G20 industrijski razvijenih zemalja
G20 (Grupa 20) je neformalni forum 19 država sa najrazvijenijim ekonomijama u svetu i Evropska unija. Ovaj forum radi na rešavanju velikih pitanja vezanih za globalnu ekonomiju, poput međunarodne finansijske stabilnosti, ublažavanja klimatskih promena i održivog razvoja.[3] Države G20 zajedno čine 90% svetskog BDP-a, 80% svetske trgovine i dve trećine populacije u svetu. U 2019. godini predsedavanje Grupom 20, po prvi put je preuzeo Japan, a japanski premijer Šinzo Abe je njen predsednik. Ova država je i organizator Samita G20 u Osaki u junu 2019. godine.[4]
Datum osnivanja | 26. septembar 1999. god. 2008. (šefovi država/šefovi vlada samiti) |
---|---|
Namena | Okupljanja sistemski važne industrijalizovane i ekonomije u razvoju radi rasprave o ključnim pitanjima u globalnoj ekonomiji.[1] |
Članovi | |
Predsednik | Narendra Modi (2022) |
Broj zaposlenih | Nema[2] |
Veb-sajt | G20.org |
G20 se sastoji od većine velikih svetskih ekonomija, uključujući industrijski razvijene zemlje i zemlje u razvoju. Grupa zajedno čini oko 90 odsto bruto svetskog proizvoda (GWP),[5] 75-80 odsto međunarodne trgovine,[A 1] dve trećine svetske populacije,[2] i otprilike polovine svetske površine zemljišta.
G20 je osnovan 1999. godine kao odgovor na nekoliko svetskih ekonomskih kriza. Od 2008. godine grupa se sastaje najmanje jednom godišnje, a na samitima učestvuju šefovi vlade ili države svakog člana, ministar finansija, ministar inostranih poslova i drugi visoki zvaničnici; EU predstavljaju Evropska komisija i Evropska centralna banka.[6][7][B 1] Druge zemlje, međunarodne organizacije i nevladine organizacije se pozivaju da prisustvuju samitima, neke na stalnoj osnovi.
Na samitu 2009. G20 je sebe proglasila primarnim mestom međunarodne ekonomske i finansijske saradnje.[8] Ugled grupe je porastao tokom naredne decenije, a analitičari je prepoznaju kao činioca sa značajnim globalnim uticajem;[9] ona je isto tako kritikovana zbog ograničenog članstva,[10] nedostatka ovlašćenja za sprovođenje,[11] i navodnog podrivanja postojećih međunarodnih institucija.[10] Samiti često bivaju praćeni protestima, posebno od strane grupa protiv globalizacije.[12][13]
Istorija uredi
Osnivanje uredi
G20 je najnovija u nizu inicijativa nakon Drugog svetskog rata usmerenih na međunarodnu koordinaciju ekonomske politike, koja uključuje institucije poput „Bretonvudskih blizanaca“, Međunarodnog monetarnog fonda i Svetske banke, i onoga što je sada Svetska trgovinska organizacija.[14]
G20 je nagovešten na samitu G7 u Kelnu u junu 1999. godine, a formalno je uspostavljen na sastanku ministara finansija G7 26. septembra 1999. sa inauguracionim sastankom od 15. do 16. decembra 1999. u Berlinu. Kanadski ministar finansija Pol Martin izabran je za prvog predsednika, a nemački ministar finansija Hans Ajkel bio je domaćin inauguracionog sastanka.[15]
U izveštaju Kolina I. Bradforda i Johanesa F. Lina sa Brukingsovog instituta iz 2004. godine navodi se da je grupa osnovana prvenstveno na inicijativu Ajkela, tadašnjeg predsednika G7.[16] Međutim, Bradford je kasnije opisao tadašnjeg ministra finansija Kanade (i budućeg premijera Kanade) Pola Martina kao „ključnog arhitekturu formiranja G-20 na nivou ministra finansija”, i kao osobu koji je kasnije „predložila da Zemlje G-20 pređu na samite na nivou lidera”.[17] Kanadski akademski i novinarski izvori takođe su identifikovali G20 kao projekat koji su pokrenuli Martin i tadašnji ministar finansija SAD Lari Samers.[18][19][20][21] Svi priznaju, međutim, da su Nemačka i Sjedinjene Države odigrale ključnu ulogu u ostvarivanju svoje vizije.
