Digitalni elevacioni model

Digitalni elevacioni model (DEM) je digitalna predstava površinske topografije, odnosno površi terena. Takođe je naširoko poznat kao digitalni model reljefa (DMR). DEM može biti raster (mreža kvadrata) ili nepravilna triangulaciona mreža. Digitalni elevacioni model se obično izrađuje tehnikama daljinske detekcije, mada, ipak, može biti napravljen korišćenjem terenskog istraživanja. Ovakve predstave Zemljine površi se obično koriste u geografskim informacionim sistemima i predstavljaju najjednostavnije osnove za digitalno proizvedene reljefne karte.

Digitalni elevacioni model područja severnih Apenina

Izrada uredi

Digitalni elevacioni modeli mogu se izraditi brojnim metodama, ali među njima preovlađuju metode daljinske detekcije, pre nego metode direktnog istraživanja. Jedna od boljih tehnika za izradu digitalnog elevacionog modela je interferometrijski radar sa sintetičkom aperturom. Dva snimanja satelitom koji nosi radarski sistem (kao što je Radarsat-1) dovoljna su za generisanje digitalne elevacione karte, koja obuhvata prostor od oko 10 km², sa rezolucijom oko 10 m. Ovako generisan DEM sadrži i realnu sliku tog dela Zemljine površi.

Još jedna dobra tehnika za izradu digitalnog elevacionog modela je primena sintetičkih stereoparova. Ona zahteva dve slike istog područja snimljenog iz dva različita ugla, prilikom istog prolaska aviona ili satelita za osmatranje Zemlje (EROS). Ovakve uređaje, sa mogućnošću stereo-snimanja, ima satelit SPOT-5, i oni imaju mogućnost panhromatskog snimanja sa rezolucijom 5 m.

Starije metode izrade digitalnih elevacionih modela uključuju interpolaciju digitalnih konturnih karata, proizvedenih direktnim istraživanjima površi terena. Ova metoda se i dalje koristi u planinskim područjima, gde metoda interferometrije ne daje zadovoljavajuće rezultate. Važno je napomenuti da konturne linije (izohipse) ili na bilo koji drugi način dobijeni podaci o visinama (GPS-om ili terestričkim istraživanjima) nisu digitalni elevacioni modeli, ali mogu biti posmatrani kao digitalni modeli terena. Koncept digitalnog elevacionog modela zahteva mogućnost kontinuiranog dobijanja podataka o visini bilo koje lokacije na proučavanom području.

Kvalitet digitalnog elevacionog modela je mera tačnosti visine svakog piksela (apsolutne tačnosti) i tačnosti morfološke predstave terena (relativna tačnost). Nekoliko faktora ima važnu ulogu za kvalitet digitalnog elevacionog modela:

  • otkrivenost terena;
  • gustina merenja (metod prikupljanja podataka o visini);
  • rezolucija mreže (grida) ili veličina piksela;
  • algoritam interpolacije;
  • vertikalna rezolucija;
  • algoritam analize terena.

Spoljašnje veze uredi