Građanske slobode

грађанска права и слободе која обезбеђују појединачна специфична права

Građanske slobode obuhvataju osnovna prava zagarantovana svakom građaninu (pravo na život, samoodbranu, pravedno suđenje, ličnu imovinu, slobodu govora, vere i okupljanja). Najčešće su definisane i zaštićene ustavom i predstavljaju branu od samovolje vlasti. Mogu se suspendovati tokom vanrednog stanja ili rata. Danas se diskutuje da li osnovne građanske slobode treba da uključe reproduktivna prava, pravo na brak homoseksualaca i pravo na posedovanje male količine narkotika za ličnu upotrebu.[1]

Pregled uredi

 
Slomljena sloboda: Arheološki muzej Istanbula

Mnoge savremene nacije imaju ustav, povelju o pravima ili slične ustavne dokumente koji nabrajaju i nastoje da garantuju građanske slobode. Druge nacije su donele slične zakone putem raznih pravnih sredstava, uključujući potpisivanje i ratifikaciju ili na drugi način davanje na snagu ključnih konvencija kao što su Evropska konvencija o ljudskim pravima i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima. Postojanje nekih zatraženih građanskih sloboda je predmet spora, kao i obim većine građanskih prava. Kontroverzni primeri uključuju imovinska prava, reproduktivna prava i građanski brak. U autoritarnim režimima u kojima vladina cenzura ometa percipirane građanske slobode, neki zagovornici građanskih sloboda zalažu se za upotrebu alata za anonimnost kako bi se omogućila sloboda govora, privatnost i anonimnost.[2] Stepen u kome su se demokratije uključile treba da uzme u obzir uticaj terorizma.[3] Pitanje je da li postojanje zločina bez žrtava krši građanske slobode. Drugo pitanje za debatu je suspenzija ili izmena određenih građanskih sloboda u vreme rata ili vanrednog stanja, uključujući da li i u kojoj meri to treba da se desi.

Formalni koncept građanskih sloboda često datira iz Magna Karte, engleske pravne povelje dogovorene 1215. godine koja je zauzvrat bila zasnovana na već postojećim dokumentima, naime Povelji sloboda.[4]

Azija uredi

Kina uredi

Ustav Narodne Republike Kine (koji se odnosi samo na kontinentalnu Kinu, ne i na Hongkong, Makao i Tajvan), posebno njegova osnovna prava i dužnosti građana, tvrdi da štiti mnoge građanske slobode. Tajvan, koji je odvojen od kontinentalne Kine, ima svoj Ustav.

Iako ustav iz 1982. garantuje građanske slobode,[5] kineska vlada obično koristi klauzule o „subverziji državne vlasti“ i „zaštiti državnih tajni“ u svom zakonskom sistemu da zatvori one koji kritikuju Komunističku partiju Kine (KPK) i državne vođe.[6]

Indija uredi

 
Ogromni skupovi poput ovog u Kalkuti su uobičajeni u Indiji.

Osnovna prava — sadržana u trećem delu ustava — garantuju slobode tako da svi Indijci mogu da žive u miru kao građani Indije. Šest osnovnih prava su pravo na jednakost, pravo na slobodu, pravo protiv eksploatacije, pravo na slobodu veroispovesti, kulturna i obrazovna prava i pravo na ustavne pravne lekove.[7]

Svi ljudi, bez obzira na rasu, veru, kastu ili pol, imaju pravo da se obrate Višim sudovima ili Vrhovnom sudu radi sprovođenja svojih osnovnih prava. Nije neophodno da oštećeni to mora učiniti. U javnom interesu svako može u njihovo ime pokrenuti sudski spor. Ovo je poznato kao „parnica od javnog interesa”.[8] Sudije Višeg i Vrhovnog suda takođe mogu samostalno da deluju na osnovu medijskih izveštaja.

Osnovna prava ističu jednakost garantujući svim građanima pristup i korišćenje javnih institucija i zaštite, bez obzira na njihovo poreklo. Prava na život i ličnu slobodu važe za osobe bilo koje nacionalnosti, dok se druga, kao što je sloboda govora i izražavanja, primenjuju samo na državljane Indije (uključujući nerezidentne državljane Indije).[9] Pravo na jednakost u pitanjima javnog zapošljavanja ne može se dati prekomorskim državljanima Indije.[10]

