Dendrologija (starogrčki: δενδρον = drvo i λογια = nauka ili proučavanje) je nauka o drvenastim biljkama (drveće, žbunje i drvenaste puzavice), a posebno proučava njihovu taksonomsku klasifikaciju. Nema oštre granice između taksonomije biljaka i dendrologije. Drvenaste biljke pripadaju različitim biljnim porodicama koje mogu da objedinjuju isključivo drvenaste vrste, ali isto tako postoje i porodice sastavljene i od drvenastih i zeljastih predstavnika, ali i one koje uključuju samo nekoliko drvenastih vrsta. Pored toga dendrologija izučava morfološka, horološka, bioekološka i cenološka svojstva kao i značaj pojedinih drvenastih vrsta.

Životni oblici drvenastih biljaka: drvo (jela). žbun (suručica) i puzavica (glicinija).
Bukva (gore, levo) je predmet izučavanja šumarske dendrologije, a crvenolisni kultivar bukve (Fagus sylvatica 'Purpurea')(gore, desno) ima značaj za hortikulturu. Voćarska dendrologija se bavi kruškom (dole, levo), ali dalekoistočnu krušku Pyrus calleryana 'Chanticleer' (dole, desno)proučava dekorativna dendrologija.
Makroskopski izgled drveta kojim se bavi ksilologija: (prvi red) bor, smča, ariš, kleka; (drugi red) topola, grab, breza, jova; (treći red) bukva, hrast, brest, trešnja; (četvrti red) kruška, javor, lipa, jasen.

Podela dendrologije uredi

Kao akademska disciplina, dendrologija generalno obuhvata sve drvenaste biljke, autohtone i alohtone, koje rastu u nekoj oblasti i može se smatrati potkategorijom botanike, ali za razliku od botanike koja proučava sve biljne organizme, dendrologija se ograničava na karakterizaciji i identifikaciji drvenastih biljaka. Kako su drvenaste biljke od značaja za više naučnih i praktičnih oblasti to se i dendrologija može podeliti na nekoliko disciplina: šumarska, hortikulturna (dekorativna), voćarska...[1]

Šumarska dendrologija uredi

Šumarska dendrologija teži da se fokusira na identifikaciju ekonomski korisnih drvenastih biljaka i njihovim međusobnim taksonomskim odnosima. Srodna disciplina je gajenje šuma, koja proučava populacionu ekologiju rodova i vrsta. Poznavanje dendrologije je i osnova za fitocenologiju, pošumljavanje, melioracije kao i podizanje šumskih kultura, plantaža i zaštitnih pojaseva[1].

Dekorativna dendrologija uredi

Dekorativna dendrologija proučava taksone koji se upotrebljavaju u hortikulturi i pejzažnoj arhitekturi za podizanje različitih kategorija zelenih prostora u urbanim sredinama (vrtovi, parkovi, park-šume, šuma-parkovi, drvoredi ...) i u prirodnom predelu. Dekorativna dendrologija se bavi daleko većim brojem taksona nego šumarska. Veliki je broj vrsta koje se koriste u šumarstvu, a koje svojom dekorativnošću zaslužuju primenu i u hortikulturi i pejzažnoj arhitekturi, ili je daleko više vrsta i unutarvrsnih taksona koji su karakteristični samo za ove dve oblasti[2].

Voćarska dendrologija uredi

Voćarska dendrologija se bavi drvenastim taksonima zastupnjenim u voćnjacima (plantažama). Ovde su isključivo zastupljeni unutarvrsni taksoni – sorte – kultirne biljke stvorene selekcijom i hibridizacijom. Neki od rodova koji se primenjuju u voćarstvu dragoceni su i kao ukrasni taksoni, kao što su jabuke, trešnje, šljive i kruške.

Ksilologija uredi

Ova grana dendrologije, koja u osnovi reči takođe ima drvo (starogrčki: ξυλον = drvo), bavi se makroskopskom i mikroskopskom građom drveta kao materijala i naziva se još i anatomijom drveta. Nju treba razlikovati od anatomije biljaka koja se bavi građom živih organizama i svim biljnim delovima (koren, stablo, list, cvet, plod, seme).

Poznati srpski dendrolozi uredi

Reference uredi

  1. ^ a b Jovanović, B. (1985): Dendrologija. IV izmenjeno izdanje. Univerzitet u Beogradu. Beograd
  2. ^ Vukićević E. (1996): Dekorativna dendrologija, Šumarski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd