Dan nezavisnosti (SAD)

национални празник САД

Dan nezavisnosti (ili Četvrti jul) slavi se od 4. jula 1776. u Sjedinjenim Američkim Državama u čast Drugog Kontinentalnog kongresa, održanog u Filadelfiji, na kom je usvojena Deklaracija o nezavisnosti SAD. Kongres SAD je dva dana ranije glasao i usvojio Deklaraciju, ali ona nije objavljena sve do 4. jula.

Dan nezavisnosti
Vatromet kod obeliska Washington Monument, povodom proslave Dana nezavisnosti 1986.
Poznat i kao4. jul
Prva proslava4. jul 1776.
Tip praznikaNacionalni praznik
LokacijaSAD
ObičajiVatrometi, porodična okupljanja, koncerti, piknici, parade, bejzbol utakmice

Vremenom, razne druge letnje aktivnosti povezuju se sa proslavama 4. jula, uključujući piknike, bejzbol utakmice, takmičenja u jedenju lubenice kao i izleti na plaži. Uobičajena hrana bile su viršle, hamburgeri, kukuruz, salata od kupusa i kolač od jabuka.

Iako se četvrti juli slavi širom zemlje, istorijski gradovi kao Boston i Filadelfija su najpoznatiji po njihovim proslavama. Predstavljajući američku muziku, Bostonski orkestar, koji održava koncert na obalama reke Čarls, privlači ogroman broj posetilaca. Filadelfija održava proslave u Sali nezavisnosti gde se obnavljaju istorijske scene i čita se Deklaracija o nezavisnosti.[1]

Američka revolucija uredi

 
Bostonska čajanka

Američka revolucija (1775-1783) bila je jedan od najznačajnijih događaja u istoriji. Povod za revoluciju nastao je 2 godine pre početka revolucija (1773. godine) kada su revolucionari u Bostonskoj luci bacili čaj sa brodova. Uzrok Američke revolucije bila je želja za nezavisnošću. Engleska je na obalama Amerike imala 13 kolonija. Kolonije nisu bile unifikovane, neke su imale veću, a neke manju autonomiju. Za vreme Američke revolucije Engleskom je vladao Džordž III koji je u želji da izvrši centralizaciju poreza dao monopol na uvoz čaja Istočnoindijskoj kompaniji što je izazvalo veliko nezadovoljstvo među kolonijama. Nakon toga se 16. decembra 1773. odigrala Bostonska čajanka kojom su revolucionari pokazali svoje nezadovoljstvo i želju za nezavisnošću.

Dalji tokovi revolucije uredi

Jedna od značajnih bitaka koje su se odigrale tokom revolucije bila je bitka kod Leksingtona u kojoj su revolucionari pretrpeli veliki poraz. Uzrok poraza bilo je to što se Engleskoj u bici priključilo i crnačko stanovništvo uz obećanje da ce biti slobodno. 1776. dolazi do preokreta nakon sto je na čelo američke vojske postavljen Džordž Vašington. Džordž Vašington šalje Bendžamina Frenklina da obiđe evropske prestonice i da prikupi pristalice protiv Engleske. Dana 4. jula 1776. Tomas Džeferson sastavlja Deklaraciju o nezavisnosti čija je filozofska ideja bila jednakost među ljudima. Ova deklaracija iako je usvojena ipak nije primenjena u praksi jer se crnačko stanovništvo i dalje nije smatralo jednakim.

Presudna bitka odigrala se kod Jorktauna 1781, nakon koje Velika Britanija nije uspela da se oporavi. Mirom koji je potpisan u Versaju 1783. Britanija je priznala nezavisnost kolonijama nakon čega je uspostavljena Federativna zajednica (SAD). A ubrzo nakon toga donet je i prvi ustav 1789.[2]

Završetak revolucije uredi

 
Rušenje statue kralja Džordža III, 9. jul 1776.

Ustavom iz 1787. godine završena je Američka revolucija. Ovaj Ustav je uz male promene ostao na snazi do danas. SAD su postale zajednica konfederalnih država, jer su članice zadržale znatnu samostalnost. Vojska, carina i deo finansija bili su u nadležnosti centralne vlasti. Američki ustav je prvi u svetu uveo načelo podele vlasti na izvršnu, zakonodavnu i sudsku. Izvršnu vlast imaju predsednik koji se bira na 4 godine i vlada, zakonodavnu ima Kongres koji se deli na Predstavnički dom i Senat, a sudska vlast je nezavisna.

Prvi predsednik postao je Džordž Vašington, za predsednika je biran 2 puta, a treći put je odbio da se kandiduje. Prestonica SAD postao je Vašington, a glavni državni praznik – Dan nezavisnosti ustanovljen je 4. jula, budući da su tog dana SAD postale nezavisna država. Kada se rat završio 1783. godine, 4. jul je postao praznik u nekim mestima. U Bostonu proslava 4. jula zamenjuje praznik Bostonskog masakra 5. marta koji je do tada bio glavni patriotski praznik. Od 1941. godine Kongres je zvanično proglasio 4. jul državnim praznikom.[3]

Usvajanje deklaracije uredi

 
Predstavljanje Deklaracije Kongresu

Nakon usvajanja, deklaracija je javno čitana u različitim Američkim gradovima. Usvajanje Deklaracije stanovništvo je dočekalo sa oduševljenjem i slavljem. Američki rat za nezavisnost-Američka revolucija (1775-1783) u kome je Velika Britanija potpisala nezavisnost za svih 13 kolonija. Nakon potpisivanja Deklaracije 13 kolonijalnih zemalja osnivaju federativnu zajednicu pod nazivom Sjedinjene Američke Države.

