Guanin je jedna od četiri glavne nukleobaze koje se nalaze u nukleinskim kiselinama (DNK i RNK). Guanin je derivat purina, a u baznom paru pravi tri vodonične veze sa citozinom. Guanin se „gomila“ vertikalno sa ostalim nukleobazama pomoću aromatskih interakcija. Guanin je tautomer (vidi keto-enol tautomerizam). Nukleozid guanina je guanozin.

Guanin
Nazivi
IUPAC naziv
2-amino-1H-purin-6(9H)-on
Drugi nazivi
2-amino-6-hidroksipurin,
2-aminohipoksantin,
Guanin
Identifikacija
3D model (Jmol)
ChEBI
ChemSpider
DrugBank
ECHA InfoCard 100.000.727
KEGG[1]
RTECS MF8260000
UNII
  • InChI=1S/C5H5N5O/c6-5-9-3-2(4(11)10-5)7-1-8-3/h1H,(H4,6,7,8,9,10,11) DaY
    Ključ: UYTPUPDQBNUYGX-UHFFFAOYSA-N DaY
  • InChI=1/C5H5N5O/c6-5-9-3-2(4(11)10-5)7-1-8-3/h1H,(H4,6,7,8,9,10,11)
    Ključ: UYTPUPDQBNUYGX-UHFFFAOYAE
  • c1[nH]c2c(n1)c(=O)[nH]c(n2)N
Svojstva
C5H5N5O
Molarna masa 151,13 g/mol
Agregatno stanje Bela amorfna čvrsta materija
Gustina 2,200 g/cm³ (израчуната)
Tačka topljenja 360 °C (633.15 K) razlaže se
Tačka ključanja sublimira
nerastvoran.
Kiselost (pKa) 3,3 (amid), 9,2 (sekondarna), 12,3 (primarna)[2]
Opasnosti
Glavne opasnosti Iritant
NFPA 704
NFPA 704 four-colored diamondFlammability code 1: Must be pre-heated before ignition can occur. Flash point over 93 °C (200 °F). E.g., canola oilHealth code 1: Exposure would cause irritation but only minor residual injury. E.g., turpentineReactivity (yellow): no hazard codeSpecial hazards (white): no code
1
1
Tačka paljenja nije zapaljiv
Srodna jedinjenja
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25°C [77°F], 100 kPa).
DaY verifikuj (šta je DaYNeN ?)
Reference infokutije

Guanin je takođe ime bele amorfne supstance koja se nalazi u krljuštima određenih riba, izmetu određenih ptica i jetri i pankreasu sisara. U stvari, ime nukleinske baze je izvedeno iz termina 'guano' (ptičiji izmet), jer je guanin prvi put izolovan iz ptičijeg izmeta.

Reference uredi

  1. ^ Joanne Wixon; Douglas Kell (2000). „Website Review: The Kyoto Encyclopedia of Genes and Genomes — KEGG”. Yeast. 17 (1): 48—55. doi:10.1002/(SICI)1097-0061(200004)17:1<48::AID-YEA2>3.0.CO;2-H. 
  2. ^ Dawson, R.M.C., et al., Data for Biochemical Research, Oxford, Clarendon Press, 1959.

Spoljašnje veze uredi