Vilajet Crnojevića

Vilajet Crnojevića (tur. vilayeti Çirn ili) je naziv za tursku upravnu oblast, odnosno vilajet, koji je stvoren na prostorima države Crnojevića, odnosno Gornje Zete, neposredno nakon uspostavljanja turske vlasti krajem 1496. godine.[1][2][3] Prema turskom običaju, svaka novostečena oblast je odmah popisivana, a prvi turski popis novostvorenog vilajeta Crnojevića obavljen je već tokom prvih mjeseci nakon uspostavljanja nove vlasti, tako da se već u martu 1497. godine pominje da je taj posao dovršen. U turskim izvorima ostalo je zabilježeno da su pomenuti popis obavili emin Umur sin Toganov i pisar Jusuf sin Ahmedov, koji su potom prešli na popisivanje susjednih Pipera, Kuča i Hota.[4][5][6] Isti izvori svjedoče da je novostvoreni vilajet bio nazvan po Crnojevićima, a ne po domaćem oblasnom nazivu (Zeta), što je bilo u skladu sa turskim običajem da se novostečene oblasti nazivaju upravo po dotadašnjim oblasnim gospodarima.[7]

Zeta u doba Crnojevića: zemlja Crnojevića. koja je nakon turskog osvajanja krajem 1496. godine pretvorena u vilajet Crnojevića

Tokom prvih godina, najveći posjednik u ovom vilajetu bio je Stefan Crnojević, koji je ostao u zemlji nakon odlaska svog starijeg brata Đurđa Crnojevića, posljednjeg vladara Zete.[8] Na čelu vilajeta nalazio se subaša, a prvi u izvorima poznati subaša u vilajetu Crnojevića pominje se već u novembru 1498. godine (ital. subaslach governador di stato fo di Zernovich).[9] Vilajeti su se nalazili u sastavu sandžaka, a vilajet Crnojevića se od svog osnivanja nalazio u sastavu Skadarskog sandžaka. Takvo rješenje ostalo je na snazi sve do 1513. godine, kada je na tom prostoru stvoren poseban sandžak Crna Gora. Nakon ukidanja ovog sandžaka, oko 1530. godine,[10] na istom prostoru je stvoren novi vilajet Crna Gora, koji je bio u sastavu Skadarskog sandžaka.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Tomić 1901.
  2. ^ Božić 1970, str. 333-347.
  3. ^ Blagojević & Spremić 1982, str. 414-430.
  4. ^ Đurđev 1954, str. 172, 180.
  5. ^ Đurđev 1957, str. 153-155.
  6. ^ Đurđev 1984, str. 18-19, 30-32.
  7. ^ Šabanović 1959.
  8. ^ Stanojević 1975, str. 36.
  9. ^ Miklosich 1886, str. 45.
  10. ^ Bojanić 1989, str. 183-190.

Literatura uredi