Gimnazija Banja Luka

Gimnazija Banja Luka je jedna od najstarijih srednjih škola u Republici Srpskoj i uopšte jedna od starijih obrazovnih institucija u okruženju (1895). U nacionalnom programu, na srpskom jeziku ima četiri smjera: opšti, društveno-jezički, prirodni i računarsko-informatički, na kojima učenik sluša ukupno 19 predmeta tokom 4 godine. Od jula 2006. godine upisano je prvo odjeljenje po programu Međunarodne mature (The International Baccalaureate Organization Diploma Programme). Izučavajući neki od pomenuta četiri smjera, Gimnaziju u 2012. godini, pohađalo je preko 1200 učenika u 45 odjeljenja, a u njoj je zaposleno oko 120 profesora, bibliotekara, službenika i drugih radnika.[1]

Gimnazija Banja Luka
Glavni ulaz u Gimnaziju
Tipdržavna
LokacijaZmaj Jovina 13
Banja Luka
Država Republika Srpska,  Bosna i Hercegovina
Veb-sajthttp://www.gimnazijabanjaluka.org/

Opšti podaci uredi

 
Natpis na ulazu
 
 
Parkić u dvorištu škole

Školska godina u srednjim školama RS traje od 1. septembra do 31. avgusta naredne kalendarske godine. Obrazovno-vaspitni rad u gimnazijama Republike Srpske ostvaruje se u dva polugodišta, ukupno u:

  • u I, II i III razredu u 36 petodnevnih nastavnih sedmica, odnosno 180 nastavnih dana i
  • u IV razredu u 32 petodnevne nastavne sedmice, odnosno 160 nastavnih dana.

U prvom polugodištu (septembar-decembar) nastava počinje prvog ponedjeljka u septembru. U školskoj godini učenici imaju: zimski raspust koji traje tri sedmice, proljetni raspust koji traje jednu sedmicu i ljetni raspust koji traje od završetka nastave u drugom polugodištu (januar-maj-jun) do početka nastave naredne školske godine.

Optimalan broj učenika u odjeljenju je 24. Dnevno opterećenje učenika reguliše se rasporedom časova i iznosi do 6 časova dnevno, do 30 časova sedmično. Jutarnja smena počinje u 7:30, a poslepodnevna u 13:30. Čas traje 45 minuta.

Zgrada uredi

 
Zgrada Velike realke nakon dogradnje lijevog krila 1903. godine.

Od svog osnivanja 4. oktobra 1895. pa sve do danas Gimnazija je imala samo dvije namjenske zgrade: zdanje Velike realke i sadašnji objekat u Zmaj Jovinoj ulici u Banjoj Luci, ali su usljed raznih nedaća profesori i đaci morali da se služe i mnogim drugim, uglavnom neuslovnim objektima i prostorijama.

Izgradnja Velike realke na uzvišenju iznad tadašnje pijace, gdje su do tada bile vojne barake, počela je odmah nakon osnivanja te škole u jesen 1895. godine. Radeći po austrijskim projektima, a sa italijanskim zidarima i domaćim nadničarima, češki preduzimač Hipolit Pokorni je za tri godine izgradio veličanstveno dvospratno zdanje, koje će svojim položajem i ljepotom sedam decenija plijeniti pažnju prolaznika, ulijevati strahopoštovanje neukim i biti ponos svojih ranijih i trenutnih stanara, ali i cijelog grada.

Zgrada je bila za ono vrijeme veoma moderno opremljena: imala je bogate zbirke modela, eksponata, aparata, sprava i drugih učila, solidne biblioteke (nastavničku i učeničku) i sve druge tehničke uslove za kvalitetnu nastavu. Pravougaona, svijetla dvospratnica, koja je »spajala stil renesanse i vremena u kome je sagrađena«, imala je po četiri velike učionice na svakoj etaži, komotne i osvijetljene hodnike i niz drugih manjih prostorija a i - što je za ono vrijeme kod nas bilo prava rijetkost - centralno grejanje.

