Vojislav Voja Mirić (Trstenik, 7. april 1933Beograd, 23. april 2019) bio je jugoslovenski i srpski glumac.

Voja Mirić
Lični podaci
Puno imeVojislav Mirić
NadimakVoja
Datum rođenja(1933-04-07)7. april 1933.
Mesto rođenjaTrstenik, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti23. april 2019.(2019-04-23) (86 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija
Veza do IMDb-a

Jedna od njegovih najpoznatijih uloga je u filmu „Derviš i smrt“ iz 1974. godine, gde je tumačio glavnu ulogu – lik Ahmeda Nurudina.

Biografija uredi

Rođen u Trsteniku 7. aprila 1933. godine, počeo je kao đak gimnazije u poluprofesionalnom kruševačkom pozorištu, a uzdigao se do vrhunskog tumača klasičnih uloga na prestoničkim scenama. Diplomirao je glumu na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju i vrlo mlad ušao u ansambl Beogradskog dramskog pozorišta sredinom pedesetih godina, kada je taj teatar nosio repertoar glavnog grada.

Posle nekoliko sjajnih uloga na filmu, među kojima se izdvajala uloga studenta Nenada u ljubavnoj priči "Čudna devojka" sa Špelom Rozin (režija Jovan Živanović, 1962) bio je među prvima koji su ostvarili status slobodnog filmskog glumca i zajedno sa Velimirom Batom Živojinovićem osnovao Udruženje filmskih glumaca. Ovo je bio veoma važan korak. Zahvaljujući usponu srpskog filma i ogromnoj popularnosti domaćeg ekrana šezdesetih godina prošlog veka (što se u toj meri više nikada nije ponovilo!) stupio je u našu kulturu filmski glumac kao samostalna i integralna umetnička pojava i to ostao do današnjeg dana. Svi naši filmski glumci su, na izvestan način, Batina i Vojina porodica. Bio je jedan od osnivača Servisa za organizovanje proizvodnje, prometa filmova Filmskih radnih zajednica - FRZ - Centar FRZ ili Centar film Beograd, zatim među osnivačima Jugoslovenskog glumačkog udruženja, avangardne i poznate dramske družine A, omladinskog centra na Tjentištu, sindikata samostalnih filmskih radnika a i među osnivačima je i Glumačkih susreta u Nišu.

Među desetinama filmskih uloga Voje Mirića izdvajaju se uloge u filmovima Službeni položaj Fadila Hadžića (Srebrna arena za glumu u Puli, 1964) i Derviš i smrt Zdravka Velimirovića (Gran-pri u Nišu, 1974 - njegov nezaboravni Ahmed Nurudin stoji i danas kao obrazac antologijske uloge u savremenom filmu i spada među trajne doprinose umetnosti ekrana), kao što su to i uloge u filmovima "Tri" Saše Petrovića (1965), Nemirni Kokana Rakonjca (1967), Brat doktora Homera Žike Mitrovića (1968), Valter brani Sarajevo (1972), Otpisani (1974) i druge. Bio je upravnik Pozorišta na Terazijama i direktor distributerske kuće „Ineks-film”. Ugledni poslenik kulture i redak primer istinske skromnosti i čovekoljublja, Voja Mirić bio je oličenje Gospodina Glumca tokom celog svog ljudskog i umetničkog postojanja.

Preminuo je u 86. godini, 23. aprila 2019. godine.[1][2]

U kolumni povodom smrti Voje Mirića poznati filmski kritičar Božidar Zečević izjavio je: „Otišao je poslednji iz stare garde srpskog glumišta, koji je sa Brankom Plešom, Ljubom Tadićem i Stevom Žigonom stvarao lik glumca vrhunskog umetnika, voljenog i duboko poštovanog od publike i kritike. Kroz stotine nezaboravnih pozorišnih i filmskih uloga više od pola stoleća druge Jugoslavije, kroz muku i slavu, stvarala je ova generacija pojam narodnog umetnika u izvornom značenju te reči, ono najbolje što je prikazivačka umetnost mogla da pruži svom narodu. U svesti tog naroda oni će ostati kao veliki znaci svog vremena, majstori koji su živom reči obeležili svoje doba”.

Filmografija uredi

God. Naziv Uloga
1960-e
1960. Veliki poduhvat
1961. Suđenje Meri Dugan
1962. Čudna devojka Nenad
1963. U sukobu Ranko
1964. Izgubljeni raj
1964. Među lešinarima Stjuart
1964. Ne možeš imati sve
1964. Pet večeri
1964. Službeni položaj Radman
1965. Dani iskušenja Ivan
1965. Druga strana medalje
1965. Tri
1966. Do pobede i dalje Kremlev
1966. Gde je Avelj, brat tvoj
1966. Sretni umiru dvaput Major
1967. Koraci kroz magle Kapetan Anders
1967. Optimistička tragedija
1967. Reginin sat (TV)
1967. Nemirni inspektor
1967. Crne ptice Inženjer Robert
1968. Brat doktora Homera doktor Homer
1968. Apokalipsa
1969. Krv
1969. Kad sam bio vojnik
1969. Oseka
1970-e
1971. Crno seme major
1971. Klopka za generala agent
1972. Paljenje Rajhstaga
1971. Nirnberški epilog Hans Frank, optuženi
1972. Čovek koji je bacio atomsku bombu na Hirošimu
1972. Rozenbergovi ne smeju da umru Advokat Juliusov
1972. Izdanci iz opaljenog grma Srpski oficir
1972. Zasluge
1972. Valter brani Sarajevo Ivan
1972. Majstor i Margarita Berloiz (glas)
1973. Samrtno proleće
1973. San doktora Mišića Radičević
1973. Opasni susreti
1974. Legenda o Karasu (TV)
1974. SB zatvara krug Dejan
1974. Valter brani Sarajevo (TV serija) Ivan
1974. Otpisani doktor Borić
1974. Derviš i smrt Ahmed Nurudin
1974. Otpisani doktor Borić
1975. Andersonvil — Logor smrti Otis Baker, branilac optuženog
1975. Crvena zemlja major Oto Deš
1975. Dolje s oružjem Branilac
1975. Sinovi Četnik
1976. Proces Đordanu Brunu Kardinal Roberto Belarmino
1976. Vagon li Verin muž
1976. Vrhovi Zelengore Nemački major
1977. Salajko (TV serija)
1978. Dvoboj za južnu prugu major Kenig
1979. Most
1980-e
1980. Transfer Stari
1980. Snovi, život, smrt Filipa Filipovića
1980. Slom dr Danilo Gregorić
1981. Neka druga žena dr Simić
1981. Vojnici Major
1982. Dečak je išao za suncem
1982. Priče iz radionice doktor
1983. Nabujala reka
1984. Vojnici
1986. Odlazak ratnika, povratak maršala Harald Turner

Reference uredi

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi