Gornjoberezinska ravnica

Низијско подручје у Белорусији

Горњоберезинска (Верхњебјарезинска) низија (блр. Верхнебярэзінская нізіна; rus. Верхнеберезинская низина) nizijsko je područje u severnom delu Belorusije. Na severu je ograničena obroncima Svencjanskog pobrđa, na istoku je Ušačko-Lepeljsko pobrđe i Čašnička ravnica, dok su na jugu Dokšičko i Pleščaničko pobrđe (oba mikroceline Minskog pobrđa). Na zapadu se dalje nastavlja na Naračansko-Vilejsku ravnicu.

Горњоберезинска равница

Prostire se preko teritorija Glibočkog, Lepeljskog, Ušačkog i Čašničkog rejona Vitepske oblasti, te preko delova Barisavskog, Vilejskog, Krupskog, Lagojskog i Smaljavičkog rejona Minske oblasti.

Proteže se od severa ka jugu dužinom od oko 100 km, odnosno u pravcu zapad-istok širinom između 15 i 50 km. Ukupna površina ove geografske celine je oko 4.300 km².

Nadmorske visine kreću se od 180 metara na severu do maksimalno 160 metara u južnom delu. Površinski reljef nastao je kao posledica delovanja ledničke erozije, a sa prostrane ravnice mestimično se uzdižu reliktni morenski grebeni visine do 20 metara.

Važnije reke koje teku preko ove oblasti su Ušača, Gajna i Esa. Najveće je Lukomsko jezero.

Pod šumama je oko 40% teritorije (sa dominantnim borovima), dok su najniži delovi obrasli močvarnom vegetacijom.

Vidi jošUredi

LiteraturaUredi

  • Геаграфія Беларусі: Энцыкл. даведнік. - Мн.: БелЭн, 1992. - С. 52-53.
  • Кліцунова Н. Верхнебярэзінская нізіна // БЭ ў 18 т. Т. 4. Мн., 1997.