Višnjik (drama)

Антон Чехов

Višnjik (rus. Вишнёвый сад) je pozorišni komad u četiri čina i ujedno poslednje delo najvećeg ruskog dramskog pisca Antona Pavloviča Čehova, napisan 1903. godine, a prvi put izveden nekoliko dana pre autorovog rođendana, 17. januara 1904. godine u režiji čuvenog Konstantina Stanislavskog u Moskovskom umetničkom teatru, a glavnu ulogu Ljubov Andrejevne Ranjevske igrala je Čehovljeva supruga - Olga Kniper. No, Čehov je premijerom bio sve samo ne - zadovoljan, između ostalog i zato što su probe trajale samo šest meseci, umesto uobičajenih osamnaest. Višnjik je završen na pragu prve ruske revolucije, godinu dana pre njegove prerane smrti.

Višnjik
Oglas predstave u Kijevu 1904.
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovВишнёвый сад
AutorAnton Čehov
ZemljaRusija Ruska Imperija
Jezikruski
Žanr / vrsta deladrama
Izdavanje
Datum1904

Najveći je problem bio taj što je sam Čehov Višnjik nazvao komedijom, dok je Stanislavski u njoj video tragičnu priču. Čehov je optužio Stanislavskog da mu je uništio dramu, objašnjavajući kako nije shvatio da su njegovi likovi možda i na ivici suza, ali nikad ne plaču.

Višnjik je napisan na vrhuncu Čehovljeve umetničke moći. Delo ne samo što stoji na međi dva veka - i dva doba - već velikim delom i govori o bolnim promenama koje njihova smena sa sobom nosi. Ono takođe stoji na kraju jednog perioda u istoriji dramskog pozorišta, građanske drame devetnaestog veka, za kojom će zatvoriti vrata - i na početku novog, kao koren iz kog će nići moderna drama dvadesetog veka.

Likovi uredi

  • Ljubov Andrejevna Ranjevska, veleposednica
  • Anja, njena ćerka, 17 godina
  • Varja, njena usvojena ćerka, 24 godine
  • Leonid Andrejevič Gajev, brat Ranjevske, 51 godinu
  • Jermolaj Aleksejevič Lopahin, trgovac
  • Petar Sergejevič Trofimov - Petja, student
  • Boris Borisovič Simeonov-Piščik, veleposednik
  • Šarlota Ivanovna, guvernanta
  • Semjon Pantelejevič Jepihodov, pisar
  • Dunjaša, sobarica
  • Firs, lakej, starac, 87 godina
  • Jaša, mladi lakej
  • Prolaznik
  • Šef stanice
  • Poštanski činovnik
  • Gosti, posluga

Radnja uredi

 UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis radnje!
 
Programska knjižica za predstavu Višnjik Antona Čehova u režiji Dušana Petrovića, Novi Sad, SNP, 2001/2002. g. Muzejska građa Pozorišnog muzeja Vojvodine

Prvi čin uredi

Radnja se odvija u proleće, na imanju Ljubovi Andrejevne Ranjevske, koja se posle nekoliko godina vraća iz Francuske sa svojom sedamnaestogodišnjom ćerkom Anjom u Rusiju. Na stanici ih čekaju Gajev, brat Ranjevske i Varja, njena usvojena ćerka.

Ranjevska je praktično ostala bez novca, a imanje će s njegovim prelepim višnjikom u najskorije vreme najverovatnije biti prodato zbog dugova, kako bi se otplatila hipoteka. Njihov poznanik, trgovac Lopahin predlaže Ranjevskoj svoju varijantu rešenja problema: on predlaže da se zemlja podeli na delove i da u zakup vikendašima. Ljubov Andrejevna zapanjena takvim predlogom: ona ne može ni da zamisli da se poseče višnjik i da da neznacima svoje imanje, gde je odrasla, gde je prošla njena mladost i gde je poginuo njen sin Griša. Gajev i Varja takođe pokušavaju da nađu neki izlaz iz složene situacije u kojoj se nalaze. Gajev sve smiruje, govoreći da se kune da imanje neće biti prodato. On planira da novac pozajmi od svoje bogate tetke iz Jaroslavlja, koja, između ostalog, ne voli Ranjevsku.

Drugi čin uredi

U drugom delu se sva radnja prenosi na ulicu. Lopahin nastavlja da navaljuje da je njegov plan najbolji, ali ga niko ne sluša. u to vreme, Čehov ubacuje i filozofsku tematiku i više se otkriva ličnost učitelja Trofimova. U razgovoru sa Ranjevskom i Gajevim, Trofimov govori o budućnosti Rusije, o sreći, o novom čoveku. Maštoviti Trofimov stupa u raspravu sa materijalistom Lopahinim, koji nije sposoban da oceni njegove misli, a ostavši nasamo s Anjom, koja ga jedina razume, Trofimov joj govori, da čovek treba biti «iznad ljubavi».

Treći čin uredi

Gajev i Lopahin odlaze u grad, gde treba d ase održi aukcija, dok se u to vreme na imanju održava ples. Guvernanta Šarlota Ivanovna zabavlja goste svojom trbuhozbornošću. Svaki od junaka je zauzet svojim problemom. Ljubov Andrejevna se brine, zašto se njen brat toliko zadržao u gradu. Kada se Gajev pojavio, saopštava joj da je imanje ipak prodato, i da je kupac imanja, ni manje ni više nego - Lopahin. Lopahin je srećan, i oseća svoju pobedu pa traži od muzičara da mu sviraju vesele pesme, jer ga se ne tiče ništa povodom tuge i očaja Ranjevske i Gajeva.

Četvrti čin uredi

Dekoracija prvog čina, ali nema zavesa, slika, malo ima nameštaja, oseća se praznina. Stoji prtljag. Jaša govori da se prost narod oprašta od gospode.

Lopahin zove na zdravicu, ali niko ne ide. On daje flašu Jaši i napominje da do polaska voza ima još četrdeset šest minuta, što znači da za dvadeset minuta treba da se krene. Petja traži svoje čizme. Lopahin saopštava da će celu zimu provesti u Harkovu. Namučio se bez posla. Petja govori samozadovoljnom Lopahinu da ne maše toliko rukama, i da ima duge i tanke prste umetnika i nežnu dušu. Na rastanku se grle. Lopahin nudi Petji novac, ali ovaj odbija.

Lopahin kaže da se Gajev zaposlio u banci za šest hiljada godišnje, ali da se neće dugo zadržati tamo jer je veoma lenj.

Ulazi Anja i moli Lopahina da ne seku višnjik dok oni ne odu. Lopahin odlazi da naredi radnicima da tako učine. Anja pita Jašu da li su poslali Firsa u bolnicu, ali on ne zna.

Majka Jaše je došla da se pozdravi s njim, ali on to ne želi. On već mašta o tome da kroz šest dana bude u Parizu, daleko od “ovog prostakluka”.

Ulaze Ranjevska i Gajev. Oni su skrhani, opraštaju se od rodne kuće. Majka se oprašta od srećne Anje, koja počinje nov život. Ranjevska kaže da ide u Pariz od para koje je poslala jaroslavska tetka. Anja se nada da će joj se majka uskoro vratiti, da će ona poći u gimnaziju, radiće, i tako će pomagati majci.

Ranjevska razgovara s Lopahinim o Varji, on obećava da će joj predložiti brak, ali kada se pojavljuje Varja, Lopahin priča o glupostima. Varja se zaposlila kod Ragulinih kao kućna pomoćnica.

Lopahin je unajmio Jepihodova da pazi na kuću i daje mu poslednja uputstva. Novi domaćin zatvara kuću, gde sam ostaje zaboravljeni Firs. Brine se jer je, verovatno, Gajev zaboravio da stavi kapu. Zatim se jako ražalostio što je život prošao brzo, kao da i nije živeo.

Tišina. Posle nekog vremena, čuje se kako u višnjiku seku drveće.

Kritika uredi

Kritiku na Čehovljev Višnjik, pisali su poznati ruski pozorišni glumac, teatrolog i režiser Konstantin Stanislavski[1], kao i veliki ruski književnik, pesnik, romanopisac i novelist Ivan Bunjin[2].

Umetničke osobine uredi

  • Višnjik počinje kao komedija, ali se na kraju može videti karakteristično za autora sjedinjavanje komičnog i tragičnog[3].
  • Neobično su u pozorišnom komadu postavljeni dijalozi: najčešće, replike nisu direktan odgovor na zadato pitanje, već se proizvodi razgovor bez ikakvog reda. To nije vezano samo za težnjom Čehova da približi razgovor u delu razgovorima, koji se odvijaju u stvarnom životu, već i pokazatelj toga da junaci ne čuju i ne slušaju jedan drugog[3].
  • Glavna karakteristika dela je osobeni Čehovljev simbolizam. «Glavni, centralni junak» nije čovek, lik, nego višnjik[4] — simbol plemićke Rusije. Na kraju dela, višnjik se seče, a u životu se raspadaju plemićke porodice, iskorenjuje se stara Rusija, Rusija Ranjevskih i Gajevih. U tome i jeste poenta predviđanja Čehova kasnijih događaja, koje već nije mogao da vidi[5].