Osnovna prava prvenstveno štite pojedince od bilo kakvih proizvoljnih postupaka države, ali neka prava se mogu sprovesti i protiv privatnih lica.[11] Na primer, ustav ukida nedodirljivost i zabranjuje begar. Ove odredbe deluju kao provera kako državnog delovanja, tako i postupaka privatnih lica. Osnovna prava nisu apsolutna i podležu razumnim ograničenjima koja su neophodna za zaštitu nacionalnog interesa. U slučaju Kesavananda Barati protiv države Kerala, Vrhovni sud je odlučio da se sve odredbe ustava, uključujući osnovna prava, mogu izmeniti.[12]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Delovi članka su preuzeti iz knjige Ivana Vidanovića „Rečnik socijalnog rada“, uz odobrenje autora.
  2. ^ Ghappour, Ahmed (2017-09-01). „Data Collection and the Regulatory State”. Connecticut Law Review. 49 (5): 1733. 
  3. ^ Hunter, Lance Y. (2015-09-18). „Terrorism, Civil Liberties, and Political Rights: A Cross-National Analysis”. Studies in Conflict & Terrorism (na jeziku: engleski). 39 (2): 165—193. ISSN 1057-610X. S2CID 110482777. doi:10.1080/1057610x.2015.1084165. 
  4. ^ Hugh Starkey, Professor of Citizenship and Human Rights Education at UCL Institute of Education, London. „Magna Carta and Human rights legislation”. British Library. Arhivirano iz originala 22. 11. 2016. g. Pristupljeno 22. 11. 2016. 
  5. ^ „CONSTITUTION OF THE PEOPLE'S REPUBLIC OF CHINA”. Pristupljeno 5. 3. 2015. 
  6. ^ „China jails rights activist outspoken on Tibet”. Reuters. 3. 4. 2008. 
  7. ^ Constitution of India-Part III Fundamental Rights.
  8. ^ Bodhisattwa Gautam vs. Subhra Chakraborty; 1995 ICHRL 69”. [World Legal Information Institute]. Pristupljeno 2006-05-25.  This was the case where public interest litigation was introduced (date of ruling 15 December 1995).
  9. ^ Tayal, B.B. & Jacob, A. (2005), Indian History, World Developments and Civics, p. A-25
  10. ^ Citizenship (Amendment) Bill, 2003 (PDF). Rajya Sabha. str. 5. Arhivirano iz originala (PDF) 2006-04-25. g. Pristupljeno 2006-05-25. 
  11. ^ Bodhisattwa Gautam vs. Subhra Chakraborty; 1995 ICHRL 69”. [World Legal Information Institute]. Pristupljeno 2006-05-25.  This was the case where Fundamental Rights were enforced against private individuals (date of ruling 15 December 1995).
  12. ^ Kesavananda Bharati vs. state of Kerala; AIR 1973 S.C. 1461, (1973) 4 SCC 225 – In what became famously known as the "Fundamental Rights case", the Supreme Court decided that the basic structure of the constitution was unamendable.

