Vodeni medvedi ili Tardigradi (lat. Tardigrada) su mala grupa sićušnih beskičmenjaka sa celomom (miksocel) koje žive na kopnu, u slatkim vodama i jako mali broj u morima. Veličina tela se kreće od nekoliko mikrona do 1 mm. Telo im je crvoliko i zdepasto, pokriveno kutikulom i izdeljeno na 4 segmenta i na svakom segmentu se nalazi po par ekstremiteta.[1] Svaki ekstremitet se završava kandžicama. Kutikula se periodično odbacuje (presvlačenje) i zamenjuje novom, što je praćeno zamenom kandžica. Glava nije jasno odvojena od trupa. Vrlo je česta partenogeneza iako su polovi odvojeni. Razviće je bez metamorfoze i traje oko dve nedelje. U nepovoljnim uslovima života ulaze u stanje anabioze (poluosušeni, sa jako usporenim metabolizmom), a po nastupanju povoljnih uslova za svega nekoliko minuta se vraćaju u aktivno stanje. To ih čini jednim od najizdržljivijih organizama koji postoje. Takođe mogu da izdrže i ostale ekstremne uslove kao što su temperature od apsolutne nule do temperatura ključanja i ovi organizmi su skoro neuništivi. 2007. godine je i naučno dokazano da su ovo jedine životinje koje mogu da prežive i u svemiru.[2]

Vodeni medved
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
(nerangirano): Panarthropoda
Tip: Tardigrada
Spallanzani, 1777
klase

Heterotardigrada
Mesotardigrada
Eutardigrada

Tardigradi su prvi put otkriveni 1773. godine, a ime dobijaju tri godine kasnije od latinske reči tardigrada što znači spor hodač.

Reference uredi

Spoljašnje veze uredi