Pozorišna izvođenja uredi

Prvo izvođenje uredi

U ulogama:

 
Stanislavski u ulozi Gajeva
  • Olga Kniper-Čehova — Ranjevska
  • Marija Lilina — Anja - Sam Čehov nije pridavao toj ulozi veliki značaj. U pismu Nemiroviču-Dančenko, napisao je: «Anju može igrati ko hoće, pa neka nepoznata glumica, samo da bude mlada, i da govori mladim, zvonkim glasom»[6].
  • Marija AndrejevaVarja
  • Konstantin StanislavskiGajev - Čehov je video Stanislavskog u ulozi Gajeva[7], kao i u ulozi Lopahina, a sam K. Stanislavski je bio za to da igra Lopahina, ali pomislivši da mu uloge prostih ljudi loše leže, ipak je izabrao Gajeva[6].
  • Leonid LeonidovLopahin - Uloga Lopahina je centralna u delu, upravo zato je dramaturg bio zabrinut, ko će igrati Lopahina u tom slučaju, ako Konstantin Stanislavski izabere ulogu Gajeva: «Stanislavski će biti odličan i originalan Gajev, ali ko će onda igrati Lopahina? Kad je uloga Lopahina centralna. Ako se ona ne posreći, znači i cela predstava će propasti.»[8].
  • Vasilij KačalovTrofimov
  • Vladimir GribuninSimeonov-Piščik
  • Elena MuratovaŠarlota Ivanovna U istom tom pismu: «Pomjalovoj, naravno, neću dati ulogu, Muratova će biti, valjda, dobra, ali neće biti smešna.»[6].
  • Ivan MoskvinJepihodov
  • Sofija HaljutinaDunjaša
  • Aleksandar ArtjomFirs.
  • Nikolaj AleksandrovJaša.

  • 17. aprila 1958. godine u MUT-u se održalo još jedno izvođenje ovog pozorišnog komada u režiji Viktora Stanicinog.

SSSR uredi

Engleska uredi

Teatar Scenskog društva «Old Vik» 1933. u Londonu, The Sadler’s Wells Theatre (London, 1934, rež. Tiron Gatri), Šefildski repertuarni teatar (1936), teatar Oksfordskog dramskog društva (1957 i 1958), Liverpulski teatar

SAD uredi

  • The Lincoln Center for the Performing Arts (1977, Ranjevska — Ajrin Vort, Dunjaša — Meril Strip, rež. Andrej Serban)
  • The Atlantic Theatre Company, 2005
  • 2007 The Huntington Theatre Company (Bostonski univerzitet)

Druge zemlje uredi

Reference uredi

  1. ^ K. S. Stanislavski: A. P. Čehov u Umetničkom teatru. U knjizi «A. P. Čehov iz uspomena savremenika», Goslitizdat, 1960, str.411
  2. ^ „I. Bunjin: Autobiografske beleške”. Arhivirano iz originala 11. 10. 2012. g. Pristupljeno 17. 11. 2013. 
  3. ^ a b V. B. Kataev — Postižući «Višnjik»[mrtva veza]
  4. ^ Herman Markov. Simbolika dela A. P. Čehova «Višnjik»
  5. ^ „Stvaralaštvo A. P. Čehova na panorami mišljenja / Višnjik/ Naum Berkovski, Čehov: od pripovedaka i povesti do dramaturgije”. Arhivirano iz originala 06. 02. 2016. g. Pristupljeno 17. 11. 2013. 
  6. ^ a b v „ČEHOV — VL. I. NEMIROVIČU-DANČENKO, 2. novembra 1903 g. Jalta”. Arhivirano iz originala 18. 07. 2012. g. Pristupljeno 17. 11. 2013. 
  7. ^ Gajev i Lopahin su uloge koje treba da izabere i proba Konstantin Sergejevič. Ako bi uzeo Lopahina i ako bi mu se posrećila ta uloga, ovo delo bi imalo uspeh.
  8. ^ „ČEHOV — O. L. KNIPER-ČEHOVOJ, 30. oktobra 1903 g. Jalta”. Arhivirano iz originala 18. 07. 2012. g. Pristupljeno 17. 11. 2013. 

Spoljašnje veze uredi