Grošničko jezero
Grošničko jezero ili Vodojaža je veštačko jezero na reci Grošnici, desnoj pritoci Lepenice. Nalazi se oko 6 kilometara južno od Kragujevca.[1] Građeno je u periodu 1931—1938. godine, kao najveće veštačko jezero na Balkanu,[2] kao akumulacija za vodosnabdevanje Kragujevca. Jezero je napunjeno vodom početkom maja 1937. a vodovod je proradio nešto kasnije.[3] Najstarije je i najpoznatije veštačko jezero u Šumadiji.[4]
Sistem za vodosnabdevanje Grošnica odgovara prvoj i drugoj kategoriji vode, koja se lako dovodi do kvaliteta vode za piće. Voda iz ovog sistema je visokog kvaliteta, mali su troškovi njenog transporta jer gravitacijom dolazi do korisnika, ali nedostatak je mala zapremina akumulacije.[5] Zapremina jezera iznosi 3,21 km3 i direktno zavisi od hidrometeoroloških uslova.[6]
Istorija
urediGrošničko jezero, poznatije pod imenom Vodojaža, napravljeno je za potrebe vodosnabdevanja Kragujevca vodom. Bilo je prvo te vrste i jedinstveno vodoizvorište u Kraljevini Jugoslaviji, građeno je od 1932. godine, a napunjeno i pušteno u rad 1938. Pošto je opština Kragujevac siromašna vodom, odlučeno je da se podigne veštačko jezero na Grošničkoj reci, pa otuda i naziv Grošničko jezero. Drugi naziv jezera, Vodojaža, složenica nastala od imenice voda i glagola zajaziti ili pregraditi rečni tok.
Danas je za vodosnabdevanje Kragujevca najznačajnija akumulacija Gružansko jezero i iz nje grad zadovoljava 70% svojih potreba, pa je Vodojaža izgubila na značaju.[7]
Brana
urediBrana je visoka 34 metra, a temelj je dubok 16 metara. Nekoliko puta je nadziđivana. Godine 1957. brana je nadzidana za 5,5 metara, a kasnije je ova akumulacija povezana sa akumulacijom na Dulenskoj reci (Dulenka) iz koje se prebacuje voda u Grošničko jezero. Međutim, Kragujevac se brzo razvijao i potrošnja vode se povećavala. Zato je 1962. brana ponovo nadzidana, ukupno 7,3 metara na početnu visinu.[7] Smatralo se da će se tako rešiti problem snabdevanja grada vodom u narednih 10 do 15 godina, ali se to ispostavilo kao netačno i to je jedan od razloga zašto danas Grad Kragujevac ima toliko jezera.
- Brana na Grošničkom jezeru
Sanitarna zaštita i turistički potencijal
urediGrošničko jezero nastalo kao akumulacija za vodosnabdevanje Kragujevca u vreme kada je grad imao oko 60.000 stanovnika. Izgradnjom većeg Gružanskog jezera izgubilo je prvobitnu namenu, ali njime i dalje gazduje JKP „Vodovod i kanalizacija“ Kragujevac, pa je i dalje je dobro čuvano od nesportskog ribarenja. Celo jezero je u I zoni sanitarne zaštite, zbog čega je na njemu zabranjeno kupanje i kampovanje. Sliv akumulacije Grošnica je najvećim delom pošumljen, sa izvedenim antierozionim objektima. Retko je naseljen. U slivnom području akumulacije ne postoje industrijski objekti,[8] ni drugi zagađivači koji bi uticali na kvalitet vode.[6] U cilju sanitarne zaštite, desna obala akumulacije je ograđena. JKP „Vodovod i kanalizacija“ takođe vodi računa i o stabilnosti brane.[7]
Jezero se nalazi na oko 400 metara nadmorske visine pa čak i tokom letnjih meseci ne privlači veliki broj posetilaca, za razliku od većeg Gružanskog. Voda jezera je hladna s obzirom da je dubina jezera i do 40 metara. Sportski ribolov je dozvoljen, a peca se šaran, babuška, klen, som, štuka, smuđ i grgeč.[9] Uzvodno od Vodojaže, u dolini Grošničke reke, nalazi se mala oaza prirode Trešnjevak.[1]
Vidi još
urediReference
uredi- ^ a b „Grošničko jezero - Vodojaža kod Kragujevca”. Penzin. 2013-12-17. Pristupljeno 2024-03-25.
- ^ "Vreme", 9. maj 1937, str. 7. digitalna.nb.rs
- ^ "Politika", 9. maj 1937
- ^ Dimitrovski 2013, str. 44
- ^ Dimitrovski 2013, str. 53
- ^ a b Milanović 2007, str. 109
- ^ a b v Jovanović, Miroslav (29. 12. 2022). „STABILNOST BRANA NA GROŠNIČKOM I GRUŽANSKOM JEZERU Izdržale bi i jake zemljotrese”. kragujevacke.rs. Arhivirano iz originala 25. 03. 2024. g. Pristupljeno 2024-03-25.
- ^ PROCENA RIZIKA OD KATASTROFA. Kragujevac: REPUBLIKA SRBIJA, GRAD KRAGUJEVAC. 2023. str. 10.
- ^ „Fishing Grošničko Jezero”. Fishsurfing. Pristupljeno 2024-03-25.
Literatura
uredi- Mala enciklopedija Prosveta (3 izd.). Beograd: Prosveta. 1985. ISBN 978-86-07-00001-2.
- Marković, Jovan Đ. (1990). Enciklopedijski geografski leksikon Jugoslavije. Sarajevo: Svjetlost. ISBN 978-86-01-02651-3.
- Dimitrovski, Darko (2013). TURIZAM ŠUMADIJSKOG OKRUGA U KONTEKSTU ODRŽIVOG RAZVOJA - doktorska disertacija (PDF). Beograd: UNIVERZITET U BEOGRADU, GEOGRAFSKI FAKULTET.
- Milanović, Ana (2007). Hidrogeografska studija reke Lepenice (PDF). Beograd: Geografski institut "Jovan Cvijić" ; SANU. ISBN 978-86-80029-38-2.