Gradac (reka)

река у западној Србији

Gradac je reka ponornica koja izvire ispod planine Povlen, a posle nekoliko kilometara ponire i ponovo izbija kod sela Bogatića, poviše manastira Ćelije, kod Jakog izvora. Odatle do Ćelija, Gradac teče kroz krivudavu klisuru, pravi izvestan luk oko manastira i odlazi prema Valjevu, gde se uliva u Kolubaru.[1] Reka Gradac, vodom najbogatija pritoka Kolubare, usekla je klisurasto-kanjonsku dolinu dužine 22,7 km. Od sastavaka Bukovske reke i Zabave, gde u stvari nastaje, do ušća u Kolubaru ova reka ima dužinu 28 km i ukupan pad 187 metara.[2]

Gradac
Reka Gradac, srednji deo toka
Opšte informacije
Dužina28 km
SlivCrnomorski
Vodotok
UšćeKolubara (reka)
Geografske karakteristike
Država/e Srbija
NaseljaValjevo
PritokeBukovska reka, Zabava
Reka na Vikimedijinoj ostavi

Kanjon reke Gradac

uredi

Dužinom od 22,7 km i dubinom od 150-200 metara, kanjon Gradca je najduži i najmarkantniji oblik rečne erozije Valjevskom krasu. Kanjonska dolina Gradca se sastoji iz dva dela:

Gornji deo

uredi

Gornji deo koji se pruža između Lastre i Bogatića, odnosno od Ostojića vira do vrela. Taj deo po nazivu Suvaja, poznat je kao periodski tok. Podzemna cirkulacija se odvija ispod rečnog korita na nepoznatoj dubini, i usmerena je prema vrelu Kolovrat koje se nalazi s desne strane korita nizvodno od Zelenaca - glavnog vrela.

Donji deo

uredi

Donji deo nizvodno od vrela do Valjeva.

 
Ulivanje Gradca u Kolubaru

Osnovne karakteristike kanjona

uredi

Osnovne karakteristike kanjona su vertikalne litice, u višim delovima kanjonskih strana, dok se u njihovom podnožju javljaju sipari, usled stalnog podsecanja i pomeranja, radom rečne vode. U kanjonu Gradca istraženo je 69 speleoloških objekata: 67 pećina i 2 jame. Degurićka pećina, Kraljeva pećina, Gradska pećina sa kolonijama slepih miševa, zaštićene su Zakonom o zaštiti prirode Republike Srbije.

Biljni i životinjski svet u klisuri reke Gradac

uredi

Životinjski svet

uredi

Biljni svet i gljive u klisuri

uredi

Klisurasto kanjonski usek kao i ukupni sliv reke Gradac se odlikuje izuzetnom raznolikošću biljnih vrsta kao i brojem gljiva. Do sada je, na ovom prostoru registrovano 400 biljnih taksona kao i 240 vrsta gljiva.

  • Na obalama Gradca prisutne su plavine sa Lopuhom, mlečikama, rastavićima, mentama.
  • Na aluvijalnim nanosima u klisuri su razvijene livadsko-pašnjačke zajednice sa raznim vrstama trava ili plavljene, proređene šume Vrbe.
  • Na podlogama sa više kamenja žive Topola kao i Jeova.
  • U kanjonu reke mogu se naći i retke vrste kao što su orhideje.
  • U šumama koje se nalaze u kanjonu reke nalazi se i veliki broj gljiva.

Antropogeni uticaji

uredi

Osnovni problem u zaštiti prirodnog dobra i zaštiti prirode uopšte, dolazi od delovanja čoveka i njegovih uticaja na normalne, prirodne procese i odnose.

  • Najveći zagađivač klisure reke Gradac je svakako železnička pruga Beograd-Bar koja prolazi kroz najveći deo klisure.
  • Neplanska seča šume, izazivanje požara, vađenje peska i šljunka, odlaganje otpada čak formiranje divljih deponija su sasvim nepoželjne aktivnosti koje, uz krivolov divljači i ribe, predstavljaju nasrtaje na osnovne vrednosti ovog prirodnog ambijenta.
  • Prisutne betonske brane ( Gradac, Degurić, Belić ) bez ribljih staza ili bez održavanja protočnih otvora, predstavljaju takođe tačke nepovoljnih, antropogenih uticaja u pogledu slobodne migracije faune. Posebno se taj nepovoljni uticaj oseća u zimskim mesecima kada je onemogućena prirodna, mrestna migracija Potočne pastrmke u gornje delove vodotoka.

Galerija

uredi

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Mala enciklopedija Prosveta (3ed.). . Beograd: Prosveta. 1985. ISBN 978-86-07-00001-2.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  2. ^ Knjiga REKA GRADAC (monografija) grupa autora Ekod „Gradac” Valjevo, Valjevo 2002 god. ISBN 978-86-83949-00-7.

Spoljašnje veze

uredi