Dejvid Hjum (engl. David Hume; Edinburg, 7. maj 1711 — Edinburg, 25. avgust 1776) bio je škotski filozof, ekonomista i istoričar. Bio je skeptičar koji je počeo je da studira prava, koja nije do kraja završio. U toku studija dolazi u dodir sa Njutnovom fizikom, kao i sa delima engleskog filozofa Džona Loka koji mu daje pravac u filozofiji.[2]

Dejvid Hjum
Dejvid Hjum
Lični podaci
Datum rođenja(1711-05-07)7. maj 1711.
Mesto rođenjaEdinburg, Velika Britanija
Datum smrti25. avgust 1776.(1776-08-25) (65 god.)
Mesto smrtiEdinburg, Velika Britanija
ObrazovanjeUniverzitet u Edinburgu
Filozofski rad
Uticaji odDžordž Berkli
Uticao naHorhe Luis Borhes[1]

Hjumov uticaj uredi

Dejvid Hjum je bio jedna od značajnijih ličnosti njegovog stoleća. Na evropskom kontinentu, a naročito u Francuskoj, važio je za jednog od većih engleskih filozofa. U Nemačkoj je Kant tvrdio da ga je Hjumova lektira iz dogme i dremeža probudila.[3] Hjumove moralno filozofske ideje utiču takođe na utilitariste 19. veka, naročito na Džeremi Bentama i Džona Stjuarta Mila.

Biografija uredi

Kada bi čovek pustio današnje profesore filozofije da odluče ko je bio najbolji prozni autor na engleskom jeziku, pobedio bi sigurno Hjum. Hjum je rano doneo odluku o filozofiranju, podstaknut marljivim čitanjem lektire, pisao je taj šesnaestogodišnjak, hteo je: „Kao jedan filozof da govori“. Godinu dana kasnije, da bi ispunio želju svojim roditeljima upisuje se da studira prava, za koje nije pokazao veliko interesovanje.Počinje ozbiljno da se upušta u filozofske probleme, njegov veliki prijatelj u mislima postao je Ciceron. Godine 1729. dobio je nervni slom i žali se na jake depresije koje češće dobija. Ta depresivna bolest trajala je četiri godine, pokušao je da se izleči čvrstom disciplinom, tako što bi se dnevno po par sati posvetio filozofskim posmatranjima. Ali baš tako lako, kao što je on zamislio, nije išlo. Da bi se što pre izlečio pokušao je sa normalnim poslom. Počeo je da radi kao trgovac u jednoj prodavnici šećera u Bristolu. Brzo je shvatio da taj zanat nije za njega i pokušava ponovo sa čistom filozofskom egzistencijom. Hjum putuje za Francusku i tamo boravi tri godine, gde je životni standart mnogo skuplji nego u Engleskoj, tu počinje svoje prvo delo a završava ga u Londonu „Traktat“ Rasprava o ljudskoj prirodi (1739—1740), koje važi za majstorsko delo koje je Hjum objavio. Više sreće imao je Hjum sa esejima o Moralu i Politici. U krug užih prijatelja pripada Adam Smit, koji se smatrao ocem ekonomije i poznati osnivač savremene geologije Džejms Haton.[4]

Hjum skeptičar uredi

Njegova skeptičnost se odražavala pre svega protiv metafizike, njoj i sa tim svakoj spekulaciji o nedostupnim stvarima bile su njegova glavna borba. Metafizičke ideje bile su za njega produkt neplodnog naprezanja čovečije taštine, koja pokušava u predmete da uđe koje su razumu potpuno nepristupačni. Ta izmišljena filozofija (Pseudofilozofija) mora se nemilosrdno otkriti (tako misli Hjum). Takođe njegova molba za profesorsko mesto na univerzitetu u Edinburgu bila je odbijena, verovatno zato što je Hjum okarakterisan kao religiozni skeptičar. Delo koje je objavio 1748, Jedno istraživanje u pogledu ljudskog razuma, moguće ja da obuhvata njegov Traktat (Rasprava).

Etika uredi

U etici Hjum zastupa mišljenje da „dobro i loše nisu zavisni od razuma, nego samo od njihovog značaja i u sreću izrasli“.

Dela uredi

  • 1748. Istraživanje ljudskog razuma
  • 1751. Istraživanje moralnih principa
  • 1779. Dijalog o prirodnoj religiji

Reference uredi

  1. ^ Martin Orejana 1991, str. ?.
  2. ^ Atherton 1999, str. ?.
  3. ^ Kant, I., Prolegomena to Any Future Metaphysics: 'Introduction'
  4. ^ Rivers 2000, str. 255.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi