Makinli (engl. Mount McKinley)[4][5] ili Denali je najviša planina Aljaske i najviši vrh u Severnoj Americi.[6] Nalazi se na Aljaskim planinama i dostiže visinu od 6.194 metra.[3]

Makinli
Denali
Makinli, pogled sa severa
Geografske karakteristike
Ndm. visina6.194 metara[1][2] m
Izraženost6.155 m[3]
Dimenzije
Dužina63.0695 km
Širina-151.0074 km
Geografija
RegijeAljaska
MasivAljaske planine
Penjanje
Prvi uspon7. juna 1913, Hadson Stak
Najlakši putVest Batres ruta

Narod Kojukona koji naseljava područje oko planine vekovima su nazivali vrh „Denali”. Godine 1896, tragač za zlatom nazvao ga je „Maunt Makinli“ u znak podrške tadašnjem predsedničkom kandidatu Vilijamu Makinliju; to ime je bilo službeno ime koje je savezna vlada Sjedinjenih Država priznavala od 1917. do 2015. U avgustu 2015. godine, 40 godina nakon što je to učinila Aljaska, Ministarstvo unutrašnjih poslova Sjedinjenih Država objavilo je promenu zvaničnog imena planine u Denali.[7][8]

Godine 1903. Džejms Vikeršam je zabeležio prvi pokušaj uspon na Denali, što je bilo neuspešno. Godine 1906. Frederik Kuk je tvrdio da je izvršio prvi uspon, ali tij uspon nije potvrđen i njegov legitimitet je doveden u pitanje. Prvi potvrđen uspon na vrh Denali postigli su 7. juna 1913. planinari Hadson Stak, Hari Karstens, Volter Harper i Robert Tatum, koji su se uspeli na Južni vrh. Godine 1951. Bradford Vašbern je bio pionir rute Vest Batres, koja se smatra najsigurnijom i najlakšom rutom, pa samim tim i najpopularnijom u sadašnjoj upotrebi.[9]

Dana 2. septembra 2015. godine, Geološki zavod Sjedinjenih Država objavio je da je planina visoka 20.310 feet (6.190 m) high,[1] a ne 20.320 feet (6.194 m), kao što je izmereno 1952. pomoću fotogrametrije.

Geologija i karakteristike uredi

Denali je granitni pluton, pretežno ružičasti kvarcmonconit, podignut tektonskim pritiskom usled subdukcije Pacifičke ploče ispod Severnoameričke ploče; istovremeno je erozijom nanet sedimentni materijal iznad i oko planine.[10][11] Sile koje su podigle Denali izazvale su i mnoge duboke zemljotrese na Aljasci i Aleutskim ostrvima. Pacifička ploča je seizmički aktivna ispod Denalija, tektonske regije koja je poznata kao „Makinlijev klaster”.[12]

Denali se nalazi na nadmorskoj visini od 20.310 feet (6.190 m) nadmorske visine, što ga čini najvišim vrhom u Severnoj Americi i najsevernijom planinom na nadmorskoj visini od 6000 metara u svetu.[1] Mereno od podnožja do vrha sa nekih 18.000 ft (5.500 m), jedna je od najvećih planina koje se nalazi potpuno iznad nivoa mora. Denali se uzdiže sa nagnute ravnice sa nadmorskom visinom od 1.000 do 3.000 ft (300 do 910 m), sa visinom od baze do vrha od 5.000 do 6.000 m.[13] Poređenja radi, planina Everest se uzdiže iz Tibetanske visoravni na mnogo većoj nadmorskoj visini. Bazne visine za Everest kreću se od 13.200 ft (4.200 m) na južnoj strani do 17.200 ft (5.200 m) na Tibetanskoj visoravni, za visinu od baze do vrha u rasponu od 3.700 do 4.700 m (12.000 do 15.300 ft).[14] Denalijeva visina od baze do vrha je nešto više od polovine 33.500 ft (10.200 m) visine vulkana Mauna Kea, koji leži uglavnom pod vodom.[15]

Osobine uredi

Izgrađen je od granitnih stena. Temperatura se na ovoj visini kreće u rasponu od –60 °C do –83 °C, a vazdušni pritisak je izuzetno nizak. Sa Makinlija se spušta pet lednika.

