Gardinovci
Gardinovci (mađ. Dunagárdony) je naselje u južnoj Bačkoj, u Vojvodini, koje pripada opštini Titel. Prema poslednjem popisu iz 2011. godine Gardinovci imaju 1297 stanovnika. Većinu čine Srbi.
Gardinovci | |
---|---|
![]() Glavna ulica i crkva u selu | |
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Autonomna pokrajina | Vojvodina |
Upravni okrug | Južnobački |
Opština | Titel |
Stanovništvo | |
— 2011. | ![]() |
— gustina | 47/km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 45° 12′ 07″ S; 20° 08′ 04″ I / 45.202° S; 20.1345° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 78 m |
Površina | 31,7 km2 |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 21247 |
Pozivni broj | 021 |
Registarska oznaka | NS |
Gardinovci je jedno od najmanjih mesta u opštini Titel.
Položaj
urediOvo je najistočnije podunavsko selo u Bačkoj i ono je svega 2,26 kilometara udaljeno od Dunava. Nalazi se kod granice između opštine Titel i Novi Sad. Selo je podignuto na malom poluostrvu lesne terase koja se sa istoka i juga graniči sa aluvijalnom ravni. Ova aluvijalna ravan je bila pogodna za razgranavanje Dunava tako da selo leži na obali Dunavca koji obrazuje Veliku i Malu Krčedinsku adu.
Od Novog Sada selo je udaljeno 37 kilometara, od Beograda 50 km, a od Titela 18 km. Selo se nalazi na 45° 02' SGŠ i 20° 12' IGD. Gardinovački atar graniči se sa sledećim atarima sela: Ločki na istoku, Vilovački na severu, Koviljski na zapadu, na jugu sa rekom Dunav.
Saobraćaj
urediGeografski položaj sela je bio nepovoljan jer je imao slabe saobraćajne veze. Izgradnjom auto-puta E-75 Beograd-Novi Sad-Subotica-Budimpešta položaj je postao značajno povoljniji. Lokalni put spaja selo sa regionalnim putem br. 110 Kać-Budisava-Šajkaš-Vilovo-Titel. Ovaj put je bio sačinjen od sarmatske kocke da bi pre nekoliko godina bio zamenjen novim modernim asfaltnim putem. Železnička stanica je udaljena 5 kilometara od sela.
Dunav je nekada imao vrlo povoljan saobraćajni značaj, pogotovo Dunavac koji je bio plovan čak i za teretne šlepove, danas dunav nema neki poseban značaj za saobraćaj.
Istorija
urediPomeni gardinovačkih pravoslavnih sveštenika sreću se polovinom 18. veka. Bio je 1754. godine paroh mesni pop Jovan Ivković. Drugi podatak je od 24. septembra 1770. godine, kada su popisani gardinovački sveštenici - pomenuti pop Jovan Ivković i pop Sima Ranisavljević. Današnja crkva (1891) je građena 1773-1780. godine, od mešovitog materijala (cigle i čerpića). Taj hram je dugo bio bez tornja; zvona su visila na drvenim stubovima pred crkvom, tzv. "kozama". Toranj je dozidan po odobrenju vlasti tek 1823. godine.[1]
Nakon završetka građanskog rata 1848-1849. godine, popisivana je ratna šteta u pravoslavnim crkvama u Šajkaškoj. Jula 1850. godine izjasnila se opština Gardinovci da traži odštetu za crkvu 3.725 f. 2 novčića. Poverenstvo sa svoje strane je tek malo drugačije procenilo štetu. Predloženo im je za crkvene utvari 810 f., a za opravu i unutrašnji nameštaj crkve još 2702 f. što ukupno iznosi 3512 f. obeštećenja. Ministarstvo ratno u Beču se sa tim saglasilo. To je bila najrealnija procena, postignuta na nivou jedne od Šajkaških opština, jer su se oba iznosa gotovo poklapala.[1]
Stanovništvo
urediPo popisu iz 1880. godine u mestu živi 1108 stanovnika. U nacionalnom pogledu najviše je Srba - 1029, dok je ostalih zanemarljivo malo: 21 Mađar, 8 Nemaca, 1 Rumun i 49 "ostalih". Do novog popisa za deset godina, stanovništvo se povećalo na 1514. Te 1890. godine je Srba bilo 1291, Mađara 123, Nemaca 100.[1]
Prema pravoslavnoj parohijskoj statistici u mestu je na kraju 1891. godine bilo: jedan pravoslavni sveštenik, 1205 pravoslavaca, 192 pravoslavna doma, 251 učenik i jedna osnovna škola.[2]
Demografija
urediU naselju Gardinovci živi 1204 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 41,6 godina (40,1 kod muškaraca i 43,2 kod žena). U naselju ima 509 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,92.
Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).
|
|
m | ž |
|||
? | 6 | 9 | ||
80+ | 18 | 25 | ||
75—79 | 20 | 34 | ||
70—74 | 34 | 48 | ||
65—69 | 52 | 53 | ||
60—64 | 37 | 52 | ||
55—59 | 44 | 37 | ||
50—54 | 58 | 64 | ||
45—49 | 50 | 50 | ||
40—44 | 53 | 34 | ||
35—39 | 55 | 46 | ||
30—34 | 70 | 53 | ||
25—29 | 41 | 37 | ||
20—24 | 49 | 47 | ||
15—19 | 40 | 38 | ||
10—14 | 36 | 40 | ||
5—9 | 51 | 44 | ||
0—4 | 34 | 26 | ||
Prosek : | 40,1 | 43,2 |
| ||||||||||||||||||||||||
|
Pol | Ukupno | Neoženjen/Neudata | Oženjen/Udata | Udovac/Udovica | Razveden/Razvedena | Nepoznato |
---|---|---|---|---|---|---|
Muški | 627 | 180 | 374 | 38 | 34 | 1 |
Ženski | 627 | 113 | 368 | 121 | 24 | 1 |
UKUPNO | 1.254 | 293 | 742 | 159 | 58 | 2 |
Pol | Ukupno | Poljoprivreda, lov i šumarstvo | Ribarstvo | Vađenje rude i kamena | Prerađivačka industrija |
---|---|---|---|---|---|
Muški | 360 | 156 | 0 | 1 | 41 |
Ženski | 162 | 98 | 0 | 0 | 16 |
UKUPNO | 522 | 254 | 0 | 1 | 57 |
Pol | Proizvodnja i snabdevanje | Građevinarstvo | Trgovina | Hoteli i restorani | Saobraćaj, skladištenje i veze |
Muški | 2 | 80 | 22 | 8 | 14 |
Ženski | 1 | 0 | 13 | 7 | 4 |
UKUPNO | 3 | 80 | 35 | 15 | 18 |
Pol | Finansijsko posredovanje | Nekretnine | Državna uprava i odbrana | Obrazovanje | Zdravstveni i socijalni rad |
Muški | 0 | 2 | 10 | 7 | 1 |
Ženski | 0 | 0 | 4 | 8 | 8 |
UKUPNO | 0 | 2 | 14 | 15 | 9 |
Pol | Ostale uslužne aktivnosti | Privatna domaćinstva | Eksteritorijalne organizacije i tela | Nepoznato | |
Muški | 5 | 0 | 0 | 11 | |
Ženski | 1 | 0 | 0 | 2 | |
UKUPNO | 6 | 0 | 0 | 13 |
Reference
uredi- ^ a b v "Srpski sion", Karlovci 1893. godine
- ^ "Srpski sion", Karlovci 1892. godine
- ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9.
- ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9.
- ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7.