Vučje je gradsko naseljeno mesto grada Leskovca u Jablaničkom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 2.865 stanovnika.[1]

Vučje
Hidroelektrana Vučje
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugJablanički
GradLeskovac
Stanovništvo
 — 2011.Pad 2.865
Geografske karakteristike
Koordinate42° 51′ 33″ S; 21° 54′ 25″ I / 42.859166° S; 21.906833° I / 42.859166; 21.906833
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina411 m
Vučje na karti Srbije
Vučje
Vučje
Vučje na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj16203
Pozivni broj016
Registarska oznakaLE
Hidroelektrana Vučje 1903.

Do 1965. godine je ovo naselje bilo sedište opštine Vučje, koju su činila naseljena mesta: Barje, Beli Potok, Brza, Bukova Glava, Bunuša (od koje su nastala današnja samostalna naseljena mesta Bunuški Čifluk, Gornja Bunuša i Donja Bunuša), Crcavac, Čukljenik, Drvodelja, Gagince, Gorina, Gornja Jajina, Igrište, Kaluđerce, Kukulovce, Melovo, Miroševce, Nakrivanj, Oruglica, Palikuća, Presečina, Radonjica (tada pod zvaničnim nazivom Radonjice), Ravni Del, Slavujevce, Strojkovce, Šainovac, Todorovce, Veliko Trnjane, Vina, Vučje i Žabljane. Posle ukidanja opštine područje bivše opštine je u celini ušlo u sastav opštine Leskovac.

Geografija uredi

Nalazi se približno 17 km jugozapadno od grada Leskovca i geografski je centar područja Porečje. Kroz Vučje protiče reka Vučjanka po kojoj je mesto dobilo ime. Na reci Vučjanki, nekoliko kilometara iznad Vučja, nalazi se hidrocentrala iz 1903. godine koja još uvek radi. U blizini Vučja nalazio se srednjovekovni Zelen-grad. Nedaleko od Vučja nalaze se i ostaci Skobaljić grada.

Vučje ima dom zdravlja, policijsku stanicu, fudbalski klub FK Vučje itd. Ima osnovnu školu „Bora Stanković“ i srednju školu „Svetozar Krstić Toza“. Ovo mesto je i kulturno središte kraja, a u njega dolaze mladi iz okolnih sela da se zabavljaju i druže.

Demografija uredi

U naselju Vučje živi 2649 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 41,3 godina (40,2 kod muškaraca i 42,3 kod žena). U naselju ima 1049 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,11.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 1.784
1953. 1.943
1961. 2.680
1971. 3.178
1981. 3.318
1991. 3.492 3.452
2002. 3.258 3.334
2011. 2.865
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[3]
Srbi
  
3.195 98,06%
Crnogorci
  
16 0,49%
Bugari
  
7 0,21%
Romi
  
5 0,15%
Makedonci
  
5 0,15%
Nemci
  
1 0,03%
Jugosloveni
  
1 0,03%
nepoznato
  
26 0,79%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Zaseoci Vučja uredi

Vučje ima 2 planinska zaseoka: Zbežište na oko 600 m i Šutilicu na oko 900 m nadmorske visine.

Zbežište uredi

Locirano je na jezerskoj terasi neposredno iznad Skobaljić grada i po stranama ridova koji se strmo spuštaju u Vučjanku iznad Sokolice. Nalazi se na putu između Vučja i Golemog sela, a prema tragu koji se očuvao u toponimiji sela u njemu je radila i drumska mehana.

Postoji više legendi koje se tiču ovog zaseoka. Prema jednoj naziv je dobio po zbegu u koji su se ljudi iz Vučja sklanjali u vreme velikih opasnosti. Jedna legenda kaže da je ovaj zaseok najstarije naselje u Porečju, pa čak i da je moglo biti podgrađe samog grada.

U doba razvijene manufakturne prerade drveta, Zbežištanci su, kao i svi Vučjanci, bili jako angažovani na tim poslovima. Bavili su se i stočarstvom, zemljoradnjom i radili u fabrici u Vučju.

Šutilica uredi

Ovaj zaseok podignut je na prisojnim padinama Kite, preko puta Zbežišta, od koje je odvaja duboka rasedlina čijim dnom teče reka Vučjanka.

Šutilci su nekada bili vešti proizvođači vila, lopata i druge drvenarije. Danas se na svojim strmim njivama bave zemljoradnjom i stočarstvom.

Oba zaseoka imaju električno osvetljenje.[5]

Galerija uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „Popis stanovništva iz 2011. godine” (PDF). str. 110. 
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 
  5. ^ Jovanović, Jovan (1972). Leskovačko porečje. Narodni muzej u Leskovcu. 

Spoljašnje veze uredi