Grigorij Skovoroda
Grigorij Savič Skovoroda (ukr. Григо́рій Са́вич Сковорода́, rus. Григо́рий Са́ввич Сковорода́; Černuhi, 3. decembar 1722 — Ivanovka, 9. novembar 1794) bio je ukrajinski i ruski filozof, pesnik, profesor i kompozitor. Skorovoda je bio kozak na teritoriji današnje Ukrajine koji je živeo u Ruskom carstvu i dao značajan doprinos ruskoj filozofiji i kulturi.[1][2][3] Živeo je i radio u Slobodskoj Ukrajini, koja danas delom pripada Rusiji, a delom Ukrajini. Skovoroda je bio toliko važan za rusku kulturu i razvor ruske filozofske misli da ga nazivaju i “Ruskim Sokratom”.[4]
| Grigorij Skovoroda | |
|---|---|
 | |
| Lični podaci | |
| Puno ime | Grigorij Savič Skovoroda |
| Datum rođenja | 3. decembar 1722. |
| Mesto rođenja | Černuhi, Ruska Imperija (danas Ukrajina) |
| Datum smrti | 9. novembar 1794. (71 god.) |
| Mesto smrti | Ivanovka, Ruska Imperija |
Govorio je nekoliko jezika: ruski, ukrajinski, latinski, grčki i crkvenoslovenski.[5]
Skovoroda je stekao obrazovanje na Mogila Akademiji u Kijevu. Progonjen svetovnim i duhovnim silama, Skovoroda je vodio život kao putujući mislilac-prosjak. U svojim traktatima i dijalozima obrađivao je biblijske probleme kojim su se bavili Platon i stoici. Prva njegova knjiga izdata je posle njegove smrti, 1798, u Sankt Peterburgu. Kompletni radovi Skovorode objavljeni su prvi put u istom gradu 1861. Pre ovog izdanja, mnogi od njegovih radova postojali su samo u rukopisima.
Biografija uredi
Skovoroda je rođen u ukrajinskoj kozačkoj porodici u selu Černuhi, 1722. godine. Studirao je na Mogila Akademiji u Kijevu (1734–1741, 1744–1745, 1751–1753), ali nije diplomirao. 1741, sa 19 godina, odveo ga je stric, Ignjatij Poltacev, iz Kijeva da bi pevao u carskom horu u Sankt Peterburgu i Moskvi. U Kijev se vratio 1744. Period između 1745. i 1750. proveo je u Kraljevini Mađarskoj i smatra se da je za to vreme putovao Evropom. 1750. se vratio u Kijev. Te (1750) i sledeće godine predavao je poetiku u Perejaslavu. Većinu perioda 1753-1759 Skorovoda je bio učitelj u jednoj spahijskoj porodici u selu Kavraj. Sledećih deset godina, sa prekidima, predavao je predmete kao što su poezija, sintaksa, grčki jezik i etika na Harkovskom kolegijumu. Nakon napada na njegov čas 1769. odlučio je da napusti taj posao.
Skovoroda je poznat kao kompozitor liturgijske muzike, kao i po brojnim pesmama sa svojim tekstovima. Od ovih pesama, nekoliko njih prešlo je u ukrajinske narodne pesme. Mnoge od njegovih filozofskih pesama, poznatih kao “Skovorodski psalmi” su se često našli na repertoaru putujućih slepih narodnih muzičara poznatih kao kobzari. Oni su opisani kao vešti svirači flaute, torbana i kobze.
Poslednje četvrtine svog života Skovoroda je putovao peške Slobodskom Ukrajinom, stajući sa raznim prijateljima, i bogatim i siromašnim, pri tom se trudeći da ne ostane predugo na jednom istom mestu.
Poslednji period života bilo je vreme njegovih velikih filozofskih dela. U ovom periodu, ali i ranije, pisao je poeziju i pisma na crkvenoslovenskom, grčkom i latinskom jeziku i preveo veliki broj dela sa latinskog na ruski.
Jezik uredi
Postoji mnogo rasprava o jeziku koji je Skovoroda koristio pri pisanju svojih dela. On je koristio oblik pisanog ukrajinskog jezika koji se malo razlikovao od narodnog ukrajinskog. To je posledica činjenice da je on studirao u verskim institucijama koje su se u velikoj meri oslanjale na razne oblike crkvenoslovenskog jezika. Ipak, osnov njegovog maternjeg jezika bio je ukrajinski.[6]
Pored ukrajinskog, Skovoroda je govorio i grčki, latinski, nemački i hebrejski. Nakon analize Skorovodine poezije od ne-ukrajinskih elemenata od strane slovenskog lingviste Jurija Ševelova zaključeno je da je rečnik Skovorode sadržao 7,8% ruskog, 7.7% ne-slovenskog i 27,6% crkvenoslovenskog rečnika, kao i to da je varijanta crkvenoslovenskog jezika koju je on koristio je ista kao i u Sabornoj Bibliji iz 1751.[6] Skovorodina proza, međutim, sadrži više ne-ukrajinskih elemenata: 36.7% crkvenoslovenskog, 4.7% drugih neslovenskih evropskih jezika i 9,7% ruskog.[6]
Nakon dublje analize Skovorodinog jezika, Ševelov je došao do zaključka da učestalost crkvenoslovenskih i pojave ruskih reči odražavaju krug ljudi sa kojima je Skovoroda bio u vezi i od kojih je materijalno zavisio, a ne od seljaka i seljačkog jezika koji je znao i govorio.[6]
Ševelov je zaključio:
Ukratko, jezik Skovorode, minus njegove biblijske i crkvene, političke i lične osobenosti, je, u svojoj osnovi, varijanta standardnog ruskog jezika koju koriste obrazovani ljudi.
Priznanja uredi
15. septembra 2006. godine Skovorodin portret postavljen je na najveću novčanicu u opticaju u Ukrajini, na 500 grivni.
Grigorij Skovoroda filozofski institut, osnovan 1946 posluje, pod okriljem Nacionalne akademije nauka Ukrajine.[7]
Reference uredi
- ^ „ru:Losev A. G. S. Skovoroda v istorii russkoй kulьturы” (na jeziku: ruski). Gumer.info. Pristupljeno 2. 5. 2011.
- ^ (jezik: ruski) Article in the online encyclopedia Krugosvet
- ^ „ru:SKOVORODA, GRIGORIЙ SAVVIČ / (1722–1794), russkiй i ukrainskiй filosof, poэt, pedagog. Rodilsя” (na jeziku: ruski). Diclib.com. Pristupljeno 2. 5. 2011.
- ^ (jezik: ruski) I. I. Kalьnoй, Ю. A. Sandulov. Filosofiя dlя aspirantov. Ot filosofii srodnosti do filosofii obщego dela, ot monologa k dialogu Arhivirano na sajtu Wayback Machine (26. јун 2015)
- ^ ″It was a peculiar Russian that grew up on the Ukrainian substrat″. Shevelyov G. Skovoroda’s Language and Style // Hryhorij Savyč Skovoroda. An Anthology of Critical Articles. Edmonton — Toronto 1994. P. 129.; ″In Summary, the language of Skovoroda, minus its many biblical and ecclesiastical, political and personal features is, in its foundation, the Slobozhanshchina variety of standart Russian as used by the educated″. Shevelyov G. Skovoroda’s Language and Style // Hryhorij Savyč Skovoroda. An Anthology of Critical Articles. Edmonton — Toronto 1994. P. 131.
- ^ а б в г George Y. Shevelov. Skovoroda's Language and Style. In book: Richard H. Marshall; Thomas E. Bird, ур. (1994). Hryhorij Savyč Skovoroda: An Anthology of Critical Articles. Canadian Institute of Ukrainian Studies. Toronto: CIUS Press. стр. 131. ISBN 978-1-895571-03-5. Приступљено 13. 01. 2014.
- ^ (језик: украјински) "About the Institute." Hryhoriy Skovoroda Institute of Philosophy at NASU. URL accessed 19 October 2006 Архивирано на сајту Wayback Machine (31. mart 2015)