Martin i Samers osmislili su G20 kao odgovor na niz velikih kriza duga koje su se proširile na tržištima u razvoju krajem 1990-ih, počevši od krize meksičkog pezosa, a zatim je usledila finansijska kriza u Aziji 1997. godine, ruska finansijska kriza 1998. godine, i to je na kraju uticalo na Sjedinjene Države, najprominentnije u obliku kolapsa istaknutog hedž fonda Dugoročnog menadžmenta kapitala u jesen 1998.[18][19][20] To je ilustrovalo da u svetu koji se brzo globalizuje, G7, G8 i Bretonvudski sistem neće moći da obezbede finansijsku stabilnost, te su oni osmislili novu, širu stalnu grupu velikih svetskih ekonomija koja će dati glas i nove odgovornosti u pružanju iste.[18][20]
O članstvu u G20 odlučivali su Ajkelov zamenik Kajo Koh-Veser i Samersov zamenik Timoti Gajtner. Prema političkom ekonomisti Robertu Vejdu:
„Gajtner i Koh-Veser su revidirali spisak zemalja i izveli zaključak: Kanada unutra, Portugal napolje, Južna Afrika unutra, Nigerija i Egipat napolje i tako dalje; oni poslali su svoju listu drugim ministarstvima finansija G7; i poziv za prvom sastanak je poslat.”"[22]
Zemlje članice uredi
Članovi G20 zemalja su ministri finansija i guvernera nacionalnih banaka 19 zemalja i guvernera Evropske centralne banke:
Napomene uredi
- ^ If excluding EU intra-trade, 75 percent.
- ^ Summits were biannual in 2009 and 2010; since the November 2011 Cannes summit, G20 summits have been annual.
Reference uredi
- ^ "FAQ #5: What are the criteria for G-20 membership?" Arhivirano 16 februar 2009 na sajtu Wayback Machine. G20.org. Retrieved 21 February 2013.
- ^ a b „G20 Members”. G20.org. Arhivirano iz originala 3. 2. 2014. g. Pristupljeno 15. 1. 2014.
- ^ „G20 Finance Ministers Committed to Sustainable Development”. IPS News. 9. 9. 2015. Pristupljeno 4. 12. 2015.
- ^ „www.g20.org”. Arhivirano iz originala 25. 01. 2019. g. Pristupljeno 25. 01. 2019.
- ^ „What is the G20 | G20 Foundation”. Arhivirano iz originala 14. 05. 2020. g. Pristupljeno 19. 5. 2020.
- ^ „Think Tanks”. G20 Insights.
- ^ "Past Summits"
- ^ „Officials: G-20 to supplant G-8 as international economic council”. CNN. 25. 9. 2009. Pristupljeno 25. 9. 2009.
- ^ „Global Politics”. Andrew Heywood. Pristupljeno 4. 12. 2015.
- ^ a b „Norway Takes Aim at G-20:'One of the Greatest Setbacks Since World War II'”. Der Spiegel. 22. 6. 2010. Pristupljeno 27. 6. 2010.
- ^ Bosco, David (19. 4. 2001). „Who would replace Argentina on the G20?”. Foreign Policy. Pristupljeno 24. 4. 2012.
- ^ French, Cameron; Pav Jordan (17. 6. 2010). „Toronto G20 protest hints at more to come”. Reuters. Toronto. Pristupljeno 11. 6. 2020.
- ^ Abedi, Maham (7. 7. 2017). „G20 protests: Why the international summit attracts so much anger”. Hamburg. Pristupljeno 11. 6. 2020.
- ^ See, e.g., Woods 2006; Gilpin 2001; Markwell 2006.
- ^ „What is the G20?”. University of Toronto. 2010. Pristupljeno 12. 11. 2014.
- ^ Colin I. Bradford; Johannes F. Linn (2004). „Global Economics”. Brookings Institution. Pristupljeno 12. 11. 2014.
- ^ Bradford, Colin I. (23. 6. 2010). „Web Chat: Previewing the G-20 Summit”. Brookings Institution. Pristupljeno 7. 7. 2017.
- ^ a b v Kirton, John (17. 12. 2013). „Explaining G20 Summit Success”. G20 Information Centre. Munk School of Global Affairs, University of Toronto. Pristupljeno 7. 7. 2017.
- ^ a b "Who gets to rule the world". Sean Kilpatrick. Maclean's Magazine (Canada). 1 July 2010
- ^ a b v Ibbitson, John; Perkins, Tara (18. 6. 2010). „How Canada made the G20 happen”. The Globe and Mail. Pristupljeno 7. 7. 2017.
- ^ Thomas Axworthy. "Eight is not enough at summit." Toronto Star. 8 June 2007. Retrieved 16 April 2011.
- ^ Wade 2009, str. 553.
Literatura uredi
- Cooper, Andrew F. (2011). „The G20 and Its Regional Critics: The Search for Inclusion”. Global Policy. 2 (2): 203—209. ISSN 1758-5899. doi:10.1111/j.1758-5899.2011.00081.x.
- Gilpin, Robert (2001). Global Political Economy: Understanding the International Economic Order. Princeton, New Jersey: Princeton University Press. ISBN 978-0-691-08676-7.
- Markwell, Donald (2006). John Maynard Keynes and International Relations: Economic Paths to War and Peace. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-829236-4. doi:10.1093/acprof:oso/9780198292364.001.0001.
- Wade, Robert (2009). „From Global Imbalances to Global Reorganisations”. Cambridge Journal of Economics. 33 (4): 539—562. ISSN 1464-3545. doi:10.1093/cje/bep032 .
- Woods, Ngaire (2006). The Globalizers: The IMF, the World Bank, and Their Borrowers . Cornell Studies in Money. Ithaca, New York: Cornell University Press. ISBN 978-0-8014-4424-1. JSTOR 10.7591/j.ctt1ffjpgn.
- Wouters, Jan; Van Kerckhoven, Sven (2011). „OECD and the G20: An Ever Closer Relationship” (PDF). George Washington International Law Review. 43 (2): 345—374. ISSN 1534-9977. Arhivirano iz originala (PDF) 12. 8. 2017. g. Pristupljeno 7. 7. 2017.
- Haas, Peter M. (1992). „Introduction: Epistemic Communities and International Policy Coordination” (PDF). International Organization. 46 (1): 1—35. ISSN 1531-5088. JSTOR 2706951. doi:10.1017/S0020818300001442. Arhivirano iz originala (PDF) 25. 03. 2018. g. Pristupljeno 28. 08. 2021.
- Hajnal, Peter I. (2007). The G8 System and the G20: Evolution, Role and Documentation. Global Finance Series. Aldershot, England: Ashgate Publishing. ISBN 978-0-7546-4550-4.
- Kirton, John J. (2013). G20 Governance for a Globalized World. Global Finance Series. Abingdon, England: Routledge. ISBN 978-1-4094-2829-9.
- Reinalda, Bob; Verbeek, Bertjan, ur. (1998). Autonomous Policy Making by International Organizations. Routledge/ECPR Studies in European Political Science. 5. London: Routledge. ISBN 978-0-415-16486-3.
- Samans, Richard; Uzan, Marc; Lopez-Claros, Augusto, ur. (2007). The International Monetary System, the IMF and the G-20: A Great Transformation in the Making?. Basingstoke, England: Palgrave Macmillan. ISBN 978-0-230-52495-8.
- Firzli, Nicolas J. (2017). „G20 Nations Shifting the Trillions: Impact Investing, Green Infrastructure and Inclusive Growth” (PDF). Revue Analyse Financière. 64 (3): 15—18.
Spoljašnje veze uredi
- Zvanični veb-sajt
- G20 website of the OECD
- G20 Information Centre from the University of Toronto
- A Guide To Committees, Groups, And Clubs from the International Monetary Fund
- G20 Special Report from The Guardian
- „G20 Special Report”. Inter Press Service. Arhivirano iz originala 12. 6. 2010. g.
- The G20's role in the post-crisis world by FRIDE
- The Group of Twenty—A History, 2007
- Economics for Everyone: G20 – Gearing for Growth