Gligorije Geršić

српски политичар

Gligorije „Giga” Geršić (Bela Crkva, 29. jun/10. jul 1842Beograd, 8/21. mart 1918) bio je srpski pravnik, političar, pisac, publicista, profesor Velike škole u Beogradu, državni savetnik i ministar pravde u Vladi Kraljevine Srbije.[1][2]

Gligorije Geršić
Gligorije Geršić
Lični podaci
NadimciGiga
Datum rođenja(1842-06-29)29. jun 1842.
Mesto rođenjaBela Crkva, Austrijsko carstvo
Datum smrti8. mart 1918.(1918-03-08) (75 god.)
Mesto smrtiBeograd, Kraljevina Srbija pod okupacijom
Religijapravoslavna
Profesijapravnik,
profesor,
pisac
Politička karijera
Politička
stranka
Narodna radikalna stranka

Biografija uredi

Porodica Gligorija Geršića poticala je iz Bele Crkve, koja se tada nalazila u južnoj Ugarskoj, delu Austrijskog carstva. Završio je gimnaziju i studirao prava u Beču i Pešti. Bio je saosnivač omladinskog društva Preodnica i saradnik Srbskog dnevnika i Zastave.[2] Godine 1866. postao je profesor rimskog i međunarodnog prava na Velikoj školi u Beogradu.[3][2] Već 1867. otpušten je zbog učešća na Omladinskoj skupštini u Beogradu. Vraća se u Zastavu i postaje veliki zagovornik omladinskog pokreta. Godine 1868. ponovo je profesor na Velikoj školi i radi kao pravni savetnik Vlade Kneževine Srbije za međunarodno pravo tokom Srpsko-turskih ratova (1876-1878).

U politici se prvo povezao sa liberalima, ali je 1880. promenio stranu i postao saosnivač lista Videlo i Radikalne stranke. Godine 1883. nakon Timočke bune pred sudom je kao član radikala, ali je oslobođen. U periodu 18871888. godine u radikalskoj vladi je ministar pravde.[2] Učestvovao je u izradi Radikalskog ustava. Kao ministar pravde 18891890. brinuo se o izradi novih zakona. Poslednji put bio je ministar pravde 18911892. Tokom 1889—1894. i 19011907. državni je savetnik, a 1894—1899. profesor Velike škole. Penzionisan je 1907.

Bio je vrlo plodan pisac i publicista. Objavio je veći broj rasprava iz državnog i međunarodnog prava u Glasniku Srpskog učenog društva, Letopisu Matice srpske, Glasu Akademije, Radu i Delu.

Bio je redovni član Srpskog učenog društva (Odbora za nauke državne i istorijske) od februara 1869. i dopisni član Srpske kraljevske akademije (Akademije društvenih nauka) od januara 1888.[1] Pravi član Srpske kraljevske akademije je od januara 1890. (Pristupna beseda: Pogled na mađunarodni i državnopravni položaj Bosne i Hercegovine i ostrva Kipra prema naučnim ocenama predstavnika današnje međunarodno-pravne teorije).[1]

Srpska pravna filozofija i teorija s kraja 19. i početka 20. veka oblikovane su spisima i predavanjima Gligorija Geršića.[4] Takođe, Geršić je prvi srpski pisac koji je preveo Šekspirovu dramu Ričard Treći 1864. godine.

Dela uredi

Najvažnija dela su mu:[5]

  • Sistem rimskog privatnog prava (institucije) (1882)
  • Priroda državine (1885)
  • Današnje ratno pravo (1882)
  • Današnje diplomatsko i konzularno pravo (1898)
  • Posle 50 godina (1912)
  • Međunarodno-pravni bilans u poslednjoj balkanskoj krizi (1909)

U popularnoj kulturi uredi

Nasleđe uredi

Geršićeva ulica u Beogradu nosi ime po Gligoriju Geršiću.

Reference uredi

  1. ^ a b v Biografija na zvaničnom sajtu SANU
  2. ^ a b v g Biografija na sajtu Srpskog narodnog pozorišta
  3. ^ Bogdanović, Aleksandra (2022). Istorijski zabavnik 2 : ozbiljno zabavne priče od Drave do Južne Morave. Novi Sad: Jež izdavaštvo. str. 21—25. 
  4. ^ Pattaro, Enrico; Roversi, Corrado (13. 7. 2016). A Treatise of Legal Philosophy and General Jurisprudence: Volume 12 Legal Philosophy in the Twentieth Century: The Civil Law World, Tome 1: Language Areas, Tome 2: Main Orientations and Topics. Springer Science & Business Media. ISBN 9789400714793 — preko Google Books. 
  5. ^ „Vremeplov: Umro profesor Gligorije Geršić”, RTV, 21. mart 2012.
  6. ^ „TV teatar – Cvetovi zla”, RTS
  7. ^ „Albatros, TV film”, RTS

Spoljašnje veze uredi