Predsednik Drugog Kontinentalnog Kongresa, Džon Henkok, je bio prvi koji je potpisao deklaraciju. Njegovim ornamentalnim inicijalima Henkofov upečatljivi potpis dominira dokumentom. Od tada kada neku osobu zamole za njen/njegov "Džon Henkof" zamolili su je u stvari da potpiše svoje ime.

Svih 56 članova koji su potpisali deklaraciju pokazali su veliku hrabrost. Objavljivanje nezavisnosti od Velike Britanije bio je čin izdaje koji se kažnjavao smrtnom kaznom. Sama deklaracija postala je najomiljeniji i najviše puta kopiran politički dokument svih vremena. Napisao ju je Tomas Džeferson, a korigovali i finalno uobličili Džon Adams i Bendžamin Frenklin.

Deklaracija o nezavisnosti je ozakonila Američku revoluciju. Ona je takođe filozofski zapis zasnovan na učenju dvojice velikih filozofa: Džona Loka i Žana Žaka Rusoa.

Deklaracija o nezavisnosti i Američka revolucija inspirisale su mnoge borce za slobodu širom sveta.

Mi smatrano ove istine očiglednim: da su svi ljudi stvoreni jednaki, da su obdareni od strane njihovog Tvorca određenim neotuđivim pravima, među kojima su život, sloboda i težnja za srećom. – U cilju obezbeđivanja ovih prava, vlade ustanovljene među ljudima, izvode svoje zakonite moći iz saglasnosti onih nad kojima se vlada. – Ako ikada ijedan oblik vlade postane prepreka ostvarivanju ovih ciljeva, pravo je naroda da ga promeni ili ukine, da ustanovi novu vladu, koja će ležati na temeljima takvih načela, i organizovati svoje moći tako da najbolje utiče na narodnu sigurnost i sreću.[4]

             — Цитат из Декларације независности, 4. јул 1776.

Proslava Dana nezavisnosti uredi

  • 4. jula 1777. u Bristolu na Roud Ajlendu ispaljeno je trinaest metaka, jednom ujutru, a jednom predveče. U Filadelfiji Dan nezavisnosti proslavljen je na tradicionalan američki način uz govore, molitve, muziku, parade i vatromete. Brodovi u lukama bili su ukrašeni belim, crvenim i plavim bojama.
  • 1778. general Džordž Vašington iz svog štaba blizu Nju Bransvika u Nju Džerziju obeležio je 4. jul velikim količinama ruma za svoje vojnike i „artiljerijskim pozdravom”. ambasadori, Džon Adams i Bendžamin Frenklin organizovali su večeru za svoje američke sledbenike u Parizu.
  • 1779. proslava je bila organizovana 5. jula jer je 4. jula bila nedelja.
  • 1870. Američki Kongres proglasio je 4. jul za neplaćeni odmor za državne službenike.
  • 1938. Kongres uvodi plaćeni odmor za državne službenike.[5]

Običaji uredi

 
Pozivnica za proslavu Dana nezavisnosti iz 1825. godine

Dan nezavisnosti je nacionalni praznik i slično drugim letnjim događajima proslavlja se napolju. Sve manje važne državne institucije (poštanske službe i federalni sudovi) zatvorene su tog dana. Mnogi političari se na taj dan pojavljuju na javnim proslavama i govore o istoriji, zakonu, ljudima i društvu.

 
Vatrometi za Dan nezavisnosti, Kalifornija

Porodice obično proslavljaju Dan nezavisnosti tako što organizuju piknik i pozivaju svoje rođake i prijatelje da im se pridruže. Dekoracije su u plavim, belim i crvenim bojama koje predstavljaju boje američke zastave. Parade se uglavnom organizuju u jutarnjim satima, pre nego što porodice počnu sa okupljanjima, a vatrometi se ispaljuju uveče i to uglavnom u parkovima ili trgovima.

Vatrometi su praćeni patriotskim pesmama kao što su nacionalna himna, „Bože blagoslovi Ameriku” („God Bless America”) , „Predivna Amerika” („America the Beautiful”), „Ova zemlja je tvoja zemlja” („This Land Is Your Land”). Neki tekstovi podsećaju na događanja iz Revolucionarnih ratova.

Vatrometi su tradicija u većini država, i mnogi se prodaju za ličnu upotrebu. Zbog sigurnosti mnoge zemlje su zabranile ili ograničile broj i veličinu vatrometa.

2009. godine Njujork je imao najveću predstavu sa vatrometima sa više od 22 tone eksploziva. Drugi gradovi sa velikim predstavama sa vatrometima su u Čikagu na jezeru Mičigen, San Dijegu, Bostonu na reci Čarls, na reci Misisipi, u San Francisku i Vašingtonu.

 
Parada za Dan nezavisnosti, Vašington

Za Dan nezavisnosti karakterističan je „pozdrav” iz pištolja (po jedan metak za svaku državu) dok su za prvu nedelju juna tipična česta putovanja zbog toga što mnogi ljudi koriste 3 dana za odmor.[5]

Reference uredi

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi