Vojislav Voki Kostić
Vojislav Voki Kostić (Beograd, 21. septembar 1931 — Beograd, 29. septembar 2010) bio je srpski kompozitor, muzičar, pisac i kuvar. Komponovao je muziku za filmove, pozorište, televiziju.
Vojislav Kostić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 21. septembar 1931. |
Mesto rođenja | Beograd, Kraljevina Jugoslavija |
Datum smrti | 29. septembar 2010.79 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, Srbija |
Biografija uredi
Roditelji su mu bili istaknuti srpski medicinski radnici i profesori dr Aleksandar Kostić i dr Smilja Kostić Joksić. Po majčinoj strani bio je praprapraunuk Tome Vučića Perišića.
Komponovao je muziku za više od 45 pozorišnih predstava, 25 televizijskih serija, 60 filmova, više od 2000 balada.
Bio je sekretar Saveza kompozitora Jugoslavije i mnogo je uradio u oblasti zaštite autorskih prava.
Sa glumicom Stanislavom Stašom Pešić dobio je sina Ivana Ejuba Kostića, arabistu i islamologa koji je prešao na islam.[1]
Zanimljivosti uredi
Zbog viška kilograma rešio je da oslabi. Pošto mu je kuvanje jedan od hobija, njegovo uspešno mršavljenje je rezultovalo i knjigom „Kako sam pojeo sam sebe“. Drugi hobi mu je boks.
Bio je osnivač muzičke grupe „Idu dani”, koja je dobila ime po pesmi Brane Crnčevića. Grupa u sastavu Ljiljana Danilović, harmonika, Bosa Tasić, daire i Vlada Jovanović, kontrabas, izvodili su romsku muziku u pozorištu, radiju i televiziji.[2]
Filmografija uredi
Pozorište uredi
Dela za koja je radio scensku muziku u Narodnom pozorištu u Sarajevu su:
Stvaralaštvo uredi
- Arsen Dedić: Balada o pticama, Balada o zemlji, Jesenja balada
- Olivera Katarina: Balada o Vijetnamu, Balada o ženi, Himna čoveku
- Ljiljana Danilović, Bosa Tasić i Vlada Jovanović: Idu dani, idu dani
- Bisera Veletanlić: Labud-Kupa-More, Ruže-Mleko-Čaj
- Snežana Đurišić: Oj, joj, kaluđeru moj
- Radiša Urošević: Ajde selo, da selimo
- Lepa Brena: Lagano, tiho, tiše
- Nada Topčagić: Oj zumbule, zumbule
- Marinko Rokvić: Divne imam komšinice
- Vesna Zmijanac: Poznati me nikad neće
- Vera Matović: Izbriši sad uspomenu
- Dado Topić: Ja hoću život...
- Džej Ramadanovski: Za Beograd
- Ivica Mit: Tandrčak
Nagrade uredi
- 2006. dobitnik Statuete Joakim Vujić koju Knjaževsko-srpski teatar dodeljuje svake godine, na Sretenje, 15. februara.
- Nagrada Johan Štraus - najveće nemačko priznanje u oblasti muzike
- Dobitnik Zlatne arene na Filmskom festivalu u Puli 1970. godine u kategoriji Najbolji kompozitor za film Krvava bajka.
Reference uredi
- ^ „"Ivan Ejub Kostić: Kako je biti musliman u Beogradu"”. Akos.ba. Pristupljeno 16. 8. 2017.
- ^ „FELjTON - KUVAR U BOKSERSKIM RUKAVICAMA: Kako je Voki Kostić preporodio i obogatio repertoar savremenog pozorišta”. NOVOSTI (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-01-29.
Literatura uredi
- Vlastimir Peričić, Muzički stvaraoci u Srbiji, Beograd, Prosveta, 1969, str. 205.