Granadski emirat
Granadski emirat je bila država na jugoistočnom delu Iberijskog poluostrva, na jugozapadnom delu Evrope. Postojala je od 1238. do 1492. godine.
Emirat Granada Arapski:إمارة غرﻧﺎﻃﺔ Granada | |||
---|---|---|---|
Emirat Granada | |||
Geografija | |||
Kontinent | Evropa | ||
Regija | Iberijsko poluostrvo | ||
Zemlja | Španija, Ujedinjeno kraljevstvo | ||
Prestonica | Granada | ||
Društvo | |||
Službeni jezik | andaluzijski arapaski | ||
Religija | islam | ||
Politika | |||
Oblik države | feudalna monarhija | ||
— Sultan | Muhamed I ibn Nasr (prvi) Muhamed XII (poslednji) | ||
Istorija | |||
Istorijsko doba | Srednji vek | ||
— Osnivanje | 1238. | ||
— Ukidanje | 1492. | ||
— Status | bivša država | ||
Zemlje prethodnice i naslednice Emirata Granade | |||
Prethodnice: | Naslednice: | ||
Od nastanka pa sve do kraja države, njom je vladala dinastija Nasrida.
Godine 1492. ovu poslednju muslimansku državu na Iberijskom poluostrvu osvojila je Kruna Kastilje.
Nastanak države uredi
Godine 1230. kralj Kastilje Fernando III Svetac je ujedinio Kastilju i Leon i tako stvorio Krunu Kastilje. Tada je konačno mogao da se nastavi borba sa Almohadima [1]. Fernando je 1236. godine zauzeo Kordobu, prestolnicu Almohadskog Kordobskog kalifata [2], i tada dolazi do raspada njihove države. Tako da on može lakše nastaviti osvajanje, pa 1248. godine osvaja i Sevilju. Kralj Đaume I od Aragona je u međuvremenu osvojio Majorku i Minorku, a 1238. godine i Valensiju. Do Fernandove smrti, 1252. godine, muslimani su izgubili skoro celo poluostrvo [1], samo im je ostala malena i beznačajna pokrajina (emirat) Granada [2].
Muslimani su se u Granadi pribrali i zajedno sa izbeglicama iz Sevilje, Valensije i Mursije osnovali novu državu Emirat Granadu. Čiji je prvi sultan bio Muhamed I ibn Nasr [3].
Uređenje uredi
U Granadskom emiratu je vladao feudalizam. Ova monarhija je bila nasledna i njom je vladao sultan koji je živeo u dvorcu Alhambri, iako je sama država bila Emirat [1]. Alhambra se počela graditi za vreme vladavine Muhameda I i Muhameda II, a završena je za vreme vladavine Jusufa I i Muhameda V [3]. U Granadi se plemstvo osililo, a sultani mu nisu mogli ništa, jer su bili u čestim sukobima sa Kastiljom [4].
Iako feudalni Emirat se teško mogao nazvati feudalnim. Tamo je bilo ljudi koji su dobijali zemlju za svoju službu, ali izgleda da je veđina plemića i hodža imala alodijalne posede. Nije postojala nikakva feudalna hijerarhija, tako da su se feudalni vazali borili rame uz rame sa kmetovima, od kojih ih nisu razdvajali ni oružje ni oprema. Ovakav feudalni sistem bio je i u Kastilji, Leonu i Portugaliji [1].
Prednosti Granade uredi
Granada je bila najbogatiji deo Španije, s visokom zemljoradničkom kulturom, kraj koji je naveliko trgovao. Tu je bilo razvijeno intenzivno baštovanstvo, gajenje maslina, tu se primenjivalo i veštačko navodnjavanje [2]. Najveći ekonomske resurse Granada je dobijala trgjući svilom. Najveća luka u Emiratu je bila Malaga, na putu od Sredozemlja do Atlantika, iz koje se uspešno trgovalo [4].
Ratovi uredi
Ubrzo posle osnivanja Emirata, 1246. godine, Muhamed ibn Nasr je priznao vrhovnu vlast Krune Kastilje . Tako da je bez ratova, Granada za vreme prvog sultana živela u prosperitetu, ali to se promenilo kada je Muhamed umro [4].
