Vrbaska oblast
Vrbaska oblast je bila administrativna jedinica Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Postojala je od 1923. do 1929. godine. Administrativni centar oblasti je bio grad Banja Luka.
Vrbaska oblast | |||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1923.—1929. | |||||||||||
![]() Oblasti Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca | |||||||||||
Glavni grad | Banja Luka | ||||||||||
Regija | Balkan | ||||||||||
Zemlja | ![]() | ||||||||||
Površina | 9.018 km2 | ||||||||||
Stanovništvo | 423.096 (1921) | ||||||||||
Događaji | |||||||||||
Status | Bivša oblast | ||||||||||
Istorija | |||||||||||
• Uspostavljeno | 1923. | ||||||||||
• Ukinuto | 1929. | ||||||||||
|
Istorija Uredi
Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca osnovano je 1918. godine i prvobitno je bilo podijeljeno na pokrajine i okruge (županije). Godine 1922, umjesto postojećih pokrajina i okruga, započeto je formiranje novih administrativnih jedinica i zemlja je podijeljena na 33 oblasti. Prije 1922, teritorija Vrbaske oblasti je činila Banjalučki okrug u okviru pokrajine Bosne i Hercegovine. Godine 1929, 33 oblasti su zamijenjene sa 9 banovina, a područje Vrbaske oblasti je uključeno u sastav Vrbaske banovine.
Geografija Uredi
Vrbaska oblast je graničila sa sljedećim oblastima: Primorsko-krajiškom, Osječkom, Sremskom, Tuzlanskom, Travničkom i Bihaćkom.
Demografija Uredi
Prema popisu stanovništva 1921, prostor ove oblasti (tada Banjalučkog okruga) imao je najveći broj stanovnika u pokrajini BiH. Od ukupno 423.096 stanovnika, apsolutnu većinu su činili pripadnici pravoslavne vjeroispovijesti (242.557). Rimokatolika je bilo 95.202, a muslimana 72.271.
Administrativna podjela Uredi
Podjela Vrbaske oblasti na 10 srezova i 5 sreskih ispostava ostala je ista kao što je bila u Banjalučkom okrugu.[1] Srezovi:
- Gradski srez Banja Luka,
- Seoski srez Banja Luka,
- Derventa,
- Bosanska Dubica,
- Bosanska Gradiška,
- Kotor Varoš,
- Bosanski Novi,
- Prijedor,
- Prnjavor,
- Tešanj.
Sreske ispostave:
Veliki župani Uredi
- Svetislav Paunović (1924),
- Vojin Mašić (1924),
- Marko Novaković (1926),
- Branko Stakić (1927),
- Nemanja Ljubisavljević (1928),
- Jovan Zec (1929).[2]
Reference Uredi
Literatura Uredi
- Dimić, Ljubodrag (2001). Istorija srpske državnosti. 3. Novi Sad: Ogranak SANU.
- Radojević, Mira (1994). „Bosna i Hercegovina u raspravama o državnom uređenju Kraljevine (SHS) Jugoslavije 1918-1941. godine”. Istorija 20. veka: Časopis Instituta za savremenu istoriju. 12 (1): 7—41.
- Glasnik arhivâ i Društva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, Tom 29. Univerzitet u Mičigenu. 1989.