Vlaški Do (Žabari)

Vlaški Do je naselje u Srbiji u opštini Žabari u Braničevskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 1267 stanovnika.

Vlaški Do
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugBraničevski
OpštinaŽabari
Stanovništvo
 — 2011.Pad 1267
Geografske karakteristike
Koordinate44° 29′ 05″ S; 21° 12′ 26″ I / 44.484666° S; 21.207333° I / 44.484666; 21.207333
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina171 m
Vlaški Do na karti Srbije
Vlaški Do
Vlaški Do
Vlaški Do na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj012
Registarska oznakaPO

Geografija uredi

Vlaški Do je selo u Srbiji koje se nalazi 14 kilometara severno od Žabara, na nadmorskoj visini od 95 m. Selo je zbijenog tipa, pravougaonog oblika i smešteno je duž puta Svilajnac-Požarevac-Kostolac, na dodiru aluvijalne ravni Velike Morave i Sopotske Grede.

Iznad sela se nalazi nekoliko visova: Lokva (234 m), Ornica (179 m). Istočno od sela je zaselak Točka, takođe zbijenog tipa i pravougaonog oblika. Točka je od Vlaškog Dola udaljena 2 kilometra. Vlaški Do se pruža meridijanskim pravcem (pravac sever-jug, dužina 4 kilometra). Površina atara sela iznosi 2791 hektar. Nadomak sela izvire potok Priložac, koji se uliva u Čokordin.

Istorija uredi

Vlaški Do se pominje 1467. godine u Braničevskom tefteru. Tada je naselje bilo u oblasti Lučice i imalo je samo 14 kuća. Polovinom XVII veka selo se nalazilo zapadno od današnjeg položaja, između Resave i Velike Morave, u potezu Prnjavor (tada je imalo 12 kuća).

Zbog čestih poplava meštani su se preselili preko Resave. Sledeće preseljenje je naredio Knez Miloš koji je naredio i prosecanje puta Svilajnac-Požarevac, duž koga je i Vlaški Do (u XIX veku). Put Svilajnac-Požarevac izgrađen je 1830. godine.

Do 1949. godine naziv naselja je bio Tomislavac, u periodu 1949-1952. naziv je bio Veliki Vlaški Do i konačno 1952. godine dobija današnjni naziv.

Najveća zavetina je Trojica.

Demografija uredi

U naselju Vlaški Do živi 1031 punoletni stanovnik, a prosečna starost stanovništva iznosi 44,8 godina (42,2 kod muškaraca i 47,2 kod žena). U naselju ima 469 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,79.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[1]
Godina Stanovnika
1948. 2.789
1953. 2.801
1961. 2.788
1971. 2.622
1981. 2.614
1991. 2.376 1.593
2002. 1.310 2.502
2011. 1.267
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[2]
Srbi
  
1.283 97,93%
Rumuni
  
17 1,29%
Nemci
  
1 0,07%
Mađari
  
1 0,07%
Makedonci
  
1 0,07%
nepoznato
  
4 0,30%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference uredi

  1. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  2. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  3. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze uredi