim pozicijama, a ne za obe. Za brazilski izgovor opredeljujemo se ne toliko zbog veličine i značaja Brazila, koliko zato što je bliži pismu.

— Pešikan; Jerković; Pižurica (2010). Pravopis srpskoga jezika. Novi Sad: Matica srpska

Literatura uredi

  • Pešikan, Mitar; Jerković, Jovan; Pižurica, Mato (2010). „Transkripcija: portugalski”. Pravopis srpskoga jezika. Novi Sad: Matica srpska. str. 213-215. ISBN 978-86-7946-079-0. 
  • „Ipak: Sa Pinto”. Nedeljne informativne novine — NIN. Pristupljeno 13. 7. 2014.