 
Zgrada, sjeverna strana

Katastrofalni zemljotres 26. i 27. oktobra 1969. uništio je inventar, arhivu, biblioteku i veći broj kabineta gimnazijske zgrade. Stručnjaci su procijenili da je zgrada toliko oštećena da se mora porušiti, a presuda je, uz tugu pa i suze mnogih Banjalučana, sprovedna 31.1.1970. godine.

Par godina kasnije, kao poklon grada Sarajeva Banjoj Luci, izgrađena je nova gimnazijska zgrada na drugoj lokaciji, u Zmaj Jovinoj ulici. Moderni objekat od crvene cigle i armiranog betona sa 21 učionicom, te čitaonicom, bibliotekom, fiskulturnom dvoranom i ostalim neophodnim prostorijama izgrađen je do decembra 1971. godine a svečano pušten u rad 15.1. 1972. godine. Iako je predviđeno da se zgradi dozida još jedan sprat, do danas to nije ostvareno.

Istorija škole uredi

Današnja Gimnazija, nekada Velika realka, ustanovljena je 4.10.1895. godine, sa zadatkom da pripremi učenike „za šumarske, za poljodjelske, za kemičke i druge visoke škole“.

Velika realka je u početku bila rezervisana za mušku omladinu, a učenice su stekle pravo da je pohađaju tek od 1912. kao vanredni, odnosno od 1919, kao redovni polaznici.

Osmorazredna nastava se odvijala kroz 15 predmeta, a prema planu i programu koji su donosile habsburške vlasti. Broj polaznika u ovom periodu je uglavnom pravilno rastao, pa se od prvobitnih 66 popeo na 430 (1917—18). Prvih 12 učenika maturiralo je 1903.

Prve generacije ponajviše su izučavale matematiku, crtanje i geometriju, a postepenim prerastanjem Velike realke u Realnu gimnaziju, počev od 1912, akcenat se sa pomenutih predmeta pomjera na jezike (srpskohrvatski, njemački jezik, francuski jezik) i istoriju, a uvodi se i 16-ti predmet, latinski jezik. Ocjene su bile od jedan (najbolja) do četiri (nedovoljna).

Pohađanje gimnazije podrazumijevalo je i poštovanje strogih pravila: učenici su morali nositi đačke kape sa brojem razreda (odlikaši su nosili dodatne oznake na kapi), kretanje učenika je bilo ograničeno do sedam ili osam sati uveče, itd.

Osim što je prioritetno bila pedagoška, Gimnazija je vrlo rano postala i kulturna, naučna, pa i nacionalna institucija. Do Prvog svjetskog rata u Gimnaziji su osnovani pjevački zbor, tamburaški i gudački orkestar, te mnoga đačka društva, pa i ilegalne političke organizacije.

Oslobođenje, stvaranje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine, je u klupama zateklo šest razreda Realne gimnazije i dva razreda (sedmi i osmi) Realke.

Odmah po oslobođenju vraćena je upotreba ćirilice, a već od prve poratne školske godine i učenicama je dozvoljeno da budu redovni đaci. Od 1920, poslije trećeg razreda, sprovođena je bifurkacija (račvanje) na dva smjera: gimnazijsko-humanistički (učio se i grčki jezik) i realno-gimnazijski. Tri godine kasnije, uvedena je i tzv. mala matura, koja se kao selektivni ispit, polagala poslije četvrtog razreda. Od 1925. godine primjenjuje se i nov način ocjenjivanja: odličan (5), vrlo dobar (4), dobar (3), dovoljan (2) i nedovoljan (1), s tim da će Zakon iz 1929. posljednje dvije ocjene preimenovati u slab (2) i rđav (1) i tretirati ih kao neprolazne. Od 1927. godine uvedene su i đačke knjižice koje su služile kao legitimacije i van škole.

Shodno dešavanjima u Evropi i promjenama u, tada jugoslovenskoj spoljnoj politici, od 1937. godine gimnazijalci dobijaju moguđnost da, umjesto njemačkog, uče engleski jezik, a od 1939. i italijanski jezik. U međuvremenu, doći će i do osjetnog porasta broja učenika. Tako će školske 1933-34. godine broj učenika biti 836.