Literatura uredi

  • Dershowitz, Alan. "Preserving Civil Liberties." Arhivirano na sajtu Wayback Machine (10. јул 2009) Reflections on the Fractured Landscape, spec. sec. of Chronicle of Higher Education, Chronicle Review, September 28, 2001. Accessed August 11, 2006.
  • Smith, Jean Edward, and Herbert M. Levine. Civil Liberties and Civil Rights Debated. Englewood Cliffs, NJ: Prentice Hall, 1988.
  • "Country Cousins", The Economist, 8 April 2000.
  • "Dalai Lama honours Tintin and Tutu", BBC News, 2 June 2006.
  • "From politics to health policies: why they're in trouble", The Star, 6 February 2007.
  • "Online encyclopedia Wikipedia founder raps firms aiding China censorship", Associated Press Financial Wire, 8 March 2007.
  • "Profile: The Dalai Lama", BBC News, 25 April 2006.
  • "Tutu calls on China to 'do the right thing' in Tibet", International Campaign for Tibet, 1 June 2006.
  • United States Congressional Serial Set, United States Government Printing Office, 1993.
  • "What do we expect the United Kingdom to do?", Tibet Vigil UK, June 2002. Retrieved 25 June 2006.
  • Au Loong-yu, Nan Shan, Zhang Ping. Women Migrant Workers under the Chinese Social Apartheid, Committee for Asian Women, May 2007.
  • Chan, Anita. China's Workers Under Assault: The Exploitation of Labor in a Globalizing Economy, M.E. Sharpe, 2001. ISBN 0-7656-0357-8
  • Chan, Anita & Senser, Robert A. "China's Troubled Workers", Foreign Affairs, March / April 1997.
  • Ching, Frank. China: The Truth About Its Human Rights Record, Rider Books, 2008. ISBN 978-1-84604-138-9
  • Elliott, Mark C. The Manchu Way: The 8 Banners and Ethnic Identity in Late Imperial China, Stanford University Press, 2001. ISBN 0-8047-3606-5
  • Goble, Paul. "China: Analysis From Washington – A Breakthrough For Tibet", World Tibet Network News, Canada Tibet Committee, 31 August 2001.
  • Laquian, Aprodicio A. Beyond Metropolis: The Planning and Governance of Asia's Mega-Urban Regions, Johns Hopkins University Press, 2005. ISBN 0-8018-8176-5
  • Lasater, Martin L. & Conboy, Kenneth J. "Why the World Is Watching Beijing's Treatment of Tibet", The Heritage Foundation, 9 October 1987.
  • Luard, Tim. "China rethinks peasant 'apartheid'", BBC News, 10 November 2005.
  • Macleod, Calum. "China reviews 'apartheid' for 900 m peasants", The Independent, 10 June 2001.
  • Neville-Hadley, Peter. Frommer's China, Frommers.com, 2003. ISBN 0-7645-6755-1
  • Robinson, Thomas W. & Shambaugh, David L. Chinese Foreign Policy: Theory and Practice, Oxford University Press. ISBN 0-19-829016-0
  • Rosenthal, A.M. "China's 'Apartheid' Taiwan Policy." The New York Times, 4 December 1995.
  • Snow, Phillip. "Third World Report: 'Chinese apartheid' threatens links with Africa", The Guardian, 20 January 1989.
  • von Senger, Harro. "Chinese culture and human rights" (online available: pdf). In: Wolfgang Schmale (Hrsg.): "Human rights and cultural diversity: Europe, Arabic-Islamic world, Africa, China". Goldbach: Keip, 1993, pp. 281–333
  • Waddington, Jeremy. Globalization and Patterns of Labour Resistance, Routledge, 1999. ISBN 0-7201-2369-0
  • Whitehouse, David. "Chinese workers and peasants in three phases of accumulation", Paper delivered at the Colloquium on Economy, Society and Nature, sponsored by the Centre for Civil Society at the University of KwaZulu-Natal, 2 March 2006. Retrieved 1 August 2007.
  • Wildasin, David E. "Factor mobility, risk, inequality, and redistribution" in David Pines, Efraim Sadka, Itzhak Zilcha, Topics in Public Economics: Theoretical and Applied Analysis, Cambridge University Press, 1998. ISBN 0-521-56136-1
  • Yao, Shunli. "China's WTO Revolution", Project Syndicate, June 2002
  • Cheng, Lucie, Rossett, Arthur and Woo, Lucie, East Asian Law: Universal Norms and Local Cultures, RoutledgeCurzon, 2003, ISBN 0-415-29735-4
  • Edwards, Catherine, China's Abuses Ignored for Profit, Insight on the News, Vol. 15, 20 December 1999.
  • Foot, Rosemary (2000). Rights beyond Borders: The Global Community and the Struggle over Human Rights in China. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-829776-5. 
  • Jones, Carol A. G. (1994). „Capitalism, Globalization and Rule of Law: An Alternative Trajectory of Legal Change in China”. Social & Legal Studies. 3 (2): 195—220. S2CID 143746379. doi:10.1177/096466399400300201. 
  • Klotz, Audie (1995). Norms in International Relations: The Struggle against Apartheid. Cornell University Press. ISBN 978-0-8014-3106-7. 
  • Knight, J.; Song, L. (1999). The Rural-Urban Divide: Economic Disparities and Interactions in China. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-829330-9. 
  • Martin, Matthew D., III (2007). „The Dysfunctional Progeny of Eugenics: Autonomy Gone AWOL”. Cardozo Journal of International Law. 15 (2): 371—421. ISSN 1069-3181. 
  • Seymour, James (1984). „Human Rights in Chinese Foreign Relations”. Ур.: Kim, Samuel S. China and the World: Chinese Foreign Policy Faces the New Millennium. Westview Press. ISBN 978-0-8133-3414-1. 
  • Sitaraman, Srini, Explaining China's Continued Resistance Towards Human Rights Norms: A Historical Legal Analysis, ACDIS Occasional Paper, Program in Arms Control, Disarmament, and International Security, University of Illinois, June 2008.
  • Svensson, Marina, The Chinese Debate on Asian Values and Human Rights: Some Reflections on Relativism, Nationalism and Orientalism, in Brun, Ole. Human Rights and Asian Values: Contesting National Identities and Cultural Representations in Asia, Ole Bruun, Michael Jacobsen; Curzon, 2000, ISBN 0-7007-1212-7
  • Wang, Fei-Ling, Organizing through Division and Exclusion: China's Hukou System, Stanford University Press, 2005, ISBN 0-8047-5039-4
  • Zweig, David, Freeing China's Farmers: Rural Restructuring in the Reform Era, M. E. Sharpe, 1997, ISBN 1-56324-838-7
  • The silent majority; China. (Life in a Chinese village), The Economist, April 2005
  • China's Geography: Globalization and the Dynamics of Political, Economic, and Social Change
  • Anwar Rahman. Sinicization Beyond the Great Wall: China's Xinjiang Uighur Autonomous Region

Spoljašnje veze uredi