GFK Sloboda Užice

(preusmereno sa ГФК Слобода)

GFK Sloboda Užice je srpski fudbalski klub iz Užica i takmiči se u Prvoj ligi Srbije, drugom takmičarskom nivou srpskog fudbala.

GFK Sloboda Užice
Puno imeGradski fudbalski klub Sloboda Užice
Osnovan1925. god.; pre 99 godina (1925)
StadionStadion Radomir Antić, Užice
Kapacitet10.249[1]
PredsednikSrbija Dragan Marjanović
TrenerSrbija Goran Đukić
LigaPrva liga Srbije
2022/23.Prva liga Srbije, 9.
Domaća oprema
Gostujuća oprema
Članovi uprave kluba (stoje) sa igračima, 1925. godine
Nekadašnji grb FK Slobode Užice, korišćen do 2010. pre fuzije sa Sevojnom

Klub se takmičio u Superligi Srbije, nakon što je 24. juna 2010. FK Sevojno Point, koje je izborilo plasman u Superligu Srbije, pripojeno „Slobodi” i tada je klub preimenovan u „FK Sloboda Point Sevojno”. Na skupštini kluba 13. oktobra 2011. klubu je vraćeno staro ime „FK Sloboda Užice”, a usvojen je i novi grb.[2]

Istorija uredi

Početak uredi

Sportsko društvo, osnovano je u proleće 1925, kao Užički radnički sportski klub Sloboda, na inicijativu sindikalnih organizovanih užičkih radnika i realizaciji odluka Treće zemaljske konferencije KPJ. Osnivači su bili revolucionari Miloš Marković (koji je osnovao i FK Radnički Niš) i Josip Šiber. Osnovnu sportsku aktivnost predstavljao je fudbal.

Prvu zvaničnu utakmicu sloboda je odigrala 24. juna 1926. godine protiv današnjeg Radničkog iz Kragujevca i igrala nerešeno. Godine 1929, klub je učlanjen u Jugoslovenski nogometni savez i Radničku sportsku zajednicu.

Delujući zajedno sa KUD Abrašević širili su kulturni i politički uticaj u gradu. Predstavljao je jako uporište KPJ i legalnu organizaciju njenog delovanja. Pod pritiskom policije 1932 iz imena je izostavljena reč radnički. Prvog maja te godine na sokolskom domu istaknuta je crvena zastava. Postavio ju je član uprave kluba Josip Šiber. Iako je istraga bila još u toku, crvena zastava je ponovo zalepršala 1. avgusta iste godine na kamenoj litici brda Bioktoš iznad grada. Istakli su je igrači i funkcioneri Slobode, V. Martinović i V. Rosić.

Decembra 1932 policija je zabranila rad klubu „zbog širenja komunističkih ideja“ Većina članova uprave i igrača se uključila u NOB, u kojoj su mnogi izgubili živote.

Posle oslobođenja Užica (od 8. juna, 1946 Titovo Užice) organizavija je obnovljena najpre kao Fiskulturno društvo Sloboda sa sekcijama za fudbal, boks, karate, plivanje i šah. Za svoj rad na širenju fizičke kulture u ovom kraju, odlikovani su Ordenom zasluga za narod sa zlatnom zvezdom.

Klub posle rata uredi

Nakon rata Sloboda se preselila sa dotadašnjeg stadiona u Krčagovu na novi stadion na Begluku. Godine 1951. kao oblasni prvak učestvuje u kvalifikacijama za srpsku ligu. U konkurenciji Mačve iz Bogatića, Vlasine iz Vlasotinca, Šumadije iz Aranđelovca i beogradske Slavije, ulazi u srpsku ligu, ali zbog reorganizacije ipak nastupa u ligi kragujevačkog podsaveza. Godine 1956. Užičani su ušli u 4. zonu, tada drugi rang takmičenja, gde su igrali sa klubovima kao što su Radnički iz Kragujevca, Radnički iz Niša, Rabotnički, Trepča i prilepska Pobeda. Nisu imali uspeha, pa se ponovo vraćaju u Kragujevački podsavez. Naredne dve sezone Sloboda osvaja prvenstvo podsaveza i učestvuje u kvalifikacijama za 4. zonu ali ne uspeva da se vrati u ovo takmičenje.

Šezdesete godine uredi

Ova generacija je izborila kvalifikacije za drugu ligu 1962/63. Ukupni rezultat protiv Bora je bio 2-2, ali je Bor pobedio u majstorici. Ipak, cilj je ostvaren 1965. godine. U prvom kolu su bili bolji od Železnika sa ukupno 6-2 a u drugom kolu od Teteksa sa ukupno 4-1. Sezone 1965/66 Sloboda debituje u Drugoj ligi grupa Istok. Odličan rezultat je zabeležen u sezoni 1968/69 kada je klub bio jesenji prvak, a na kraju osvojio treće mesto, sa samo četiri boda zaostatka za prvakom Radničkim iz Kragujevca.[3] Ključni igrači Slobode tokom šezdesetih godina bili su Miroslav Pavlović, Ratko Jokić, Rešad Kunovac, Miroslav Vukašinović, Slobodan Dogandžić, Petar Krivokuća. Crno-crveni dres nosili su i budući selektori reprezentacije Milovan Đorić, Milan Živadinović i Radomir Antić.