Drugi svjetski rat donio je još veća stradanja od prethodnog. Bosna i Hercegovina je ušla u sastav NDH, čija je prijestonica po nekim planovima trebalo da postane baš Banja Luka. Ustaška klero-fašistiška vlast naložila je svim profesorima, pa i onim u banjalučkoj gimnaziji, da polože zakletvu poglavniku Anti Paveliću. Genocidna antisrpska politika natjerala je neke gimnazijske profesore na bijeg u Srbiju, a mnogi bivši i tadašnji učenici pa i neki profesori će učionice i kredu zamijeniti šumom i puškama.

Krajem 1942. godine. Nijemci zgradu Realke su pretvorili u kasarnu i skladište, a protjerani gimnazijalci će nastavu pohađati u mektebu (muslimanska osnovna škola) i Vatrogasnom domu, a gimnazijalke u prostorijama medrese (muslimanska srednja škola). U jesen 1944, zbog daljeg osipanja broja učenika i profesora, Muška i Ženska gimnazija su ponovo objedinjene u jedinstvenu Gimnaziju. Osim toga, septembra 1944. godine saveznički avioni su, gađajući ustaško uporište u Kastelu, pogodili „Bastilju“ i uništili krov i kabinet fizike.

Već dvadesetak dana po oslobođenju, 11. 05. 1945, Gimnazija je ponovo otvorila vrata učenicima. U jesen 1947. godine završena je obnova „Bastilje“, u čije učionice se useljavaju učenici Muške i Ženske gimnazije, Škole za opšte obrazovanje radnika (tzv. „Večernja škola"), Tečaja za oficire JNA, a od jeseni 1949. i Niže mješovite gimnazije, koja je već naredne školske godine preseljena u zgradu Poreske uprave.

Desetak godina nakon rata, uvode se i učeničke radionice (električarska, bravarska, krojačka, stolarska), debatni i esperanto klub i marksistički kružok. Mala matura je opstala sve do 1952, a Velika je 1959. transformisana u završni ispit sa maturskim radom, kome se 1962. dodaje i ispit iz srpskohrvatskog jezika.

Nakon katastrofalnog banjalučkog zemljotresa 1969. godine, cijela tadašnja Jugoslavija i dobar dio svijeta priskočili su u pomoć. Skoro cijela Gimnazija, većina učenika (bezmalo hiljada), uključujući profesore i ostalo osoblje škole, evakuisani su u Crikvenicu, Novi Vinodolski i Selce, gdje će biti nastavljena školska godina. Sljedeća školska godina započeće u dvorištima i barakama osnovne škole „Braća Pavlić“ (danas „Ivo Andrić") i Tehničke škole, te dijelom u prostorijama Radničkog univerziteta, a od decembra 1970. nastaviće se u novoj, još nedovršenoj, osnovnoj školi u Boriku.

Sedamdesetih godina 20. vijeka u Gimnaziji su uspješno djelovala mnoga društva i sekcije, od kojih valja pomenuti list Orfej (pokrenut još 1965), Hor (1971) Literarno-debatni klub, Estradni klub EKG (1972), Atelje (1978) i Muzičko-vokalni sastav Klasovi Krajine (1978), koji su izvodili česte i kvalitetne programe što je nerijetko praćeno i od vangimnazijske publike. Osim toga, pošto zemljotres nije dozvolio obilježavanje 75. rođendana, 1975. godine je svečano obilježena 80-ta godišnjica Gimnazije, a tim povodom je i izdata obimna monografija Banjalučka realka, iz pera čuvenog profesora i ranijeg direktora, Mate Džaje.

A onda su došle osamdesete i još jedna kataklizma. Za razliku od ranijih nedaća, ova nije odnosila ljudske živote i nije činila direktne materijalne štete, ali su njene posljedice za Gimnaziju skoro podjednako tragične. Riječ je o čuvenoj „osveti ponavljača“, tj. o reformi jugoslovenskog srednjeg školstva kojom je uvedeno tzv. „usmjereno obrazovanje“. Eksperiment je nalagao zajednički plan i program za prve i druge razrede u svim srednjim školama, a nakon toga usmjeravanje na određeno zanimanje.

Krajem 1990. godine ukinut je Zakon o srednjem usmjerenom obrazovanju, a odlukom Skupštine opštine u Banjoj Luci od 08.05. 1991. škola je (ponovo) zvanično osnovana.

Nedugo nakon toga izbio je još jedan rat koji će dovesti do novih nedaća. Mnogi profesori i učenici nesrpske nacionalnosti će napustiti Gimnaziju i Banju Luku a, sa druge strane, u njima će se obresti njihove srpske kolege izbjegle iz Hrvatske i drugih dijelova Bosne i Hercegovine. Osim toga, rat i ratna psihoza su donijeli i mnoge druge nevolje: pomjeranja polugodišta ka ljetnim mjesecima usljed nedostatka struje i grijanja, nestašicu udžbenika i nastavnih sredstava, česte traumatične situacije, opštu nemaštinu i borbu za golu egzistenciju.

U međuvremenu, 1993. godine donesen je novi nastavni plan i program za gimnazije u Republici Srpskoj po kome su predviđena tri smjera: opšti, društveno-jezički i prirodno-matematički.

Društvo „Gaudeamus uredi

Društvo za njegovanje tradicije banjalučke Gimnazije „Gaudeamus”, osnovano je 4. oktobra 2009. godine sa sjedištem u zgradi Gimnazije u Banjoj Luci. Ovo društvo predstavlja udruženje građana koje okuplja biše đake banjalučke Gimnazije te profesore Gimnazije, sadašnji i bivši, ali isto tako i svi oni koji žele daprinesu ostvarenju programskih ciljeva ovog društva - čuvanje i njegovanje tradicije Gimnazije, okupljanje i stupanje u kontakt sa bivšim gimnazijalcima, organizovanje i vođenje humanitarnih akcija pomoći gimnazijalcima, saradnja sa drugim udruženjima istih ili sličnih programskih ciljeva.

Najviši organ je Skupština društva koju sačinjavaju svi njegovi članovi. Ona bira: predsjednika, potpredsjednika, sekretara, upravni i nadzorni odbor. Upravni odbor čini 11 članova a Nadzorni odbor 3 člana.[2]

Sekcije u školi uredi

 
Gimnazija

U okviru Gimnazije postoje mnogobrojne i raznovrsne školske sekcije. Tu su između ostalih:

  • Book clubbers — čitalački kutak koji okuplja ljubitelje knjige, spremne da predano i neumorno izslistavju stranice: modernih klasika, bestselera, memoara, putopisa, kratkih priča, biografija ...[3]
  • Drama Club — dramska sekcija na engleskom jeziku, osnovana je 2005. godine.[3]
  • Debatni klub „Georgije” Gimnazija Banja Luka — ponovo je počeo sa radom u septembru 2012. godine, sa željom da opravda već postojeću tradiciju banjalučkih debatanata.[3]
  • Dodatna nastava Geografije — pod nazivom - „Zaštita prirodnog i kulturnog nasljeđa RS i FBiH“ [3]
  • Ekološka brigada — formirana u decembru 2011. godine, sa ciljem širenja svijesti mladih o značaju: ekologije, reciklaže, mjerama zaštite životne sredine kao i djelovanju na lokalnom nivou.[3]
  • Filozofska sekcija „Tačka” — počela je sa radom 2010. godine. Učenici primjenom informatičkih znanja učestvuju u radu na inovaciji sadržaja svih nastavnih jedinica.[3]
  • Folklorna sekcija — počela sa radom 2006. a prvi javni nastup 2007. na akademiji povodom školske slave Sveti Sava.[3]
  • Italijanska sekcija "Insieme" zajedno — u okviru ove sekcije vrši se saradnja kroz razmjenu učenika koji uče italijanski jezik sa učenicima Gimnazije „Frančesko Petrarka“ iz Trsta.[3]
  • Fizika „Mladi fizičari" — bavi se proširivanjem gimnazijskog gradiva iz opšte fizike i priremom učenika za takmičenja. Na Republičkom takmičenju 2012. u Bijeljini, od 35 takmičara koji su postigli najbolje rezultate na Regionalnim takmičenjima, njih 6 bilo je iz Banjalučke Gimnazije a 3 učenika na kraju su se okitila prvim mjestima u svojim kategorijama, odnosno zbog istog br. bodova dvojica dijelili prvo mjesto.
  • Literarna sekcija „Pitagora” — jedna je od novijih sekcija u okviru škole a danasu su članovi uglavnom učenici četvrtog razreda koje spaja zajednička strast prema književnosti i pisanju.
  • Multimedijalna sekcija — postoji već dugo vremena, članovi su učenici svih razreda banjalučke Gimnazije. Ima ulogu multimedijalne podrške ostalim sekcijama u okviru škole.
  • MUNBL – Model United Nations — jedna od najmlađih školskih sekcija. Cilj je da učenike škole kroz stimulativna takmičenja upozna sa radom različitih organa Ujedinjenih nacija.[3]
  • Muzička sekcija - orkestar — sekcija za učenike Gimnazije koji pokazuju talenat i/ili interesovanje za muziku. Od školske 2011/2012. osnovan je i školski orkestar koji se trenutno sastoji od 10 članova.
  • Pravopisna sekcija — osnovana je školske 2012/2013. i namjenjena je svim učenicima koji žele pravilnije da pišu ili imaju mnoge jezičko - pravopisne nedoumice.
  • Programerska sekcija — sekcija koja postoji duži niz godina sa ciljem da omogući učenicima da steknu znanja iz proceduralnog i objektno orijentisanog programiranja kao i algoritama i struktura podataka.
  • Sekcija „IB Club Italiano” — sekcija izuzetno aktivnih učenika IB programa koji uče italijanski jezik. Angažovani su u pisanju: novinskih članaka, prevođenju, pripremanju skečeva. Sa jednim takvim filmovanim skečom učestvovali su na nedavno održanom Međunarodnom konkursu izdavača Edilingua.[3]
  • Radio „Orfej” — postoji od 2010. godine a sada pokušava dopuniti raznoliku kartu gimnazijskih traganja za originalnim izrazom. Oni koji osluškuju čuće: šta se dešava u školi, gdje će se održati koncert, kad su na pozorišnim repertoarima predstave, koji je učenik odabran da predstavi knjigu mjeseca, šta u sportu još možemo osvojiti, koga ćemo pobijediti na matematičkim i drugim olimpijadama, kad je vrijeme da razmislimo o izboru fakulteta, kad ćemo ove godine na izlete i ekskurzije... ”Gimnazija ima glas”.[3] U okviru Gimnazije postoje još neke sekcije.

Literarno - novinarska sekcija „Orfej uredi

Novinarska sekcija u banjolučkoj Gimnaziji radi od 1965. godine, i od tada stvara pisani školski list/novine Gimnazije „Orfej”. „Orfej” je doživljavao mnoge transformacije ali nešto je nepromjenjivo - ovaj list omogućava učenicima i profesorima škole da pronađu ono najljepše što je skriveno na dnu njihovog duha i da izmame na svjetlo dana magijom svog talenta, umijeća i energije. Moto ovoga lista je - MI MISLIMO, STVARAMO I BILjEŽIMO! [4]

Znanje.org uredi

Znanje.org je otvorena elektronska baza edukativnih radova, priručnika i knjiga iz oblasti: nauke, kulture, sporta i zabave. Uređuje je tim gimnazijalaca ali i ostalih mladih, ambicioznih i stručnih ljudi različitog profila koji pokazuju interes. Na čelu ovog projekta je profesor informatike banjalučke Gimnazije Ž. G.[5]

Knjige u izdanju Gimnazije uredi

Banjalučka Gimnazija je izdavač i suizdavač nekoliko knjiga, poput:

  • Gimnazija Banja Luka na Trgu istorije od 1895. do 2010. godine (2010, izdavač Gimnazija BL, ilustrovana monografija - prvo samostalno književno izdanje škole)
  • Svetosavlje me uči - sloboda izbora je moja (2013, izdavač Gimnazija BL)
  • Sveti Sava pogled u sebe (2012, izdavač Gimnazija BL)
  • Banjalučki veleizdajnički proces (2011, suizdavač Gimnazija BL)
  • Život Svetoga Save (2010, izdavač Gimnazija BL)[6]
  • Poetika snene mladosti(2022, izdavač JU "Gimnazija", Banja Luka)

Gimnazija danas uredi

 
Kružni tok Lauš, Gimnazija u pozadini

Dejtonskim mirovnim sporazumom 1995. godine okončan je rat u BiH, ali su mnogi problemi i dalje ostali. Ipak, uslijedio je vidan materijalni i svekoliki oporavak Gimnazije: narednih 15-ak godina škola je modernizovana, opremljena savremenim nastavnim sredstvima, te računarskom i drugom opremom. Dana 4. oktobra 2009. godine, na Dan škole, osnovano je i „Društvo za njegovanje tradicije Gimnazije Banja Luka – Gaudeamus“. Tačno godinu dana kasnije, Gimnazija Banja Luka obilježila je 115. rođendan. Tim povodom izdata je jubilarna poštanska markica, a sačinjena je i omanja ilustrovana monografija pod naslovom „Gimnazija Banja Luka na Trgu istorije od 1895. do 2010. godine“, uporedo na srpskom i engleskom jeziku. Gimnazija je u to vrijeme registrovana kao izdavač, a upravo pomenuta knjiga bila je prvo samostalno izdanje naše škole. Povodom 115 godina postojanja, sačinjen je i četrdesetpetominutni dokumentarni film „Mala priča o velikoj školi“, koji je premijerno prikazan 18. maja 2011. godine. Januara 2010. godine pokrenut je i Školski radio „Orfej“, a Gimnazija je ponovo domaćin zanimljivih kulturnih i sportskih dešavanja, izložbi, projekcija filmova, tribina, promocija knjiga, koncerata i raznih sportskih manifestacija. Istovremeno, ostvarena je i saradnja sa školama iz Srbije, Izraela, Italije... Od školske 2009/2010. godine – pored već postojećeg opšteg, društveno-jezičkog i prirodno-matematičkog – u gimnazijama je uveden i računarsko-informatički smjer. Izučavajući neki od pomenuta četiri smjera, Gimnaziju u 2012. godine, pohađa preko 1200 učenika u 45 odjeljenja, a u njoj je zaposleno oko 120 profesora, bibliotekara, službenika i drugih radnika.[1]

Program Međunarodne mature uredi

 
Dvorište škole

Od jeseni 2006. godine u okviru Gimnazije Banja Luka upisano je prvo odjeljenje po programu Međunarodne mature (The International Baccalaureate Organization Diploma Programme). Ovaj program obuhvata dvije završne godine, što znači da ga upisuju učenici nakon drugog razreda nacionalne škole. Osnovni elementi ovog programa su sljedeći: nastava se odvija na engleskom jeziku; učenici biraju šest predmeta iz grupisanih predmeta (srpski jezik, Strani jezik, Prirodne nauke, Društvene nauke, Matematika sa informatikom). Svi učenici imaju tri obavezna predmeta (Srpski jezik, Engleski jezik i Matematiku) i tri izborna predmeta. Dakle, nastava se odvija kroz 6 predmeta koje učenici mogu da slušaju na osnovnom ili višem nivou (4 ili 6 časova sedmično). Najmanje tri, a najviše četiri predmeta, slušaju se na višem nivou, a ostali na osnovnom nivou. Pored navedenih 6 predmeta, svi učenici pohađaju i predmet Teorija znanja (TOK) čiji je cilj podsticanje kritičkog razmišljanja učenika o znanju i iskustvu koje se stiče izvan i unutar učionice, kao i tzv. (CAS) aktivnosti (kreativnost, djelovanje i društveno-koristan rad).[1]

Druga banjalučka gimnazija? uredi

O osnivanju Druge banjaluče gimnazije govori se već godinama ali najveći problem za realizaciju te ideje do sada, predstavljao je novac. Smještaj ove gimnazije planiran je u bivšoj zgradi IRB RS. A prije toga potrebno je obezbijediti novac za premještanje Građevinske škole koja od prošle godine ima privremeni smještaj u toj zgradi. Osnivanjem Druge banjalučke gimnazije došlo bi do rasterećenja kapaciteta postojeće, a otvorilo bi i prostor za osnivanje sportskog smjera u postojećoj.[7]

Nastavne i ostale prostorije uredi

 
Gimnazija, sportski teren
 
Gimnazija, parking
 
Zgrada škole, sjeverna strana

Gimnazija je namjenski, školski objekat useljen 1972. godine. Od tada do danas unutar zgrade rađene su mnoge izmjene i prepravke. Od nastavnih i ostalih prostorija u zgradi banjalučke Gimnazije 2012. nalaze se:

učinioce

  • 20-ak klasičnih učionica (za 30-ak učenika),
  • 4 multimedijalne učionice (svaka ima 16 računara, te laptop i projektor)
  • 2 zasebne, manje učionice za potrebe IB nastave

kabineti

  • fizike,
  • hemije,
  • biologije,
  • tri kabineta za nastavu računarstva i informatike

kancelarije:

  • direktora,
  • sektretara,
  • pomoćnika direktora,
  • IB koordinatora,
  • pedagoga i psihologa,
  • socijalnog radnika,
  • računovođe i blagajnika,
  • oreratera.

ostale prostorije

  • biblioteka (sa oko 40.000 knjiga)
  • čitaonica sa 50-ak mjesta i 10-ak računara (tu se organizuju i tribine, promocije i sl.)
  • zasebna biblioteka za učenike IB programa (literatura na engleskom jeziku),
  • fiskulturna sala (za odbojku, košarku...), sa svlačionicama,
  • teretana (benč, klupe, tegovi, bicikl...),
  • atelje (za potrebe hora, školskog orkestra i likovnih stvaralaca),
  • školski radio,
  • hol sa pokretnim tribinama (za akademije, koncerte i druge masovnije priredbe),
  • dvije zbornice,

Školsko igralište ima teren za mali fudbal i košarku, te atletsku stazu

Dvorište Gimnazije je svojevrsna botanička bašta sa preko 200 biljnih vrsta.[8]

Znameniti profesori i učenici uredi

Znameniti profesori:

  • Vaso Glušac rođen je u svešteničkoj porodici. Nakon završene gimnazije u Sarajevu i studija slavistike u Beču, službovao je kao suplent i profesor gimnazija u Banjoj Luci (1905—1912). Zbog aktivnog nacionalnog rada suđeno mu je u čuvenom banjolučkom veleizdajničkom procesu. Poslije rata je ponovo premješten u Banju Luku, gdje je postavljen za direktora ugledne Gimnazije (1928—1932) a, uskoro, i za v. d. načelnika Prosvetnog odeljenja banske uprave Vrbaske banovine. Njegove reference odvele su ga u Beograd, gdje je od 1932. godine pa do Drugog svjetskog rata bio član i sekretar Senata Kraljevine Jugoslavije. Napisao je nekoliko desetina radova iz oblasti književne kritike i istorije, a sve do danas aktuelne su i njegove kontroverzne knjige i radovi o srednjovjekovnoj prošlosti Bosne i Hercegovine, a naročito o bogumilskoj crkvi bosanskoj: Bosna i Hercegovina srpske su zemlje po krvi i jeziku (Mostar, 1908), Istina (Mostar, 1911)...[9]
  • Petar Skok (1881 - 1956), čuveni lingvista. U Gimnaziju došao po okončanju studija romanske i germanske filologije u Beču 1904. i ostao sve do 1917. Predavao je njemački i francuski jezik.[10]
  • Vladislav Skarić rođen je 10. juna 1869. godine. Studije istorije i geografije završio je u Gracu i tako postao jedan od prvih Srba iz cijele Bosne i Hecegovine koji je stekao fakultetsko obrazovanje. Predavao je istoriju i geografiju. U banjalučkoj Realci ostao je dvije decenije – sve do prisilnog penzionisanja poslije poznatog suđenja đacima 1915. godine.[11]

Znameniti učenici:

  • Veselin Masleša — Poznati slobodar i narodni heroj rođen je 20. aprila 1906. godine u banjolučkoj Gospodskoj ulici. U Gimnaziji maturairao je 1925. godine. Studirao je pravo u Zagrebu, ekonomiju u Frankfurktu, te političku ekonomiju i sociologiju u Parizu.[12]
  • Vlado Milošević (1901—1990) akademik, poznati kompozitor, etnomuzikolog, horovođa, pedagog i akademik, rođen je na samom početku 20. vijeka u poznatoj banjolučkog trgovačkoj porodici, porijeklom iz Hercegovine.[13]
  • Ivan Merc — Istaknuti katolički laik i blaženik, dr Ivan Merc (Ivan Mertz), rođen je u Banjoj Luci 16. 12. 1896. godine. Nakon završene Gimnazije, 1914. godine, napustio je Banju Luku i obreo se u Austriji. Poslije rata – u kome je i sam bio mobilisan – završio je književnost u Beču i Parizu. Posljednje godine, inače kratkog života (umro je 1928. u 32-oj godini života) proveo je u Zagrebu, gdje je predavao francuski jezik i književnost, a uporedo se, kao prvi laik pod vođstvom jezuita, bavio i studijama teologije i filozofije.[14]
  • Predrag Gugo Lazarević rođen je 1929. godine u porodici koja je više od 200 godina prisutna u Banjaluci, a muška loza je dolazila u krajišku lepoticu, uglavnom iz Krajine, iz srpskih sredina. Prvi razred gimnazije završio je u Banjaluci, drugi, treći, četvrti i peti u Beogradu, a kada je stiglo oslobođenje, šesti sedmi i osmi razred opet u Banjaluci., a onda Filozofski fakultet u Beogradu, grupa Jugoslovenska književnost sa svetskom. Dvije godine bio je profesor u banjalučkoj Gimnaziji. Prevodio je sa stranih jezika, najviše sa ruskog, bavio se izdavačkom delatnošću, uređivao razne časopise (“Koreni”, “Prilozi”, “Putevi”), tako da je teško sve to nabrojati.[15]
  • Mihajlo Čeprkalo rođen 1999, srpski istaknuti plivač, učesnik Olimpijskih igara u Riju 2016. godine.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b v „Gimnazija danas”. Gimnazija Banja Luka. Arhivirano iz originala 14. 12. 2013. g. Pristupljeno 14. 12. 2013. 
  2. ^ „Udruženje Gaudeamus”. Arhivirano iz originala 04. 02. 2014. g. Pristupljeno 13. 12. 2013. 
  3. ^ a b v g d đ e ž z i j „Sekcije”. Arhivirano iz originala 13. 12. 2013. g. Pristupljeno 13. 12. 2013. 
  4. ^ „Orfej" Arhivirano na sajtu Wayback Machine (10. decembar 2013) Novine Gimnazije
  5. ^ Znanje Znanje
  6. ^ Knjige Arhivirano na sajtu Wayback Machine (7. januar 2014) Izdanja Banjalučke Gimnazije
  7. ^ Druga banjalučka gimnazija Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. decembar 2013)Glas Srpske.
  8. ^ Prostorije u okviru Gimnazije Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. decembar 2013)Nastavne i prateće
  9. ^ „Vaso Glušac”. Arhivirano iz originala 14. 12. 2013. g. Pristupljeno 14. 12. 2013. 
  10. ^ „Petar Skok”. Arhivirano iz originala 14. 12. 2013. g. Pristupljeno 14. 12. 2013. 
  11. ^ „Vladislav Skarić”. Arhivirano iz originala 14. 12. 2013. g. Pristupljeno 14. 12. 2013. 
  12. ^ „Veselin Masleša”. Arhivirano iz originala 14. 12. 2013. g. Pristupljeno 14. 12. 2013. 
  13. ^ „Vlado Milošević”. Arhivirano iz originala 14. 12. 2013. g. Pristupljeno 14. 12. 2013. 
  14. ^ „Ivan Merc”. Arhivirano iz originala 14. 12. 2013. g. Pristupljeno 14. 12. 2013. 
  15. ^ „Predrag Gugo Lazarević”. Arhivirano iz originala 14. 12. 2013. g. Pristupljeno 14. 12. 2013. 

Spoljašnje veze uredi