Posle Muhameda Emirat su oslabile dinastičke borbe, a sultani su se kolebali između Marninda, vladara Maroka i svojih gospodara kraljeva Krune Kastilje [3]. Sultani su se na kraju odlučili za Marninde i Granada je tada pokušala da se oslobodi Kastiljskog uticaja i da zavede apsolutističku monarhiju na osnovu vojne podrške. Granada je posebno obraćala pažnju na moreuz Gibraltar i sultani su čitav vek uložili napore da obezbede kontrolu nad moreuzom, koji deli Evropu od Afrike.
Godine 1306. Muhamed III (vladao 1302 — 1309) je osvojio Seutu i Gibraltar i pokušao da učini Granadu potpuno samostalnom, ali moćna koalicija vladara ga je vratila pod sizerenstvo Krune Kastilje [4]. Posle toga je oformljena Afrička koalicija, koja je pomagala Granadi da se bori sa Krunom Kastiljom [3], ali ona je potpuno razbijena i uništena u bici kod Tarife 1340. godine [3][4] od strane Alfonsa XI od Kastilje [3]. Tada je pitanje moreuza rešeno u Kastiljsku korist. Od tada je Granada gotovo bez prestanka bila u izolaciji i pokušavala je da iskoristi svaku povoljnu priliku da ojača svoje kopnene granice [4].
Građanski rat u Kruni Kastilje tokom druge polovine XIV veka omogućila je Muhamedu V i Muhamedu VII (vladao 1392 — 1408) da krene u kontraofanzivu na Alhesiras i na gradove na Gvadalkiviru, ali od 1407. godine Kruna Kastilja je odlučila da osvoji Granadu. Kampanja je bila veliki i skup poduhvat, pa je povremeno sprovođena tokom XV veka. Granada se u međuvremenu raspala kao rezultat unutrašnjih borbi [4].
Pad Granade i posledice uredi
Godine 1469. Kruna Kastilje i Kruna Aragona su se ujedinile u jednu državu, brakom između Fernanda II od Aragona i Izabele I od Kastilje [3].
Učvrstivši se iznutra, kraljevska je vlast u ujedinjenoj Španiji počela politiku teritorijalnog širenja.
Prvi je udarac bio upravljen protiv Granadskog emirata [5], čiji je sultan Abu el-Hasan Ali, odbijao da plati danak [3]. 1481. godine preduzet je pohod na Granadu. Dat mu je karakter krstaškog rata protiv nevernika. Rat sa Emiratom otegao se 11 godina [5], i Španci su tek 2. januara 1492. godine zauzeli poslednje uporište Emirata, grad Granadu, pošto je poslednji sultan Boabdil, tj. Muhamed XII [4]. Ako se izuzme Portugalija, sa osvajanjem Granade bilo je gotovo čitavo Iberijsko poluostrvo ujedinjeno u rukama španskih kraljeva.
Zauzimanje Granade zahtevalo je znatne napore, i Mavri su je predali pod uslovom da im se dozvoli slobodno vršenje muslimanskog kulta i da muslimani sačuvaju svoju svojinu. Taj se uslov odnosio i na Jevreje. Ali su sva ta obećanja bila docnije prekršena. Mavre i Jevreje silom su primoravali da prelaze u hrišćanstvo. Zbog toga su muslimani dizali niz ustanaka, koji. su bili ugušeni tek uz velike napore. Bilo im je predloženo ili da napuste Španiju ili da se pokrste (1502. godine). Znatan deo Muslimana i Jevreja preselio se u Afriku, i na taj način je iz Španije nestalo vrlo mnogo ekonomski dragocenih elemenata. S njihovom emigracijom raspao se niz važnih trgovačkih veza, koje je Granadski emirat održavao sa Severnom Afrikom i sa Istokom. To iseljavanje bilo je praćeno velikim konfiskacijama zemlje.
Mavri koji su ostali u Španiji i prešli u hrišćanstvo, Morisci, bili su predmet stalne hajke od strane crkve. Život Moriska nalazio se pod vrlo strogom kontrolom crkve. Na najmanju dostavu oni su okrivljavani za jeres, a to je za sobom povlačilo smrt na lomači ili doživotno tamnovanje [5].
Vladari Emirata uredi
XIII vek uredi
Ime vladara |
Životni vek |
Početak vladavine |
Kraj vladavine |
Beleške |
Dinastija |
Slika |
Muhamed I ibn Nasr
arap. محمد ابن الأحمر
|
1194 — 22. januar 1273. (79 godina) | 1238. | 22. januar 1273. | Nasridi | [[Datoteka: |80p|]] |
|
Muhamed II el Fakih
arap. أبو عبد الله محمد بن محمد
|
1235 — 7. april 1302. (67 godina) | 22. januar 1273. | 7. april 1302. | Nasridi |
XIV vek uredi
Ime vladara |
Životni vek |
Početak vladavine |
Kraj vladavine |
Beleške |
Dinastija |
Slika |
Muhamed III od Granade
arap. أبو عبد الله محمد بن محمد المخلوع
|
15. avgust 1257 — 7. april 1314. (57 godina) | 7. april 1302. | 14. mart 1309. | Nasridi | [[Datoteka: |80p|]] |
|
Nasr od Granade
arap. أبو الجيوش نصر بن محمد
|
2. novembar 1287 — 16. novembar 1322. (35 godina) | 14. mart 1309. | 1314. | Nasridi | [[Datoteka: |80p|]] |
|
Ismail I od Granade
arap. أبو الوليد إسماعيل بن فرج
|
1279 — 6. jul 1325. (46 godina) | 1314. | 6. jul 1325. | Nasridi | [[Datoteka: |80p|]] |
|
Muhamed IV od Granade
arap. أبو عبد الله محمد بن إسماعيل
|
1315 — 25. avgust 1333. (18 godina) | 6. jul 1325. | 25. avgust 1333. | Nasridi | [[Datoteka: |80p|]] |
|
Jusuf I od Granade
arap. أبو الحجاج يوسف بن إسماعيل
|
9. jun 1318 — 19. oktobar 1354. (36 godina) | 25. avgust 1333. | 19. oktobar 1354. |
|
Nasridi | [[Datoteka: |80p|]] |
Muhamed V od Granade
arap. أبو عبد الله محمد بن يوسف
|
4. januar 1338 — 16. januar 1391. (53 godine) | 19. oktobar 1354. | avgust 1359. | Nasridi | [[Datoteka: |80p|]] |
|
Ismail II od Granade
arap. أبو الوليد إسماعيل بن يوسف
|
2. oktobar 1338 — 24. jun 1360. (22 godine) | avgust 1359. | jun 1360. | Nasridi | [[Datoteka: |80p|]] |
|
Muhamed VI od Granade
arap. أبو عبد الله محمد بن إسماعيل
|
1332 — 21. april 1362. (30 godina) | jun 1360. | februar 1362. | Nasridi | [[Datoteka: |80p|]] |
|
Muhamed V od Granade | 4. januar 1338 — 16. januar 1391. (53 godine) | februar 1362. | 16. januar 1391. | Nasridi | [[Datoteka: |80p|]] |
|
Jusuf II od Granade
arap. أبو الحجاج "المستغني" يوسف بن محمد
|
Umro 3. oktobra 1392. | 16. januar 1391. | 1392. | Nasridi |
XV vek uredi
Ime vladara |
Životni vek |
Početak vladavine |
Kraj vladavine |
Beleške |
Dinastija |
Slika |
Muhamed VII od Granade
arap. محمد السابع بن يوسف الثاني
|
1370 — 1408. (38 godine) | 1392. | 1408. | Nasridi | [[Datoteka: |80p|]] |
|
Jusuf III od Granade
arap. أبو الحجاج يوسف الثالث الناصر بن يوسف الثاني
|
1376 — 6. novembar 1417. (41 godine) | 1408. | 6. novembar 1417. | Nasridi | [[Datoteka: |80p|]] |
|
Muhamed VIII od Granade
arap. أبو عبد الله محمد بن يوسف
|
1411 — 1431. (20 godina) | 1417. | 1419. | Nasridi | [[Datoteka: |80p|]] |
|
Muhamed IX od Granade
arap. أبو عبد الله الأيسر ﻫﺤﻤﺪ بن نصر "الغالب ﺑالله"
|
1396 — 1454. (58 godina) | 1419. | 1427. | Nasridi | [[Datoteka: |80p|]] |
|
Muhamed VIII od Granade | 1411 — 1431. (20 godina) | 1427. | 1429. | Nasridi | [[Datoteka: |80p|]] |
|
Muhamed IX od Granade | 1396 — 1454. (58 godina) | 1429. | decembar 1431. | Nasridi | [[Datoteka: |80p|]] |
|
Jusuf IV od Granade
arap. أبو الحجاج يوسف بن المول بن محمد
|
Umro 1432. | 1. januara 1432. | april 1432. | Nasridi | [[Datoteka: |80p|]] |
|
Muhamed IX od Granade | 1396 — 1454. (58 godina) | april 1432. | januar 1445. | Nasridi | [[Datoteka: |80p|]] |
|
Muhamed X od Granade
arap. أبو عبد الله "الأحنف" ﻣﺤﻤﺪ بن عثمان
|
1415 — 1454. (39 godina) | januar 1445. | jun 1445. | Nasridi | [[Datoteka: |80p|]] |
|
Jusuf V od Granade
arap. يوسف بن أحمد بن محمد
|
Umro 1462. | jun 1445. | januar 1446. | Nasridi | [[Datoteka: |80p|]] |
|
Muhamed IX od Granade | 1396 — 1454. (58 godina) | januar 1446. | 1454. | Nasridi | [[Datoteka: |80p|]] |
|
Muhamed XI od Granade | Umro 1454. | 1451. | 1454. | Nasridi | [[Datoteka: |80p|]] |
|
Said od Granade
arap. محمد بن محمد
|
Umro 1465. | 1454. | jul 1462. | Nasridi | [[Datoteka: |80p|]] |
|
Jusuf V od Granade | Umro u decembru 1462. | jul 1462. | 1462. | Nasridi | [[Datoteka: |80p|]] |
|
Said od Granade | Umro 1465. | decembar 1462. | 1464. | Nasridi | [[Datoteka: |80p|]] |
|
Abu el-Hasan Ali
arap. أبو الحسن علي بن سعد
|
Umro 1485. | 1464. | 1482. | Nasridi | [[Datoteka: |80p|]] |
|
Muhamed XII od Granade
arap. أبو عبد الله محمد الثاني عشر
|
1459 — oko 1530. (oko 71 godinu) | 1482. | 1483. | Nasridi | [[Datoteka:El rey chico de Granada.jpg |80p|]] |
|
Abu el-Hasan Ali | Umro 1485. | 1483. | 1485. | Nasridi | [[Datoteka: |80p|]] |
|
Muhamed XIII od Granade
arap. أبو عبد الله محمد الزغل
|
oko 1444 — oko 1494. (oko 50 godina) | 1485. | 1487. | Nasridi | [[Datoteka: |80p|]] |
|
Muhamed XII od Granade | 1459 — oko 1530. (oko 71 godinu) | 1487. | 1492. | Nasridi |
Izvori uredi
- ^ a b v g Sidni Pejnter, Istorija Srednjeg veka 284-1500, Clio. str. 227.
- ^ a b v A. D. Udaljcov, J. A. Kosminski i O. L. Vajnštajn — Istorija srednjeg veka II, Beograd (1950). str. 310.
- ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj o p r s t ć u f h c č dž š aa ab av ag ad ađ ae až az ai Encyclopaedia Britannica
- ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj o p r s t ć u f h c č dž š aa ab av ag ad ađ ae až az ai Encyclopaedia Britannica
- ^ a b v A. D. Udaljcov, J. A. Kosminski i O. L. Vajnštajn — Istorija srednjeg veka II, Beograd (1950). str. 315–316.
Literatura uredi
- Pejnter, Sidni (1997). Istorija srednjeg veka (284-1500). Beograd: Clio.
- Udaljcov, A. D.; Kosminski, J. A.; Vajnštajn, O. L. (1950). Istorija srednjeg veka II. Beograd.
- Encyclopaedia Britannica
- Encyclopaedia Britannica