Gradina (Slavonija)

општина у Хрватској

Gradina je naseljeno mesto i sedište opštine u Virovitičko-podravskoj županiji, Republika Hrvatska.

Gradina
rimokatolička crkva „Sv. prorok Ilija"
Administrativni podaci
DržavaHrvatska
ŽupanijaVirovitičko-podravska
OpštinaGradina (Slavonija)
Stanovništvo
 — 2011.Pad 916
Geografske karakteristike
Koordinate45° 51′ 16″ S; 17° 30′ 41″ I / 45.85442226493043° S; 17.51141686806306° I / 45.85442226493043; 17.51141686806306
Vremenska zonaUTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Aps. visina112 m
Gradina na karti Hrvatske
Gradina
Gradina
Gradina na karti Hrvatske
Gradina na karti Virovitičko-podravske županije
Gradina
Gradina
Gradina na karti Virovitičko-podravske županije
Ostali podaci
Poštanski broj33411 Gradina
Pozivni broj+385 33
Registarska oznakaVT
Veb-sajtwww.gradina.hr

Istorija uredi

Period ugarske vlasti (~1000—1552) uredi

Stanovništvo virovitičke oblasti je 1536. bežalo na sever. Veruje se da su potomci tog stanovništva danas deo Gradišćanskih Hrvata.[1]

Period osmanske vlasti (1552—1684) uredi

Virovitica sa okolinom je pod osmansku vlast pala 1552. godine. U upravnom smislu okolina Virovitice bila je u nadleštvu Požeškog sandžaka. Od 1541. godine, Požeški sandžak je bio podređen Budimskom beglerbegluku, da bi 1580. godine prešao pod nadleštvo Bosanskog beglerbegluka. Godine 1600. postao je deo Kanjiškog beglerbegluka, ostavši u njegovom sastavu do kraja osmanske vlasti u Slavoniji. U sudskom smislu okolina Virovitice činila je Virovitičku nahiju, podređenu Virovitičkom kadiluku.[2]

U osmanskom popisnom defteru iz 1579. godine Gradina se navodi kao selo Gradci, koje pripada Brezovici. U njemu su navedene četiri poreske kuće, čiji su domaćini bili: Antol Puškaša, Mihal Lončar, Paval Ćeletić, Mati Vranić. U blizini sela se pominju napušteno selo Gradiška i mezra Simarinci ili Simarijevci.[3]

Struktura nameta sela Gradce 1579.[3]
Namet Iznos (u akčama)
prihod od desetine (ušura) i nameta (resuma) 1683
prihod od vratnica (4) 160
prihod od pšenice (10 kejla) 300
prihod od napolica (20 kejla) 400
porez na drva i baštu 28
desetina od košnica 20
desetina od sena 20
desetina od lana, konoplje, belog i crnog luka, kupusa i repe 42
desetina od sočiva sa pasuljem, leblebija i boba 20
desetina od voća sa porezom na tapiju 30
resum na svinje sa porezom na prodaju i božićno klanje 200
porez na vodenicu sa pet žrvnjeva 250
baduhava sa poljarinom, mladarinom, i porezom na vinsku burad 21

Koprivnički kapetan Albert Grasvajn, vodeći habzburške trupe, poharao je sva sela oko Slatine i Virovitice 1600. godine.[4]

Period habzburške vlasti (1684—1918) uredi

Kao nagradu za rad na uređenju komorske uprave u Slavoniji i širenju Vojne granice, car Leopold I je, u funkciji ugarskog kralja, dao vlastelinstvo Vučin don Ferdinandu Johanu Karlu, grofu Karafi di Stiljano i njegovom potomstvu. Iste godine je don Ferdinand umro, a vlastelinstvo su preuzeli njegova udovica, grofica Katarina, i sin, don Karlo Oto. U sklopu novoformiranog vlastelinstva nalazila se i Gradina. Kako je vlastelinstvo bilo podeljeno na dve celine, Gradina je bila u sklopu severne, ravničarske celine.[5]

Kako grofovi nisu boravili na Vučinskom vlastelinstvu, administracija je prepuštena njihovim opunomoćenicima. Najdugovečniji upravitelj bio je Johan Karl Majer, koji je boravio u Virovitici. Zbog obaveza i prema Komori i prema vlastelinstvu, stanovništvo se često bunilo i selilo na prostor Vojne granice. Johan Karl Majer je 1731. uradio pregled stanja na vlastelinstvu.[5]

Podaci o Gradini na osnovu Majerovog pregleda stanja na vlastelinstvu Vučin 1731.[6]
broj sesija iznos zemljarine, vojnice i otkup kuluka četvorogodišnji iznos ostalih dažbina
10 325 forinti 81 forinta i 25 dinara

Tokom 1736. i 1737. godine izvršen je popis vlastelinstava slavonskog Provincijala po zapovesti cara Karla VI (kao ugarskog kralja), sa ciljem donošenja urbara kojim bi se regulisali odnosi vlastelina i zavisnog stanovništva.[7]

Podaci o Gradini na osnovu popisa vlastelinstava slavonskog provincijala 1736/1737.[8]
domaćinstava i kuća očeva porodice oženjene braće i sinova braće i sinova sa navršenih 15 god. konja volova krava i junadi ovaca svinja oranica livada vodenica
42 42 6 3 21 36 118 42 163 205 jutara 107 kosaca 1
Popisana domaćinstava u Gradini 1736/1737.[8]
domaćin otac porodice oženjene braće i sinova braće i sinova sa navršenih 15 god. konja volova krava i junadi ovaca svinja oranica (u jutrima) livada (u koscima)
Ivan Blasicsevic da 1 1 1 2 5 10 10 10 5
Jandro Skriniarich da 0 0 0 1 3 0 8 6 5
Lucich Petrinovich da 0 0 1 1 2 0 4 6 4
Simo Marchinovich da 1 0 2 3 5 0 10 12 9
Grgo Bobovchan da 0 0 1 1 1 0 4 4 3
Mihok Pejassevich da 0 0 0 0 2 0 0 2 0
Ivo Tudas da 0 0 0 0 2 0 0 3 2
Lovro Karas da 0 0 0 1 1 5 4 4 2
Martin Pejch da 0 0 0 1 3 0 4 4 3
Lovrek Bachevlan da 0 0 1 0 1 0 3 3 3
Marco Ivankovich da 1 0 1 2 4 6 0 6 3
Betar Stephok da 0 0 0 1 3 0 0 4 1
Mato Kvergnas da 0 0 0 0 0 0 0 1 0
Bartol Kossarich da 0 0 0 0 3 0 2 2 1
Matho Blussarich da 0 0 1 1 0 0 0 3 1
Ivich Mihailovich da 0 0 0 1 3 0 6 5 2
Juro Kvergnas da 0 0 0 1 5 0 6 6 3
Blasok Juricsich da 0 0 0 1 5 0 6 6 3
Juro Trcskich da 0 0 0 0 2 0 3 4 1
Blas Kvergnas da 0 0 0 0 2 0 4 3 1
Martin Tercskich da 0 0 1 2 5 6 8 6 4
Bajo Spolarich da 0 0 1 2 5 4 6 8 6
Rado Radossavlevich da 0 0 1 1 6 0 6 7 5
Pavlin Dolinacz da 0 0 0 0 4 0 0 4 2
Pavlin Kossarich da 0 0 0 0 3 0 0 4 2
Dragolo Kaczarovich da 0 0 0 0 0 6 5 3 1
Ostoja Radossevich da 0 0 0 0 0 6 5 3 1
Simo Peradinovich da 1 0 2 3 8 0 10 12 6
Mihailo Kossarich da 0 0 0 0 1 0 0 1 0
Ivo Boberkovich da 0 0 0 1 2 0 4 4 2
Juro Boberkovich da 0 0 0 0 1 0 0 2 0
Nicola Dugaich da 0 0 0 1 2 5 5 6 3
Thodor Maly da 0 0 0 1 2 0 0 2 1
Nicola Jugovich da 0 0 0 0 3 4 4 4 2
Mihat Jugovich da 0 0 0 0 3 4 4 4 2
Jovan Karakas da 0 1 1 0 2 0 0 4 2
Mitar Bogichevich da 0 1 2 3 6 0 6 10 6
Illia Cselajla da 0 0 1 0 2 0 0 4 1
Radoicza Bogichevich da 1 0 1 1 1 0 5 6 3

Popisi domaćinstava Karlovačke mitropolije u periodu između 1702. i 1929. godine nisu zabeležili nijedno domaćinstvo pravoslavne veroispovesti u Gradini.[9]

Period jugoslovenske države (1918—1991) uredi

Do teritorijalne reorganizacije u Hrvatskoj nalazila se u sastavu bivše velike opštine Virovitica.

Stanovništvo uredi

Na popisu stanovništva 2011. godine, opština Gradina je imala 3.850 stanovnika, od čega u samoj Gradini 916.[10]

Popis 1991. uredi

Na popisu stanovništva 1991. godine, naseljeno mesto Gradina je imalo 1.058 stanovnika, sledećeg nacionalnog sastava:

Popis 1991.‍
Hrvati
  
778 73,53%
Srbi
  
235 22,21%
Jugosloveni
  
12 1,13%
Muslimani
  
7 0,66%
Albanci
  
3 0,28%
Mađari
  
2 0,18%
Crnogorci
  
2 0,18%
Makedonci
  
1 0,09%
neopredeljeni
  
7 0,66%
region. opr.
  
1 0,09%
nepoznato
  
10 0,94%
ukupno: 1.058

Poznate osobe uredi

Reference uredi

  1. ^ Pavličević, Dragutin (2002). „Opće političke i vojničke prilike u Podravini (1527. - 1765.)”. Podravina : časopis za multidisciplinarna istraživanja. 1/1: 90. 
  2. ^ Sršan, Stjepan, ur. (2001). Popis sandžaka Požega 1579. godine. Osijek: Državni arhiv u Osijeku. str. 9. 
  3. ^ a b Sršan, Stjepan, ur. (2001). Popis sandžaka Požega 1579. godine. Osijek: Državni arhiv u Osijeku. str. 372. 
  4. ^ Pavličević, Dragutin (2002). „Opće političke i vojne prilike u Podravini (1527. - 1765.)”. Podravina : časopis za multidisciplinarna istraživanja. 1/1: 89. 
  5. ^ a b Mažuran, Ive (1993). Stanovništvo i vlastelinstva u Slavoniji 1736. godine i njihova ekonomska podloga. Osijek: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za znanstveni rad u Osijeku. str. 501. 
  6. ^ Mažuran, Ive (1993). Stanovništvo i vlastelinstva u Slavoniji 1736. godine i njihova ekonomska podloga. Osijek: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za znanstveni rad u Osijeku. str. 502. 
  7. ^ Mažuran, Ivan (1993). Stanovništvo i vlastelinstva u Slavoniji 1736. godine i njihova ekonomska podloga. Osijek: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za znanstveni rad u Osijeku. str. 16. 
  8. ^ a b Mažuran, Ive (1993). Stanovništvo i vlastelinstva u Slavoniji 1736. godine i njihova ekonomska podloga. Osijek: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za znanstveni rad u Osijeku. str. 540—541. 
  9. ^ Grujić, Radoslav (1996). Spomenica o srpskom pravoslavnom vladičanstvu pakračkom. Beograd: Muzej Srpske pravoslavne crkve. str. 233. 
  10. ^ „Popis stanovništva 2011.”. Državni zavod za statistiku RH. Pristupljeno 31. 3. 2017. 

Spoljašnje veze uredi