Sedamdesete u klubu uredi

Sedamdesete su za Slobodu bile godine stagnacije. Rezultati su iz sezone u sezonu sve slabiji, a 1972/73 zauzimaju 13. mesto i, posle osam uzastopnih sezona u drugom rangu, zbog reorganizacije takmičenja se opet vraćaju u srpsku ligu.[3] Klub je u ovom periodu dao još jednog vrhunskog igrača - Srboljuba Stamenkovića.

Uspešne osamdesete uredi

Posle nekoliko sezona u trećoj ligi, Sloboda je plasman u Drugu ligu Istok 1980. godine obezbedila pobedom nad Topličaninom iz Prokuplja od 5-0. Značajni rezultati ostvareni su 1982. i 1984. kada je Sloboda bila četvrta. U sezoni 1987/88. ekipa predvođena kapitenom Dušanom Arsenijevićem ostvarila je plasman u gornji deo tabele što je značilo opstanak, ovog puta u znatno jačoj konkurenciji - jedinstvenoj drugoj ligi. Svi uspesi prethodnih sezona kulminirali su 1989/90 kada je ekipa koju su predvodili golgeter Mirsad Omerhodžić i budući reprezentativci Goran Pandurović i Ljubinko Drulović zauzela visoko šesto mesto u jedinstvenoj drugoj ligi. [4]

Deceta decenija 20. veka uredi

Zahvaljujući osvojenom drugom mestu u Drugoj ligi u sezoni 1992/93, ekipa predvođena Nenadom Markićevićem, Sašom Simićem i trenerom Ivanom Čančarevićem se plasirala u Prvu saveznu ligu. Ostale su zapamćene pobede od 4-0 protiv Borca iz Čačka, 1-0 protiv Rudara iz Pljevlje i protiv Jastrepca iz Niša od 1-0. Na konačnoj tabeli za sezonu 1993/94 Sloboda završava na 16. mestu i naredne sezone igra u Prvoj B ligi. Juna 1995. izlazi kao pobednik iz baraža za opstanak koji je igrala sa Novim Pazarom. U sezoni 1995/96, predvođena Miodragom Medanom i Draganom Ćulumom, Sloboda igra odlično tokom jesenjeg dela i ulazi u Prvu A ligu, ali već od prolećne polusezone igra daleko slabije protiv ekipa kao što su FK Radnički Niš, FK Bečej ili FK Vojvodina i završava ubedljivo poslednja. Od tada je u stalnom padu forme i u poslednjem kolu sezone 1996/97 posle poraza od Loznice ispada iz lige.

Novi milenijum uredi

 
Privremeni grb koji je klub nosio od pripajanja Sevojna do 13. oktobra 2011.

Do 2002. godine Sloboda je bez većih uspeha igrala u drugoj ligi, odakle je posle dve utakmice sa Šumadijom iz Kragujevca ispala usled reorganizacije takmičenja. Od tada pa do 2010. je trećeligaš. U nekoliko navrata je bila nadomak povratka u drugu ligu, a najbliža tome je bila 2010, kada je predvođena trenerom Zoranom Njegušom bila jesenji prvak, ali je na kraju sezonu završila na razočaravajućem trećem mestu. Nakon što je Sevojno Point u sezoni 2009/10. obezbedilo plasman u Superligu Srbije, gradsko rukovodstvo i uprave dva kluba su se dogovorile o fuziji ova dva kluba. Na odvojenim skupštinama Sevojno Pointa i Slobode, 24. juna, ozvaničeno je pripajanje Sevojno Pointa Slobodi. 29. juna 2010, u Gradskoj kući u Užicu, održana je prva svečana sednica skupštine kluba. Klub je nastavio tradiciju Slobode, kao prvog gradskog kluba, u smislu sedišta, klupskih boja, stadiona i godine osnivanja, a u Superligi je zaigrao pod imenom FK Sloboda Point Sevojno. Novi Fudbalski klub Sevojno, takmičenje je počeo iz okružne lige.

Sezonu 2010/11. završava na 7. mestu u Superligi, dok u Kupu Srbije Sloboda stiže do polufinala, gde je u dve utakmice poražena od Vojvodine.

