Вулфенова љубичица

Vulfenova ljubičica (lat. Viola calcarata)[1] biljka je rasprostranjena od Karavanki do Prokletija, sa dvije izražene disjunkcije − jugoistočnoalpskom i jugoistočnodinarskom.[2]

Vulfenova ljubičica
Naučna klasifikacija
Carstvo:
(nerangirano):
(nerangirano):
(nerangirano):
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
V. calcarata
Binomno ime
Viola calcarata
Sinonimi
  • Viola zoysii

Opis uredi

 
Vulfenova ljubičica

Nadzemni dio rizoma je vrlo tanak. Stabljika je tanka i kratka, rijetko kad duža od jednog centimetra. Listovi u rozeti su mali, okruglasti, srcasti ili lopatasti, sa tankim drškama dužine 0,5-1,5 centimetara. Liska je nazubljena po obodu i gola, a zalisci sa manjim ili većim brojem zubaca. Cvjetovi su pojedinačni i upadljivo lijepi, dužine 2-3 centimetra. Krunica je pretežno žute, rjeđe lila ili ljubičaste boje; nektarska crta je slabo izražena ili ne postoji, a ostruga prava i mnogo duža od čašičnih privjesaka. Plodna čaura je okruglasta ili jajolika, a sjemenke sitne, okruglaste i smeđe.[2]

Uopšteno uredi

Geološku podlogu na njenim staništima najčešće čine krečnjaci, dolomitizirani krečnjaci i dolomiti, a zemljišta su sirozemi, crnice i rendice bogate humusom i azotom, neutralne ili slabo kisele. Srednje godišnje temperature na njenim staništima variraju između 0 i 4 °C, apsolutne minimalne u alpskom dijelu areala spuštaju se idpod -40 °C, a apsolutne maksimalne se u prokletijskom dijelu areala dižu i do 30 °C. Izrazita je heliofita, iako je najčešće nalazimo na sjevernim ekspozicijama. Srednja godišnja relativna vlažnost vazduha ekosistema koje naseljava kreće se oko 70%.[2]

Izvori uredi

  1. ^ „Viola calcarata L.”. Arhivirano iz originala 28. 03. 2017. g. Pristupljeno 27. 03. 2017. 
  2. ^ a b v Planinske biljke; Radomir Lakušić; OOUR Zavod za udžbenike i nastavna sredstva; Sarajevo 1982.

Spoljašnje veze uredi