Gradsko jezgro Kikinde

Staro gradsko jezgro Kikinde predstavlja Prostornu kulturno-istorijsku celinu Kikinde, koja je proglašena značajnim kulturnim dobrom za Srbiju.

Pravoslavna crkva i Zgrada Velikokikindskog dištrikta

Nastanak uredi

Prostornu organizaciju Kikinda je dobila u drugoj polovini 18. veka. Prema važećem državnom urbanističkom planu za izgradnju novih naselja u Banatu, ulice su trasirane i ispresecane pod pravim uglom. Planom je predviđen i trg u centru naselja, sa crkvom, pijacom, gradskom kućom i drugim važnim objektima. Prostorno kulturno-istorijska celina nastala je u periodu između 1750. i 1754. godine. U njoj se nalaze objekti koji su građeni od osnivanja Kikinde do danas. Najveći broj zgrada koje se nalaze u ovoj celini sagrađene su u drugoj polovini 19. veka i na samom početku 20. veka, do Prvog svetskog rata. Zavisno od vremena u kojem su pojedine građevine nastale, u ovoj kulturno-istorijskoj celini mogu se videti objekti u stilu baroka, klasicizma, romantizma, eklektike, secesije, pa i objekti moderne, nastali u periodu između dva svetska rata.[1]

Objekti u Starom gradskom jezgru uredi

Granice ove kulturno-istorijske celine, jasno su definisane u Odluci o utvrđivanju gradskog jezgra za prostornu kulturno-istorijsku celinu.[2] Unutar ove celine nalaze se dva utvrđena nepokretna kulturna dobra - Crkva svetog Nikolaja sagrađena 1769. i Zgrada Velikokikindskog Dištrikta (oko 1839). Tu su još dve crkve, Rimokatolička crkva (1808), koja se takođe nalazi na gradskom trgu i Reformatorska crkva (1908) u Dositejevoj ulici. Zgrada koja je danas sedište Opštine Kikinda sagrađena je 1891. godine. Od obrazovnih ustanova, unutar granica celine nalaze se zgrada Gimnazije (1900) i zgrada u kojoj je danas Osnovna škola „Feješ Klara“. Zgrade Narodnog pozorišta (1900) i Narodne biblioteke, svedoci su bogate kulturne istorije grada Kikinde. Biserka Ilijašev, kikindski arhitekta i urbanista, u svojoj knjizi Vile i palate, detaljno opisuje nekoliko objekata, arhitektonskih bisera ove celine: Budišinovu i Lepedatovu palatu, Aldan-Putnikovu i Varađaninovu vilu i druge.[3]

Galerija uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „Sajt Direkcije za izgradnju grada Kikinda”. Arhivirano iz originala 14. 12. 2014. g. Pristupljeno 13. 12. 2014. 
  2. ^ „Odluka o utvrđivanju gradskog jezgra za PKIC” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 16. 09. 2014. g. Pristupljeno 13. 12. 2014. 
  3. ^ „Sajt Biserke Ilijašev”. Arhivirano iz originala 20. 01. 2015. g. Pristupljeno 13. 12. 2014. 

Spoljašnje veze uredi