Gruzinska pravoslavna crkva, zvanično Gruzinska apostolska autokefalna pravoslavna crkva (gruz. საქართველოს სამოციქულო ავტოკეფალური მართლმადიდებელი ეკლესია), autokefalna je pomjesna pravoslavna crkva. U diptisima slovenskih pomjesnih crkava nalazi se na šestom mjestu, a na devetom u diptisima drevnih istočnih patrijaršija.[9][10][11] Jedna je od najstarijih hrišćanskih crkava na svijetu.[12][2][13][14]

Gruzinska apostolska autokefalna pravoslavna crkva
საქართველოს სამოციქულო ავტოკეფალური მართლმადიდებელი ეკლესია  (gruzinski)
Zastava
Grb
Osnovni podaci
OsnivačiBogorodica;
apostoli: Andrej Prvozvani, Simon Kananit, Matej Jevanđelista;
ravnoapostolni: Sveta Nina, car Mirijan III, carica Nana[1][2]
Osnivanje5. vijek[3]
Kirijarhalna crkvaAntiohijska patrijaršija
Autokefalnost5—11. vijeka od Antiohijske crkve;[4]
obnovljena 1917.od Ruske crkve (samoproglašena)
Kanonsko priznanje1943. — priznanje Ruske crkve
1990. — priznanje Carigradske patrijaršije
Predstojateljkatolikos-patrijarh sve Gruzije, arhiepiskop mchetski i tbiliski Ilija II
SjedišteMcheta, Tbilisi[5]
RezidencijaTbilisi[6]
Kanonska jurisdikcijaGruzija (uključujući Abhaziju[a] i Južnu Osetiju[b]) i Jermenija[v]
DijasporaZapadnoevropska, Istočnoevropska, Australijska, Velikobritanska i Irska, Sjevernoamerička i kanadska i Južnoamerička.
Jezik bogosluženjagruzinski
Kalendarjulijanski[7]
Zvanični veb-sajt
Statistika
Arhijereja47
Eparhija45
Manastira170
Hramova550
Vjernikaoko 3 miliona[8]

Prema Ustavu GPC iz 1995,[15] jurisdikcija GPC se proteže na cjelokupnu teritoriju Gruzije, ukljujući (nominalno[16]) teritorije djelimično priznate Abhazije[a] i Južne Osetije,[b] pravoslavne hrišćane koji žive u Jermeniji,[v] kao i pravoslavne Gruzine koji žive izvan Gruzije i nisu pod jurisdikcijom druge pomjesne pravoslavne crkve ili koji žele da budu pod jurisdikcijom GPC.[17]

Prema predanju, Iberija je apostolski žreb Bogorodice.[1][18] Trudom Svete ravnoapostolne Nine, koja je krstila Iberiju, hrišćanstvo je 337. postalo državna religija Gruzije. Crkvena organizacija bila je u okviru Antiohijske crkve.[19]

Istorija sticanja autokefalnosti Gruzinske crkve nije jasna. Određeni stepen nezavisnosti (neformalne autonomije) dobijen je pod iberskim carem Vahtangom I Gorgasalom krajem 5. vijeka.[4][20] Na osnovu posrednih dokaza, Jovan Okropiri (980—1001) naziva se prvim katolikosom-patrijarhom ujedinjene GPC.[4] Od početka 19. vijeka, usljed ulaska teritorije današnje Gruzije u sastav Ruske Imperije, Gruzinska crkva je postala dio Ruske crkve u vidu Gruzinskog egzarhata do 1917, kada je bez prethodnog dogovora vraćena autokefalnost. Autokefalnost Gruzinske crkve priznala je Moskovska patrijaršija 1943, a Carigradska patrijaršija 3. marta 1990. godine.[21][22]

Član 8. ustava Gruzije glasi: „Država, uz slobodu uvjerenja i vjeroispovijesti, priznaje posebnu ulogu Gruzinske apostolske autokefalne pravoslavne crkve u istoriji Gruzije i njenu nezavisnost od države.”

Istorija uredi

Kada su apostoli krenuli da šire jevanđelje u rejon Kavkaza, pošao je i apostol Andrej. U te krajeve je navodno otišao i Simon od Kanana i apostol Matija. Prvu eparhiju u tim krajevima je podigao sam apostol Matija, u gradu Atskurija. Najstarija crkva je podignuta u 3. vijeku u selu Nastakisi. Od godine 303, Sveta Nina propovedala je jevanđelje u Gruzijskom carstvu (istočni deo) i za njeno vrijeme (327) hrišćanstvo je preuzeto kao državna religija, za vladavine Mirijana III i kraljice Nane. Zapadni deo Gruzije je tada bio ispod Rimskog carstva, koji je hrišćanstvo jedno vreme progonio, zato je hrišćanstvo došlo kasnije, zvanično 523. godine, pod carem Egrisijem. Kao patrona države odabrali su Svetog Đurđa.

