Gradac (reka)
Gradac je reka ponornica koja izvire ispod planine Povlen, a posle nekoliko kilometara ponire i ponovo izbija kod sela Bogatića, poviše manastira Ćelije, kod Jakog izvora. Odatle do Ćelija, Gradac teče kroz krivudavu klisuru, pravi izvestan luk oko manastira i odlazi prema Valjevu, gde se uliva u Kolubaru.[1] Reka Gradac, vodom najbogatija pritoka Kolubare, usekla je klisurasto-kanjonsku dolinu dužine 22,7 km. Od sastavaka Bukovske reke i Zabave, gde u stvari nastaje, do ušća u Kolubaru ova reka ima dužinu 28 km i ukupan pad 187 metara.[2]
Gradac | |
---|---|
![]() Reka Gradac, srednji deo toka | |
Opšte informacije | |
Dužina | 28 km |
Sliv | Crnomorski |
Vodotok | |
Ušće | Kolubara (reka) |
Geografske karakteristike | |
Država/e | ![]() |
Naselja | Valjevo |
Pritoke | Bukovska reka, Zabava |
Reka na Vikimedijinoj ostavi |
Kanjon reke GradacUredi
Dužinom od 22,7 km i dubinom od 150-200 metara, kanjon Gradca je najduži i najmarkantniji oblik rečne erozije Valjevskom krasu. Kanjonska dolina Gradca se sastoji iz dva dela:
Gornji deoUredi
Gornji deo koji se pruža između Lastre i Bogatića, odnosno od Ostojića vira do vrela. Taj deo po nazivu Suvaja, poznat je kao periodski tok. Podzemna cirkulacija se odvija ispod rečnog korita na nepoznatoj dubini, i usmerena je prema vrelu Kolovrat koje se nalazi s desne strane korita nizvodno od Zelenaca - glavnog vrela.
Donji deoUredi
Donji deo nizvodno od vrela do Valjeva.
Osnovne karakteristike kanjonaUredi
Osnovne karakteristike kanjona su vertikalne litice, u višim delovima kanjonskih strana, dok se u njihovom podnožju javljaju sipari, usled stalnog podsecanja i pomeranja, radom rečne vode. U kanjonu Gradca istraženo je 69 speleoloških objekata: 67 pećina i 2 jame. Degurićka pećina, Kraljeva pećina, Gradska pećina sa kolonijama slepih miševa, zaštićene su Zakonom o zaštiti prirode Republike Srbije.
Biljni i životinjski svet u klisuri reke GradacUredi
Životinjski svetUredi
- Životinje koje se mogu sresti u kanjonu Gradca su: Jež, Šumski puh, Šumski miš, Žutogrli miš, Veverica, Riđa valuharica.
- Lovna divljač koja naseljava kanjon: Srna, Zec, Divlja svinja ( u manjem broju), Lisica, Kuna zlatica, Kuna belica, Vidra.
- Kanjon reke naseljava i veliki broj ptica kao što su: Zeba, Kos, Prepelica, Kreja, Vetruška, Šumska sova, Ćuk, Jastreb kokošar, Crvenorepka, Čavka.
- U vodama Gradca žive ribe: Potočna pastrmka, Peš, Klen, Potočna mrena, Pliska, Pijor.
- U reci se sreće i Rečni rak.
- Gmizavci koji se sreću k kanjonu: Poskok, Smuk, Belouška, Slepić, Zelembać, Barska kornjača, Šumska kornjača ( u manjem broju), Zelena žaba, Žaba gatalinka.
Biljni svet i gljive u klisuriUredi
Klisurasto kanjonski usek kao i ukupni sliv reke Gradac se odlikuje izuzetnom raznolikošću biljnih vrsta kao i brojem gljiva. Do sada je, na ovom prostoru registrovano 400 biljnih taksona kao i 240 vrsta gljiva.
- Na obalama Gradca prisutne su plavine sa Lopuhom, mlečikama, rastavićima, mentama.
- Na aluvijalnim nanosima u klisuri su razvijene livadsko-pašnjačke zajednice sa raznim vrstama trava ili plavljene, proređene šume Vrbe.
- Na podlogama sa više kamenja žive Topola kao i Jeova.
- U kanjonu reke mogu se naći i retke vrste kao što su orhideje.
- U šumama koje se nalaze u kanjonu reke nalazi se i veliki broj gljiva.
Antropogeni uticajiUredi
Osnovni problem u zaštiti prirodnog dobra i zaštiti prirode uopšte, dolazi od delovanja čoveka i njegovih uticaja na normalne, prirodne procese i odnose.
- Najveći zagađivač klisure reke Gradac je svakako železnička pruga Beograd-Bar koja prolazi kroz najveći deo klisure.
- Neplanska seča šume, izazivanje požara, vađenje peska i šljunka, odlaganje otpada čak formiranje divljih deponija su sasvim nepoželjne aktivnosti koje, uz krivolov divljači i ribe, predstavljaju nasrtaje na osnovne vrednosti ovog prirodnog ambijenta.
- Prisutne betonske brane ( Gradac, Degurić, Belić ) bez ribljih staza ili bez održavanja protočnih otvora, predstavljaju takođe tačke nepovoljnih, antropogenih uticaja u pogledu slobodne migracije faune. Posebno se taj nepovoljni uticaj oseća u zimskim mesecima kada je onemogućena prirodna, mrestna migracija Potočne pastrmke u gornje delove vodotoka.
GalerijaUredi
Vidi jošUredi
ReferenceUredi
- ^ Mala enciklopedija Prosveta (3ed.). Beograd: Prosveta. 1985. ISBN 978-86-07-00001-2.
- ^ Књига РЕКА ГРАДАЦ (монографија) група аутора Екод „Градац” Ваљево, Ваљево 2002 год. ISBN 978-86-83949-00-7.