Dvin je bio veliki trgovački grad i glavni grad srednjovjekovne Jermenije. Nalazio se severno od ranijeg glavnog grada Artašata na obalama reke Mekamor, 35 km južno od sadašnjeg glavnog grada Jerevana. Danas je Dvin uglavnom veliki brežuljak između gradića Hnabreda i Verin Dvina. Iskopavanjem tokom izgradnje brane pronađeno je obilje materijala koje je pružilo u uvid u jermensku kulturu između 5. i 13. veka.

Dvin
jerm. Դուին
Crtež centralnog trga drevnog Dvina. Na slici se nalazi crkva sv. Grigorija (3—5. vek mala Crkva sv. Sarkisa (5. vek) desno i sedište katolikosa (5. vek) levo
Administrativni podaci
Država Jermenija
PokrajinaArarat (marz)
Osnovan3 milenijum p. n. e.
Stanovništvo
Geografske karakteristike
Koordinate40° 00′ 06″ S; 44° 20′ 40″ I / 40.0016° S; 44.3445° I / 40.0016; 44.3445
Aps. visina900—1.200 m
Dvin na karti Jermenije
Dvin
Dvin
Dvin na karti Jermenije

Istorija uredi

 
Veliki krst koji je prilikom istraživanja pronađen u dvinu.

Drevni grad Dvin sagradio je jermenski kralj Hosrov III. Mali 335. na naselju i utvrđenju koje je poticalo iz 3. milenijuma p. n. e.. Nakon izgradnje, Dvin je bio sedište jermenskih kraljeva iz dinastije Araskida. Broj stanovnika dosegao je 100 000, a stanovništvo se bavilo raznim zanimanjima, umetnošću, zanatstvom, trgovinom, ribolovom itd. Pod vlašću Araskida, Dvin je postao najbogatiji, najprosperitetniji i najnaseljeniji grad istočno od Konstantinopolja.

Nakon pada Jermenskog kraljevstva, odnosno sasanidskog osvajanja 428., Dvin je postao sedište persijskih guvernera. I u vreme persijske vlasti Dvin se i dalje razvijao, što ga je učinilo i metom arapskih provala. Po pisanju katolikosa Ivana V. Povjesničara, Arapi Omejadi su grad osvojili 640. u vreme vizantijskog cara Konstansa II. i katolikosa Ezre. Omajadi su grad preimenovali u Dabil. Nakon arapskog osvajanja 640., Dvin je postao sedište Jermenskog Emirata, odnosno ostikana (guvernera). Arapi su 6. januara 642. počinili masovni pokolj jermenskog stanovništva ubijajući oko 12 000 ljudi, dok su 35 000 odveli u roblje.

U vreme velikog zemljotresa 893. Dvin je bio razrušen, a u njemu je u to vreme živelo 70 000 ljudi. Iako je Dvin bio bojno polje između Vizantijaca i Arapa još sledeća dva veka, u 9. veku se grad i dalje razvijao. U kasnom 9. veku, nakon slabljenja Arapa, tu je bilo uspostavljeno sedište Bagratosnke Jermenije. Zbog arapskog pritiska i učestalih potresa grad početkom 10. veka doživljava stagnaciju, a središte Jermenije postao je Kars. Vizantijsko zauzeće Jermenije, a zajedno s tim i Dvina, odigralo se 1045, a već 1064. Seldžuci su osvojili Dvin. Kurdi Šadadidi vladali su gradom kao seldžučki vazali, sve dok gruzijski kralj Giorgi III. nije uzeo grad 1173. Mongoli su 1236. u potpunosti razorili grad.[1]

Saladinov otac Nadžm ad Din Ajub rođen je u Dvinu. [2]

Crkva Sv. Grigorija Prosvetitelja uredi

 
Vrh stuba koji je bio ugrađen u crkvu Sv. Grigorija.

U središtu grada Dvina nalazila se crkva Sv. Grigorija Prosvetitelja. Izgrađena je u 3. veku kao poganski hram u obliku trobrodne crkve sa sedam parova stubova. Hram je u 4. veku pretvoren u hršćansku crkvu, a nadograđena je i petostrana apsida koja je oštro izvirivala na istočnoj strani. Sredinom 5. veka nadograđen je i spoljni luk na postojećoj konstrukciji. U vreme kada je izgrađena, bila je najveća crkva u Jermeniji, veličine 30.41m x 58.17m. Od spolja i iznutra, crkva je bila ukrašena ornamentnim dekoracijama. Glave stubova su bile ukrašene reljefom nalik na perje, dok su na tri isprepletena stalka bili urezani venci. Pod unutrašnjosti činio je višebojni popločani mozaik sa geometrijskim šarama, dok je pod apside koji je bio dekorisan u 7. veku činio mozaik napravljen od malih kamenih pločica prikazujući Bogorodicu, a to je ujedno i najstariji mozaički prikaz Bogorodice u Jermeniji. Sredinom 7. veka crkva je doživela preuređenje kada je dobila oblik krsta sa kupolom i apsidama koje su izvirivale na bočnim stranama crkve. Preživeli ostatci katedrale danas čine samo kameni temelji pronađeni za vreme iskopavanja u 20. veku.

Reference uredi

  1. ^ Adalin 2010, str. 288.
  2. ^ Lyons & Jackson 1982, str. 2.

Literatura uredi

  • Adalin, Rouben Paul (2010). Historical Dictionary of Armenia (na jeziku: engleskom). Lanham, Maryland: Scarecrow Press. ISBN 9780810874503. 
  • Lyons, Malcolm Cameron; Jackson, David Edward (1982). Saladin: The Politics of the Holy War (na jeziku: engleskom). Cambridge University Press.