Antički nalazin ukazuju na davnašnju zaseljenost Gornjeg i Donjeg Komrena. Oba sela egzistiraju i u srednjem veku. Nazivi sela i neki toponimi upućuju na romanovlašku zaseljenost. Turski popis 1498. godine zatiče Gornji Komren kao selo, pod današnjim nazivom, sa 41 domom, 12 neoženjenih, 4 udovička doma, 1 hasa livadom i sa dažbinama u iznosu 6.272 akče. Prema turskom popisu nahije Niš iz 1516. godine, mesto je bilo jedno od 111 sela nahije i nosilo je isti naziv kao danas, a imalo je 37 kuća, 3 udovička domaćinstva, 7 samačka domaćinstva, 1 muslimana.[1] O ovom selu ima podataka i u vezi sa ustankom 1841. godine kada je zbog manjih paljevina obeštećen sa 250 groša. Naselje je, sa još deset sela, spaljeno i u Srpsko-turskom ratu 1876. godine. Po oslobođenju od Turaka, sa postepenim jačanjem tržišnih uticaja u seoskoj privredi, nastupio je krajem 19. i početkom 20. veka proces raspadanja porodičnih zadruga i usitnjavanje zemljišnih poseda. Godine 1895. ono je manje selo sa 42 domaćinstva i 290 stanovnika, a 1930. godine u njemu je živelo 56 domaćinstava i 351 stanovnik. Istovremeno je dokrajčeno krčenje zaostalih šuma u korist ratarskih, vinogradarskih i povrtarskih površina. Blizina Niša kao potrošačkog centra podstakla je, pored ostalog, razvoj mlečnog stočarstva, kao i postepenu preorijentaciju na radnička zanimanja, koja se javljaju već uoči Drugog svetskog rata. U cilju odmazde i zastrašivanja zbog partizanskih akcija, okupator je 1942. godine preduzeo mere spaljivanja Gornjeg Komrena.
Odmah nakon oslobođenja pristupilo se planskoj obnovi naselja na osnovu urbanističkog plana, pa je Gornji Komren bio prvo selo u niškom kraju koje je dobilo regulacioni plan. Izgradnja i obnova naselja započeti su na osnovu plana, ali je ubrzo izgradnja nastavljena spontano prema tradicionalnim ruralnim shvatanjima. Od 1960/62. godine ojačala je tendencija za iseljavanjem (pre svega u Naselje Ratko Jović i u severozapadni kvadrant Niša), kao i orijentacija na radnička zanimanja i mešovitu privredu uz tendenciju zadržavanja poseda u selu. Od 1965/70. godine Gornji Komren je postao i migraciono privlačan za pridošlice iz udaljenijih sela. Na ovoj osnovi nastala je značajna ekonomsko-socijalna prestrukturalizacija domaćinstava, što se vidi i iz statističkih podataka: godine 1971. u selu je živelo 15 poljoprivrednih, 80 mešovitih i 67 nepoljoprivrednih domačinstava.
U naselju Gornji Komren živi 751 punoletni stanovnik, a prosečna starost stanovništva iznosi 43,3 godina (42,5 kod muškaraca i 44,2 kod žena). U naselju ima 311 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,81.
Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).