Vidi još uredi

Napomene uredi

Reference uredi

  1. ^ a b „Istoriя Gruzinskoй Pravoslavnoй Cerkvi / Pomestnыe Cerkvi // proekt portala Pravoslavie.Ru”. www.pravoslavie.ru (na jeziku: ruski). 11. 6. 2001. Pristupljeno 3. 1. 2022. 
  2. ^ a b „Gruzinskaя Pravoslavnaя Cerkovь: neoficialьnый saйt”. georgiaorthodoxy.info (na jeziku: ruski). Arhivirano iz originala 15. 9. 2015. g. Pristupljeno 3. 1. 2022. 
  3. ^ „GRUZINSKAЯ PRAVOSLAVNAЯ CERKOVЬ. ČASTЬ I”. www.pravenc.ru (na jeziku: ruski). Pristupljeno 3. 1. 2022. 
  4. ^ a b v „GRUZINSKAЯ PRAVOSLAVNAЯ CERKOVЬ. ČASTЬ I”. www.pravenc.ru. Pristupljeno 3. 1. 2022. 
  5. ^ „Gruzinskaя Pravoslavnaя Cerkovь / Organizacii / Patriarhiя.ru”. Patriarhiя.ru (na jeziku: ruski). Pristupljeno 3. 1. 2022. 
  6. ^ „Iliя II, Svяteйšiй i Blaženneйšiй Katolikos-Patriarh vseя Gruzii (Gudušauri-Šiolašvili Irakliй Georgievič) / Personalii / Patriarhiя.ru”. Patriarhiя.ru (na jeziku: ruski). Pristupljeno 3. 1. 2022. 
  7. ^ Hulap, V. F. „Reforma kalendarя i pashalii: istoriя i sovremennostь”. www.liturgica.ru (na jeziku: ruski). Pristupljeno 3. 1. 2022. 
  8. ^ Korыtko, Oleg; Vasečko, Valentin (2018). Istoriя religiй (na jeziku: ruski). Litres. str. 244. ISBN 978-5-04-118995-2. Pristupljeno 3. 1. 2022. 
  9. ^ „Diptih”. bogoslov.ru (na jeziku: ruski). Pristupljeno 3. 1. 2022. 
  10. ^ „ADMINISTRATIVNOE USTROЙSTVO VSELENSKOЙ PRAVOSLAVNOЙ CERKVI”. www.pravenc.ru. Pristupljeno 3. 1. 2022. 
  11. ^ „Gruzinskaя Cerkovь dobivaetsя u Konstantinopolя podobaющego eй mesta v diptihah / Pomestnыe Cerkvi // proekt portala Pravoslavie.Ru”. www.pravoslavie.ru (na jeziku: ruski). 14. 5. 2003. 
  12. ^ Bessonov, M. N. (1990). Pravoslavie v naši dni (na jeziku: ruski). Izd-vo polit. lit-rы. str. 80. ISBN 978-5-250-00776-4. Pristupljeno 3. 1. 2022. 
  13. ^ „საქართველოს საპატრიარქო | Patriarchate of Georgia”. საქართველოს საპატრიარქო | Patriarchate Of Georgia (na jeziku: ke). Pristupljeno 4. 1. 2022. 
  14. ^ „Gruzinskaя Pravoslavnaя cerkovь”. bse.sci-lib.com (na jeziku: ruski). Pristupljeno 4. 1. 2022. 
  15. ^ „საეკლესიო სამართალი - საქართველოს ავტოკეფალური მართლმადიდებელი ეკლესიის მართვა-გამგეობის დებულება”. www.orthodoxy.ge (na jeziku: ke). Pristupljeno 3. 1. 2022. 
  16. ^ „Glava Abhazii prizval k mirnomu razrešeniю cerkovnogo konflikta v respublike”. NEWSru.com (na jeziku: ruski). 6. 4. 2016. Pristupljeno 3. 1. 2022. 
  17. ^ Skurat, Konstantin Efimovich (2005). Istoriя pomestnыh pravoslavnыh cerkveй: v dvuh častiah (na jeziku: ruski). Pristupljeno 3. 1. 2022. „V Gruzinskoй Cerkvi prinяto sčitatь, — svidetelьstvuet mitropolit Suhumo-Abhazskiй (nыne Katolikos-Patriarh) Iliя v svoem otvete ot 18 avgusta 1973 goda na pisьmo-zapros avtora dannogo truda, — čto юrisdikciя Gruzinskoй Cerkvi rasprostranяetsя ne tolьko na predelы Gruzii, no na vseh gruzin, gde bы oni ni proživali. Ukazaniem na эto nužno sčitatь prisutstvie v titule Pervosvяtitelя slova „Katolikos“. 
  18. ^ Glagoleva, Ol'ga Vâčeslavovna (2002). Velikie pravoslavnыe prazdniki (na jeziku: ruski). OLMA Media Grupp. ISBN 978-5-224-03388-1. Pristupljeno 3. 1. 2022. 
  19. ^ ROBERTSON, RONALЬD. „VOSTOČNЫE HRISTIANSKIE CERKVI: Cerkovno-istoričeskiй spravočnik”. krotov.info. Pristupljeno 3. 1. 2022. 
  20. ^ McGuckin, John Anthony (2010). The Encyclopedia of Eastern Orthodox Christianity (na jeziku: engleski). John Wiley & Sons. str. 272——273. ISBN 978-1-4443-9254-8. Pristupljeno 3. 1. 2022. 
  21. ^ „Ἐκκλησία τῆς Γεωργίας - Other Autocephalous Churches - The Ecumenical Patriarchate”. patriarchate.org (na jeziku: grčki). Arhivirano iz originala 2. 6. 2017. g. Pristupljeno 3. 1. 2022. 
  22. ^ „Pravoslavie. Tom 1: Pravoslavie v Evrope | Biblioteka | Pravoslavie.By”. pravoslavie.by (na jeziku: ruski). 19. 11. 2011. Arhivirano iz originala 04. 03. 2021. g. Pristupljeno 3. 1. 2022. 

Spoljašnje veze uredi