Istraživanja uredi

 
Hadson Stak, prvi osvajač vrha

Vrh se još naziva i „Denali“, po imenu koje su mu dali Atabaska Indijanci i ono znači „najviši“. Sem ovog imena postoje još dva — „Doleika“ i „Traleika“. Prvi koji se kretao padinama Makinlija bio je Džordž Vankuver, 6. maja 1794. Današnji naziv vrh je dobio 1897. kada je iz političkih razloga prozvan Makinli, po 25. predsedniku SAD Vilijamu Makinliju. Prvi uspešan pokušaj osvajanja vrha bio je 7. juna 1913, kada ga je osvojio Hadson Stak. Danas se Makinli nalazi u okviru Nacionalnog parka Denali.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b v Mark Newell; Blaine Horner (2. 9. 2015). „New Elevation for Nation's Highest Peak” (Saopštenje). USGS. Pristupljeno 16. 5. 2016. 
  2. ^ Wagner, Mary Jo (novembar 2015). „Surveying at 20,000 feet”. The American Surveyor. 12 (10): 10—19. ISSN 1548-2669. 
  3. ^ a b PeakVisor. „Denali” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-02-01. 
  4. ^ Jones, Daniel (2003) [1917]. Peter Roach; James Hartmann; Jane Setter, ur. English Pronouncing Dictionary. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 3-12-539683-2. 
  5. ^ „Denali”. Oxford Dictionaries. Arhivirano iz originala 22. 12. 2015. g. Pristupljeno 17. 12. 2015. 
  6. ^ Mr. Wyden, from the Committee on Energy and Natural Resources (10. 9. 2013). „Senate Report 113-93 – Designation of Denali in the State of Alaska”. U.S. Government Publishing Office. Pristupljeno 2015-09-16. „The State of Alaska changed the name of the mountain to Denali in 1975, although the U.S. Board on Geographic Names has continued to use the name Mount McKinley. Today most Alaskans refer to Mount McKinley as Denali. 
  7. ^ „Denali Name Change” (PDF) (Saopštenje). U.S. Department of the Interior. 28. 8. 2015. Arhivirano iz originala (PDF) 05. 09. 2015. g. Pristupljeno 31. 8. 2015. 
  8. ^ Campbell, Jon (30. 8. 2015). „Old Name Officially Returns to Nation's Highest Peak”. U.S. Board of 6Geographic Names (U.S. Geological Survey). Pristupljeno 16. 5. 2016. 
  9. ^ Roberts, David (april 2007). „The Geography of Brad Washburn (1910–2007)”. National Geographic Adventure. Arhivirano iz originala 3. 11. 2013. g. Pristupljeno 2013-03-04. 
  10. ^ Brease, P. (maj 2003). „GEO-FAQS #1 – General Geologic Features” (PDF). National Park Service. Pristupljeno 2013-03-17. 
  11. ^ https://journals.openedition.org/geomorphologie/147?lang=en Kenji Yoshikawa, Yositomi Okura, Vincent Autier and Satoshi Ishimaru (2006). Secondary calcite crystallization and oxidation processes of granite near the summit of Mt. McKinley, Alaska.
  12. ^ Hanson, Roger A. „Earthquake and Seismic Monitoring in Denali National Park” (PDF). National Park Service. str. 23—25. Pristupljeno 2013-03-17. 
  13. ^ Clark, Liesl (2000). „NOVA Online: Surviving Denali, The Mission”. NOVA. Public Broadcasting Corporation. Pristupljeno 2007-06-07. 
  14. ^ Mount Everest (Mapa). 1:50,000. Kartografija: Bradford Washburn. 1991. ISBN 3-85515-105-9.  Prepared for the Boston Museum of Science, the Swiss Foundation for Alpine Research, and the National Geographic Society
  15. ^ „Mountains: Highest Points on Earth”. National Geographic. Pristupljeno 2013-03-17. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi