Dijalektologija
Dijalektologija (grč. dialektos, logia) je filološki pojam koji označava naučnu disciplinu posvećenu proučavanju varijantnih oblika u okviru jezika,[1] kao što su: narečje, dijalekt, subdijalekt i idiolekt.
Osnovni pojmovi uredi
- dijalekt (grč. dialegesthai - razgovarati se; dialektos) - svaki način govora koji odstupa od opšteg književnog govora, i koji je, kao takav, u izvesnim oblastima izražen u utvrđenim oblicima.
- dijalektolog (grč. dialektos i grč. logos) - onaj koji ispituje i proučava dijalekte, poznavalac dijalekata.
- dijalektičar (grč. dialektikos) - veštak u govoru i raspravljanju; veštak u mišljenju; učeni kavgadžija.
- dijalektizam (grč. dialektos) - reč, oblik ili izraz ograničen na uže jezičko područje, najčešće na dijalekat koji ne ulazi u osnovicu književnog jezika.
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ Ćorić 1991, str. 73-77.
Literatura uredi
- Ivić, Pavle (1956). Dijalektologija srpskohrvatskog jezika: Uvod i štokavsko narečje (1. izd.). Novi Sad: Matica srpska.
- Okuka, Miloš (2008). Srpski dijalekti. Zagreb: Prosvjeta.
- Ćorić, Božo (1991). „Iz dijalektološke terminologije (narečje, dijalekat, govor)”. Književnost i jezik. 38 (1): 73—77.
Spoljašnje veze uredi
- Filološki fakultet (jezik: srpski)
- Biblioteka Odbora za standardizaciju srpskog jezika (jezik: srpski)
- Radionica za srpski jezik i kulturu - Srpski za strance (jezik: engleski)