Na skupštini kluba 13. oktobra 2011. klubu je vraćeno staro ime FK Sloboda Užice, a usvojen je i novi grb.[2]

Sezone 2011/12. Sloboda ostvaruje najviši plasman u svojoj istoriji. Na konačnoj tabeli je završila peta, sa istim brojem bodova kao i četvrtoplasirana FK Jagodina, ali joj je zbog lošijeg međusobnog skora sa „ćuranima“ za dlaku izmaklo četvrto mesto i prilika za prve utakmice u evropskim takmičenjima.

U sezoni 2012/13. Sloboda je ponovila uspeh iz sezone 2011/12. zauzevši 5. mesto ali u toj sezoni Sloboda je srušila dosta negativnih tradicija. Sloboda je prvi put u prvenstvenoj utakmici savladala Crvenu zvezdu i to baš na Marakani sa 2-1, pobedili su i Radnički iz Kragujevca na stadionu Čika Dača prvi put posle 47 godina, tada je bilo 2-0 za Slobodu, takođe zabeležili su i prvu pobedu nad Radom u Užicu posle 30 godina, bilo je 1-0 za Slobodu i zabeležili su i prvu pobedu nad Radničkim u Nišu, tada je bilo 1-0 za Slobodu.

U subotu, 14. septembra 2013. godine, Sloboda je igrala prvi put pod reflektorima na svom stadionu. U tom meču Sloboda je pred prepunim stadionom izgubila prvi put od Partizana sa 2-1 posle 2 godine od kada Sloboda igra na renoviranom stadionu. Sezone 2013/14 Sloboda ispada iz Superlige posle poraza od Voždovca u poslednjem kolu.

Dana 12. avgusta. 2021. godine, stadion Slobode je promenio ime po nekadašnjem uspešnom srpskom fudbaleru i treneru Radomiru Antiću.[5]

Noviji rezultati uredi

Sezona Rang Liga Pozicija IG D N P GD GP GR Bod Kup
2006/07. 3 Srpska liga Zapad 9. 34 14 7 13 50 43 +7 49 Nije se kvalifikovao
2007/08. 3 Srpska liga Zapad 12. 30 9 8 13 26 30 -4 35 Nije se kvalifikovao
2008/09. 3 Srpska liga Zapad 3. 30 14 4 12 35 34 +1 46 Nije se kvalifikovao
2009/10. 3 Srpska liga Zapad 3. 30 16 4 10 43 26 +17 52 Nije se kvalifikovao
2010/11. 1 Superliga Srbije 6. 30 12 7 11 34 35 -1 43 Polufinale
2011/12. 1 Superliga Srbije 5. 30 15 6 9 42 35 +7 51 Osmina finala
2012/13. 1 Superliga Srbije 5. 30 11 12 7 39 37 +2 45 Šesnaestina finala
2013/14. 1 Superliga Srbije 16.   30 7 7 16 21 38 -17 28 Četvrtfinale
2014/15. 2 Prva liga Srbije 12. 30 8 12 10 24 28 -4 36 Osmina finala
2015/16. 2 Prva liga Srbije 13. 30 8 11 11 35 34 +1 35 Pretkolo
2016/17. 2 Prva liga Srbije 3. 30 15 9 6 43 28 +15 54 Četvrtfinale
2017/18. 2 Prva liga Srbije 12. 30 9 7 14 23 35 -12 34 Šesnaestina finala
2018/19. 2 Prva liga Srbije 16.   37 6 8 23 22 70 -48 26 (16) Šesnaestina finala
2019/20. 4 Zona Zapadno-moravska 1.   161 14 2 0 42 7 +35 44 Nije se kvalifikovao
2020/21. 3 Srpska liga Zapad 4. 34 17 6 11 51 38 +13 57 Nije se kvalifikovao
2021/22. 3 Srpska liga Zapad 1.   30 19 6 5 43 19 +24 63 Nije se kvalifikovao
2022/23. 2 Prva liga Srbije 9. 37 11 18 8 42 41 +1 51 Nije se kvalifikovao
2023/24. 2 Prva liga Srbije Šesnaestina finala
  • 1 Sezona prekinuta nakon 16 kola zbog pandemije kovida 19.

Poznati bivši igrači uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „FK Sloboda”. srbijafudbal.com. Pristupljeno 17. 4. 2018. 
  2. ^ a b San se ostvario - SLOBODA Arhivirano na sajtu Wayback Machine (18. oktobar 2011), www.fksloboda.org, 13. oktobar 2011.
  3. ^ a b „Period 1968. - 1973.”. fsgzrenjanin.com. Pristupljeno 17. 10. 2012. 
  4. ^ „Period 1988. - 1991.”. fsgzrenjanin.com. Pristupljeno 17. 10. 2012. 
  5. ^ „Dobro došli na stadion "Radomir Antić". b92.net. 12. 8. 2021. Pristupljeno 12. 8. 2021. 

Literatura uredi

  • Enciklopedija fizičke kulture JLZ Zagreb 1977. tom 2. p. 273.

Spoljašnje veze uredi