Вулфенова љубичица
Vulfenova ljubičica (lat. Viola calcarata)[1] biljka je rasprostranjena od Karavanki do Prokletija, sa dvije izražene disjunkcije − jugoistočnoalpskom i jugoistočnodinarskom.[2]
Vulfenova ljubičica | |
---|---|
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
(nerangirano): | |
(nerangirano): | |
(nerangirano): | |
Red: | |
Porodica: | |
Rod: | |
Vrsta: | V. calcarata
|
Binomno ime | |
Viola calcarata | |
Sinonimi | |
|
Opis uredi
Nadzemni dio rizoma je vrlo tanak. Stabljika je tanka i kratka, rijetko kad duža od jednog centimetra. Listovi u rozeti su mali, okruglasti, srcasti ili lopatasti, sa tankim drškama dužine 0,5-1,5 centimetara. Liska je nazubljena po obodu i gola, a zalisci sa manjim ili većim brojem zubaca. Cvjetovi su pojedinačni i upadljivo lijepi, dužine 2-3 centimetra. Krunica je pretežno žute, rjeđe lila ili ljubičaste boje; nektarska crta je slabo izražena ili ne postoji, a ostruga prava i mnogo duža od čašičnih privjesaka. Plodna čaura je okruglasta ili jajolika, a sjemenke sitne, okruglaste i smeđe.[2]
Uopšteno uredi
Geološku podlogu na njenim staništima najčešće čine krečnjaci, dolomitizirani krečnjaci i dolomiti, a zemljišta su sirozemi, crnice i rendice bogate humusom i azotom, neutralne ili slabo kisele. Srednje godišnje temperature na njenim staništima variraju između 0 i 4 °C, apsolutne minimalne u alpskom dijelu areala spuštaju se idpod -40 °C, a apsolutne maksimalne se u prokletijskom dijelu areala dižu i do 30 °C. Izrazita je heliofita, iako je najčešće nalazimo na sjevernim ekspozicijama. Srednja godišnja relativna vlažnost vazduha ekosistema koje naseljava kreće se oko 70%.[2]